Imunitet i respiratorne infekcije

Imunitet i respiratorne infekcije

Respiratorni trakt je sklon povredama od strane spoljašnje sredine jer je konstantno izložen stranim česticama, hemikalijama i infektivnim organizmima iz vazduha koji udišemo. Pojam respiratorna infekcija podrazumijeva prodor, naseljavanje i razmnožavanje mikroorganizama u tkivu našeg disajnog trakta. Respiratorne infekcije se najčešće manifestuju kao infekcije gornjih delova respiratornog trakta (infekcije nosa, grla, ždrela, grkljana i bronhija), ali se mogu javiti i kao, neretko teže, infekcije donjih dijelova respiratornog trakta (bronhitis, upala pluća i tuberkuloza). Najčešći simptomi infekcija disajnih puteva su visoka temperatura, otežano disanje, bolno grlo, bol u grudima i mišićima, kašalj, kihanje, začepljen nos, kao i  osjećaj slabosti i iznemoglosti. Mogu se javiti kao akutne, koje traju par dana ili nedelja, i hronične, prisutne tokom više mjeseci ili čak godina. One su neizbježne zbog života i rada u kolektivu, a izazivaju ih gljivice, virusi i bakterije.

Streptococcus pneumoniae je najčešći bakterijski uzročnik pneumonije i ove infekcije se u pravilu liječe antibioticima. Virusne respiratorne infekcije mogu se javiti epidemijski, kao što je slučaj sa COVID-19, i brzo se šire u zajednicama. One čine oko 75% infekcija gornjih dijelova respiratornog trakta i imaju tendenciju spontanog povlačenja nakon približno nedelju dana. Njihovo liječenje je nešto drugačije, jer antibiotici nisu efikasni protiv virusa, pa se terapija oslanja na ublažavanje simptoma; ali zato postoji mogućnost vakcinacije koja smanjuje učestalost infekcije, odnosno u slučajevima da do infekcije ipak dođe, razvijaju se manje ozbiljni oblici bolesti sa slabije izraženim simptomima.

Važno je napomenuti kako je nemoguće razlikovati bakterijsku od virusne respiratorne infekcije samo na osnovu simptoma, te iz tog razloga poseganje za antibioticima zbog bolnog grla ili pojačanog curenja iz nosa apsolutno nije opravdano. Takva praksa samo doprinosi razvoju bakterijskih sojeva otpornih na antibiotike što otežava liječenje i zahtijeva hospitalizaciju.

Procjenjuje se da više od 1 milijarde ljudi u svijetu boluje od akutnih ili hroničnih respiratornih bolesti.  Iako postoje bolesti disajnog sistema koje nisu infektivne prirode, njihovo prisustvo u velikoj mjeri smanjuje odbrambenu sposobnost organizma i tako povećava mogućnost nastanka infekcija.

Prvi korak u održavanju zdravlja respiratornog sistema jeste prevencija bolesti, a sa obzirom da su respiratorne bolesti često povezane sa okruženjem, lakše su sprečive u odnosu na druga sistemska oboljenja.

Prevencija obuhvata poboljšanje kvaliteta vazduha koji udišemo i to konkretno: izbjegavanje pušenja cigareta, pogotovo u zatvorenom prostoru, smanjenje zagađenja vazduha kako štetnim gasovima i alergenima, tako i mikroorganizmima. Smanjenje učestalosti respiratornih, ali i drugih infekcija, takođe se može postići jačanjem imunog sistema organizma.

Osnovni zadatak imunog sistema je da razlikuje strane molekule od svojih. Imuni odgovor, koji je zasnovan na antitjelima i imunim ćelijama, nas štiti od mnoštva mikroorganizama, parazita i stranih čestica tako što prepoznaje njihove molekule kao strane i uništava ih uz pomoć fagocitoze i brojnih reaktivnih molekula.

Razlikujemo urođeni i stečeni imunitet. Urođeni imunitet predstavlja prvu liniju odbrane, ne mijenja se tokom života i stimuliše stečeni imuni odgovor. Stečeni imunitet je raznovrstan i specifičan, jer se mijenja kako se organizam tokom života izlaže raznim stranim česticama. Imajući u vidu da je odbrana organizma aktivan proces, imuni sistem tokom svoje aktivnosti dovodi do povećanja tjelesne temperature što ubrzava ćelijske procese, a istovremeno se pojačano troši energija te organizam ima veliku potrebu za hranom.

Veza između ishrane i imunog sistema je kompleksna. Hrana koju konzumiramo, njeno porijeklo, sadržaj makronutrijenata (ugljeni hidrati, proteini i masti), mikronutrijenata (vitamini i minerali) i dijetetskih vlakana, dnevni broj obroka  i unos tečnosti utiču na imuni sistem, a za uzvrat stanje imunog sistema utiče na potrebe za hranom. Dnevne potrebe za hranljivim materijama variraju prvenstveno u zavisnosti od uzrasta i pola, ali na njih utiču i fizička aktivnost i opšte stanje organizma – prisustvo bolesti. S obzirom na zahtijeve koje sa sobom donosi savremeni stil života, često nismo u mogućnosti uneti dovoljne količine svih nutrijenata potrebnih našem organizmu. U tim slučajevima pribjegavamo upotrebi suplemenata.

Na tržištu je prisutno obilje proizvoda kojima se pripisuju povoljna dejstva na imunitet, pa je važno znati odabrati onaj sa naučno dokazanim efektom. U svakom slučaju je važno konsultovati svog doktora ili farmaceuta o izboru suplemenata i njihovom doziranju, pogotovo kada ih kombinujemo sa lekovima.

Cink

Ovaj mikronutrijent je, između ostalog, važan za održavanje i razvoj imunih ćelija kako urođenog tako i stečenog imuniteta. Deficit Zn utiče na ćelije imunog sistema, rezultujući izmenjenom odbranom organizma i povećanim rizikom od inflamacije usled otežanog sazrevanja limfocita, poremećene komunikacije između imunih ćelija i slabljenja urođene odbrane organizma putem fagocitoze i oksidativnih procesa.

Studije su pokazale kako Zn ima antivirusna svojstva, a njegov mehanizam dejstva varira od sprečavanja replikacije virusa do njihove inaktivacije, u zavisnosti od vrste virusa na koji deluje. Zbog ovih efekata, u slučaju virusnih infekcija respiratornog trakta Zn može smanjiti izraženost, učestalost i dužinu trajanja simptoma bolesti.

Osobe sklone deficitu Zn su starije osobe, alkoholičari, osobe sa hroničnim virusnim infekcijama kao i svi koji ishranom ne unose dovoljne količine cinka.

Izvori cinka su piletina, ćuretina, crveno meso, mliječni proizvodi, riba i mahunarke, a u dijetetskim suplementima se može naći kao sam ili često u kombinaciji sa vitaminom C, vitaminom D, selenom.

Beta glukani

Beta glukani su kompleksni polisaharidi koji se nalaze u hrani, pogotovo gljivama. Pokazuju brojna potencijalno terapijski korisna svojstva, od efekta na regulaciju metabolizma glukoze i redukciju holesterola do imunomodulatornih efekata. Pokazalo se kako beta glukani mogu aktivirati imuni odgovor, povećati otpornost na infekcije i smanjiti efekat alergena na organizam, te tako smanjiti intenzitet alergijske reakcije. Brojne studije su pokazale pozitivan efekat kombinacije beta glukana i vitamina C na respiratorne infekcije, u pogledu smanjenja simptoma poput začepljenosti i curenja iz nosa, kihanja, kašlja i povišene temperature.

U apotekama se mogu naći u kombinaciji sa vitaminom C, u obliku kapsula, ili sirupa koji su pogodniji za decu i starije osobe.

Vitamin D

Ovaj vitamin čija steroidna struktura ga čini sličnim nekim hormonima, ima imunomodulatorna dejstva. On utiče na ćelijski imuni odgovor, smanjuje produkciju proinflamatornih komponenti, a povećava sintezu antiinflamatornih ćelija. Dovoljne količine vitamina D u organizmu doprinose smanjenju rizika od infekcije i edema pluća, kao i inflamatornih procesa koji dalje mogu oštetiti tkivo respiratornog trakta. U poslednje dvije godine, usled razvoja pandemije COVID-19, postao je predmet velikog interesa naučnika. Iako se ne može tvrditi da sprečava nastanak infekcije, jasno se pokazalo kako osobe sa nedostatkom ovog vitamina imaju izraženije simptome bolesti. Suplementacija vitaminom D pokazala se korisnom u smanjenju učestalosti i ozbiljnosti virusnih infekcija respiratornog trakta.

Izvori vitamina D su gljive, mleko i mlečni proizvodi, jaja, a na tržištu se može naći u raznim oblicima, od kapi do kapsula, dok doze variraju od 400 pa sve do 5600 IU (internacionalnih jedinica).

Vitamin C

Ovaj hidrosolubilan vitamin ima antioksidativna svojstva koja su posebno značajna za leukocite – ćelije imunog sistema, u toku infekcije. Suplementacija vitaminom C pomaže u održavanju odbrambene sposobnosti respiratornog trakta, sprečavanju virusnih infekcija, smanjenju njihovog trajanja i jačine simptoma, a njegova antihistaminska svojstva mogu povoljno uticati na simptome gripe.

Najbolji izvori vitamina C jesu agrumi (limun, narandža, mandarina), a može se naći i u povrću poput kupusa, spanaća i kelja. U apotekama ga možemo naći u raznim farmaceutskim oblicima, komponenta je gotovo svih proizvoda za jačanje organizma, a ima ga u dozama kako za djecu tako i za odrasle.

Omega-3 masne kiseline

Tri glavne omega-3 masne kiseline su ALA (alfa-linoleinska kiselina), EPA (eikozapentaenska kiselina) i DHA (dokozaheksaenska kiselina). Interesantno je kako ove supstance, najbolje poznate po pozitivnim efektima na kardiovaskularni sistem, mogu imati i antivirusno dejstvo, jer sprečavaju replikaciju virusa influence, a generalno su poznate i po antiinflamatornom dejstvu.

Prirodni izvori omega-3 masnih kiselina su riba (losos, sardina) i orasi, a pri izboru suplemenata treba biti oprezan, jer postoje proizvodi koji sadrže veliku dozu ribljeg ulja, ali relativno mali pojedinačni udio ovih masnih kiselina.

Vitamin E i Selen

Imaju antioksidativne efekte, povećavaju broj i aktiviraju ćelije imunog sistema, a takođe povećavaju otpornost organizma na respiratorne infekcije. Selen se može naći u mliječnim proizvodima, piletini, gljivama i orašastim plodovima. Vitaminom E su bogati riba, orašasti plodovi i povrće.

Oba ova mikronutrijenta opravdano su česte komponente preparata za jačanje imuniteta.

Probiotici

Iako su probiotici poznati po pozitivnim efektima na digestivni trakt, oni mogu pomoći i kod respiratornih infekcija. Digestivni trakt i pluća su dio imunog sistema mukozne membrane, te imune ćelije putuju iz crijeva do pluća. Dobre bakterije digestivnog trakta utiču na aktivaciju imunih ćelija koje učestvuju u odbrani organizma od većine virusnih infekcija, pa tako i infekcija respiratornog trakta. Dakle, održavanjem normalne mikroflore gastrointestinalnog trakta, možemo pomoći svom respiratornom traktu da se odbrani od virusnih uzročnika infekcije. Ispitivanja su uglavnom rađena na sojevima Bifidobacterium i Lactobacillus.

Tekst je pripremila magistra Tamara Devetak

B Pharm 74, Kozarska Dubica