Pobijedili ste koronu i konačno ste ozdravili, a možda ste morali određeno vrijeme da provedete u bolnici pa ste se konačno vratili kući i Vaše liječenje je završeno! Međutim, Vaša borba još nije gotova. Da bi ste povratili kvalitet života koji ste prethodno imali potrebna je kombinacija fizičke i nutritivne rehabilitacije.

Pored održavanja distance i redovne higijene, jačanje imuniteta je i dalje najbolja prevencija.

Hemofarm donosi ključne savjete u brošuri na linku.

B Pharm apoteke-Jer mi brinemo za Vaše zdravlje!

Respiratorni trakt je sklon povredama od strane spoljašnje sredine jer je konstantno izložen stranim česticama, hemikalijama i infektivnim organizmima iz vazduha koji udišemo. Pojam respiratorna infekcija podrazumijeva prodor, naseljavanje i razmnožavanje mikroorganizama u tkivu našeg disajnog trakta. Respiratorne infekcije se najčešće manifestuju kao infekcije gornjih delova respiratornog trakta (infekcije nosa, grla, ždrela, grkljana i bronhija), ali se mogu javiti i kao, neretko teže, infekcije donjih dijelova respiratornog trakta (bronhitis, upala pluća i tuberkuloza). Najčešći simptomi infekcija disajnih puteva su visoka temperatura, otežano disanje, bolno grlo, bol u grudima i mišićima, kašalj, kihanje, začepljen nos, kao i  osjećaj slabosti i iznemoglosti. Mogu se javiti kao akutne, koje traju par dana ili nedelja, i hronične, prisutne tokom više mjeseci ili čak godina. One su neizbježne zbog života i rada u kolektivu, a izazivaju ih gljivice, virusi i bakterije.

Streptococcus pneumoniae  je najčešći bakterijski uzročnik pneumonije i ove infekcije se u pravilu liječe antibioticima. Virusne respiratorne infekcije mogu se javiti epidemijski, kao što je slučaj sa COVID-19, i brzo se šire u zajednicama. One čine oko 75% infekcija gornjih dijelova respiratornog trakta i imaju tendenciju spontanog povlačenja nakon približno nedelju dana. Njihovo liječenje je nešto drugačije, jer antibiotici nisu efikasni protiv virusa, pa se terapija oslanja na ublažavanje simptoma; ali zato postoji mogućnost vakcinacije koja smanjuje učestalost infekcije, odnosno u slučajevima da do infekcije ipak dođe, razvijaju se manje ozbiljni oblici bolesti sa slabije izraženim simptomima.

Važno je napomenuti kako je nemoguće razlikovati bakterijsku od virusne respiratorne infekcije samo na osnovu simptoma, te iz tog razloga poseganje za antibioticima zbog bolnog grla ili pojačanog curenja iz nosa apsolutno nije opravdano. Takva praksa samo doprinosi razvoju bakterijskih sojeva otpornih na antibiotike što otežava liječenje i zahtijeva hospitalizaciju.

Procjenjuje se da više od 1 milijarde ljudi u svijetu boluje od akutnih ili hroničnih respiratornih bolesti.  Iako postoje bolesti disajnog sistema koje nisu infektivne prirode, njihovo prisustvo u velikoj mjeri smanjuje odbrambenu sposobnost organizma i tako povećava mogućnost nastanka infekcija.

Prvi korak u održavanju zdravlja respiratornog sistema jeste prevencija bolesti, a sa obzirom da su respiratorne bolesti često povezane sa okruženjem, lakše su sprečive u odnosu na druga sistemska oboljenja.

Prevencija obuhvata poboljšanje kvaliteta vazduha koji udišemo i to konkretno: izbjegavanje pušenja cigareta, pogotovo u zatvorenom prostoru, smanjenje zagađenja vazduha kako štetnim gasovima i alergenima, tako i mikroorganizmima. Smanjenje učestalosti respiratornih, ali i drugih infekcija, takođe se može postići jačanjem imunog sistema organizma.

Osnovni zadatak imunog sistema je da razlikuje strane molekule od svojih. Imuni odgovor, koji je zasnovan na antitjelima i imunim ćelijama, nas štiti od mnoštva mikroorganizama, parazita i stranih čestica tako što prepoznaje njihove molekule kao strane i uništava ih uz pomoć fagocitoze i brojnih reaktivnih molekula.

Razlikujemo urođeni i stečeni imunitet. Urođeni imunitet predstavlja prvu liniju odbrane, ne mijenja se tokom života i stimuliše stečeni imuni odgovor. Stečeni imunitet je raznovrstan i specifičan, jer se mijenja kako se organizam tokom života izlaže raznim stranim česticama. Imajući u vidu da je odbrana organizma aktivan proces, imuni sistem tokom svoje aktivnosti dovodi do povećanja tjelesne temperature što ubrzava ćelijske procese, a istovremeno se pojačano troši energija te organizam ima veliku potrebu za hranom.

Veza između ishrane i imunog sistema je kompleksna. Hrana koju konzumiramo, njeno porijeklo, sadržaj makronutrijenata (ugljeni hidrati, proteini i masti), mikronutrijenata (vitamini i minerali) i dijetetskih vlakana, dnevni broj obroka  i unos tečnosti utiču na imuni sistem, a za uzvrat stanje imunog sistema utiče na potrebe za hranom. Dnevne potrebe za hranljivim materijama variraju prvenstveno u zavisnosti od uzrasta i pola, ali na njih utiču i fizička aktivnost i opšte stanje organizma – prisustvo bolesti. S obzirom na zahtijeve koje sa sobom donosi savremeni stil života, često nismo u mogućnosti uneti dovoljne količine svih nutrijenata potrebnih našem organizmu. U tim slučajevima pribjegavamo upotrebi suplemenata.

Na tržištu je prisutno obilje proizvoda kojima se pripisuju povoljna dejstva na imunitet, pa je važno znati odabrati onaj sa naučno dokazanim efektom. U svakom slučaju je važno konsultovati svog doktora ili farmaceuta o izboru suplemenata i njihovom doziranju, pogotovo kada ih kombinujemo sa lekovima.

Cink

Ovaj mikronutrijent je, između ostalog, važan za održavanje i razvoj imunih ćelija kako urođenog tako i stečenog imuniteta. Deficit Zn utiče na ćelije imunog sistema, rezultujući izmenjenom odbranom organizma i povećanim rizikom od inflamacije usled otežanog sazrevanja limfocita, poremećene komunikacije između imunih ćelija i slabljenja urođene odbrane organizma putem fagocitoze i oksidativnih procesa.

Studije su pokazale kako Zn ima antivirusna svojstva, a njegov mehanizam dejstva varira od sprečavanja replikacije virusa do njihove inaktivacije, u zavisnosti od vrste virusa na koji deluje. Zbog ovih efekata, u slučaju virusnih infekcija respiratornog trakta Zn može smanjiti izraženost, učestalost i dužinu trajanja simptoma bolesti.

Osobe sklone deficitu Zn su starije osobe, alkoholičari, osobe sa hroničnim virusnim infekcijama kao i svi koji ishranom ne unose dovoljne količine cinka.

Izvori cinka su piletina, ćuretina, crveno meso, mliječni proizvodi, riba i mahunarke, a u dijetetskim suplementima se može naći kao sam ili često u kombinaciji sa vitaminom C, vitaminom D, selenom.

Beta glukani

Beta glukani su kompleksni polisaharidi koji se nalaze u hrani, pogotovo gljivama. Pokazuju brojna potencijalno terapijski korisna svojstva, od efekta na regulaciju metabolizma glukoze i redukciju holesterola do imunomodulatornih efekata. Pokazalo se kako beta glukani mogu aktivirati imuni odgovor, povećati otpornost na infekcije i smanjiti efekat alergena na organizam, te tako smanjiti intenzitet alergijske reakcije. Brojne studije su pokazale pozitivan efekat kombinacije beta glukana i vitamina C na respiratorne infekcije, u pogledu smanjenja simptoma poput začepljenosti i curenja iz nosa, kihanja, kašlja i povišene temperature.

U apotekama se mogu naći u kombinaciji sa vitaminom C, u obliku kapsula, ili sirupa koji su pogodniji za decu i starije osobe.

Vitamin D

Ovaj vitamin čija steroidna struktura ga čini sličnim nekim hormonima, ima imunomodulatorna dejstva. On utiče na ćelijski imuni odgovor, smanjuje produkciju proinflamatornih komponenti, a povećava sintezu antiinflamatornih ćelija. Dovoljne količine vitamina D u organizmu doprinose smanjenju rizika od infekcije i edema pluća, kao i inflamatornih procesa koji dalje mogu oštetiti tkivo respiratornog trakta. U poslednje dvije godine, usled razvoja pandemije COVID-19, postao je predmet velikog interesa naučnika. Iako se ne može tvrditi da sprečava nastanak infekcije, jasno se pokazalo kako osobe sa nedostatkom ovog vitamina imaju izraženije simptome bolesti. Suplementacija vitaminom D pokazala se korisnom u smanjenju učestalosti i ozbiljnosti virusnih infekcija respiratornog trakta.

Izvori vitamina D su gljive, mleko i mlečni proizvodi, jaja, a na tržištu se može naći u raznim oblicima, od kapi do kapsula, dok doze variraju od 400 pa sve do 5600 IU (internacionalnih jedinica).

Vitamin C

Ovaj hidrosolubilan vitamin ima antioksidativna svojstva koja su posebno značajna za leukocite – ćelije imunog sistema, u toku infekcije. Suplementacija vitaminom C pomaže u održavanju odbrambene sposobnosti respiratornog trakta, sprečavanju virusnih infekcija, smanjenju njihovog trajanja i jačine simptoma, a njegova antihistaminska svojstva mogu povoljno uticati na simptome gripe.

Najbolji izvori vitamina C jesu agrumi (limun, narandža, mandarina), a može se naći i u povrću poput kupusa, spanaća i kelja. U apotekama ga možemo naći u raznim farmaceutskim oblicima, komponenta je gotovo svih proizvoda za jačanje organizma, a ima ga u dozama kako za djecu tako i za odrasle.

Omega-3 masne kiseline

Tri glavne omega-3 masne kiseline su ALA (alfa-linoleinska kiselina), EPA (eikozapentaenska kiselina) i DHA (dokozaheksaenska kiselina). Interesantno je kako ove supstance, najbolje poznate po pozitivnim efektima na kardiovaskularni sistem, mogu imati i antivirusno dejstvo, jer sprečavaju replikaciju virusa influence, a generalno su poznate i po antiinflamatornom dejstvu.

Prirodni izvori omega-3 masnih kiselina su riba (losos, sardina) i orasi, a pri izboru suplemenata treba biti oprezan, jer postoje proizvodi koji sadrže veliku dozu ribljeg ulja, ali relativno mali pojedinačni udio ovih masnih kiselina.

Vitamin E i Selen

Imaju antioksidativne efekte, povećavaju broj i aktiviraju ćelije imunog sistema, a takođe povećavaju otpornost organizma na respiratorne infekcije. Selen se može naći u mliječnim proizvodima, piletini, gljivama i orašastim plodovima. Vitaminom E su bogati riba, orašasti plodovi i povrće.

Oba ova mikronutrijenta opravdano su česte komponente preparata za jačanje imuniteta.

Probiotici

Iako su probiotici poznati po pozitivnim efektima na digestivni trakt, oni mogu pomoći i kod respiratornih infekcija. Digestivni trakt i pluća su dio imunog sistema mukozne membrane, te imune ćelije putuju iz crijeva do pluća. Dobre bakterije digestivnog trakta utiču na aktivaciju imunih ćelija koje učestvuju u odbrani organizma od većine virusnih infekcija, pa tako i infekcija respiratornog trakta. Dakle, održavanjem normalne mikroflore gastrointestinalnog trakta, možemo pomoći svom respiratornom traktu da se odbrani od virusnih uzročnika infekcije. Ispitivanja su uglavnom rađena na sojevima Bifidobacterium i Lactobacillus.

Tekst je pripremila magistra Tamara Devetak

B Pharm 74, Kozarska Dubica

ŠTA JE RAK (LAT. CANCER)

Na samom početku treba razjasniti dva osnovna pojma „tumor“ i „rak“.

Tumor je naziv za abnormalnu nakupinu tkiva. Ona može biti maligna, zloćudna ili kancerogena, odnosno benigna, dobroćudna ili nekancerogena.
Samo maligni tumori napadaju okolna tkiva i metastaziraju, odnosno njegove ćelije se mogu jako brzo proširiti.

KAKO SE RAZVIJA RAK?

U normalnim okolnostima, ćelije u tijelu rastu i dijele se na kontrolisan način. U tom procesu, stare ili oštećene ćelije odumiru i zamjenjuju se novima.
Ovaj postupak može krenuti krivim putem. Stanice DNA se oštete ili promijene, što dovodi do mutacija i promjena u rastu i dijeljenju. U tom slučaju stare ćelije ne odumiru a nove se ne stvaraju kada su tijelu potrebne. Nastaje višak ćelija koji formira čvrstu masu koju nazivamo tumor.

ZLOĆUDNI TUMOR – RAK

Zloćudnost ili malignost nekog tumora odnosi se na svojstvo tog tumora da prodire i razara okolno tkivo i da stvara udaljene metastaze u organizmu.

Prema mikroskopskom izgledu ćelije i drugim specifičnostima, patolog može odrediti ćelijsko porijeklo i tip tumora. Ćelije raka nalikuju na tkivo organa koji je zahvaćen rakom.

Metastaze predstavljaju aktivno ili pasivno prenošenje tumorskih stanica po organizmu, odnosno razvitak tumorske kolonije u udaljenoj regiji.
Metastaza označava tumor kao zloćudni te bolesnici s ovim stadijem bolesti imaju značajno ograničene mogućnosti liječenja i time lošiju prognozu.
Metastatske stanice izgledom i ponašanjem odgovaraju stanicama primarnog raka. Primjerice, ako se rak dojke proširi na pluća on je još uvijek rak dojke i naziva se metastazirani rak dojke na plućima. Ćelije raka na plućima će se ponašati kao i ćelije u prvobitnom raku dojke.
Metastaze se mogu pronaći istovremeno kada i primarni rak ili čak mjesecima ili godinama kasnije. Premda je većina metastaziranih karcinoma neizlječiva, postoje terapije kojima se može bolest ublažiti, produžiti životni vijek ili poboljšati kvaliteta života.

SIMPTOMI KARCINOMA

Kada se rak počne razvijati, on ne pokazuje nikakve specifične simptome. Prvi simptomi se javljaju sa porastom mase ili ulceratisa.
Uglavnom se javljaju nespecifični simptomi koji mogu biti vezani i za druga oboljenja, kao na primjer, masa raka pluća uzrokuje blokadu bronhija i dovodi do kašlja, kolorektalni rak može dovesti do sužavanja ili blokade crijeva, rezultirajući promjenama u radu crijeva.
Mali broj simptoma je specifičan, kancer je veliki imitator.

Pošto simptomi nisu samo specifični za rak, nije ni strano da se kod pacijenta liječi drugo oboljenje dok se ne otkrije da se radi o raku.

KARCINOM DOJKE

Rak dojke je najčešći zloćudni tumor kod žena u svijetu, koji nastaje kad normalne žljezdane ćelije dojke promijene svoja svojstva i počnu nekontrolisano rasti, umnožavati se i uništavati okolno zdravo tkivo.

Jedan od glavnih faktora za nastanak raka dojke je nasljedstvo.  Ženama koje naslijede poremećaj prijeti velika opasnost da obole, prema nekim stručnjacima i do 80 %.
Drugi faktori koji takođe mogu uticati su: učestali stresovi, prekomjerna tjelesna težina, prehrana s mnogo masnoća i proteina, alkoholizam, pušenje, jonizujuće zračenje, uticaj okoline.

Rak dojke je u početku asimptomatičan. Pažnju treba obratiti ukoliko se uoče neki od sljedećih simptoma:
– pojava kvržice (čvora), koja ne boli, čvrsta je do tvrda, nije pomična i ima nepravilne rubove

– otvrdnuća ili tvrda mjesta na dojci

– novonastale promjene u veličini i obliku dojke

– novonastalo raznoliko ponašanje dojki prilikom podizanja ruke ili bolovi

– iznenada nastalo crvenilo jedne dojke koje ne nestaje, ili koža plavičaste boje

– promjene na koži bradavice

– iscjedak iz bradavice i to vodenasti, gnojni ili sukrvavi, ćilibarnožuti, svjetlocrveni i smeđecrveni.

Nakon 25. godine života sve bi žene jednom mjesečno trebale pregledati dojke i to neposredno poslije mjesečnice, odnosno od petog do desetog dana ciklusa.

POSTUPAK SAMOPREGLEDA DOJKI

• Stati ispred ogledala, ruke ispružiti niz tijelo, a zatim ih podignuti. Provjeriti da li su dojke simetrične i bez udubljenja ili promjena na koži bradavica.
• Nježno pritisnuti bradavice i provjeriti da li izlazi kakav iscjedak.
• Leći na leđa, ispod lijevog ramena staviti jastuk, a lijevu ruku ispod glave. Ispruženim prstima desne ruke kružnim pokretima opipati unutarnju polovicu lijeve dojke, pokretima odozgo prema dole i od spoljašnje strane prema sredini.
• Lijevu ruku zatim ispružiti uz bok, pa pregledati vanjsku polovinu dojke, pokretima odozdo prema sredini.
• Na isti način pregledati desnu dojku.

Tekst je pripremila:

magistra Rubina Huseinbašić,

B Pharm apoteka br. 54 Brčko

Evropska sedmica borbe protiv raka grlića maternice se obilježava u zadnjoj sedmici mjeseca januara (21.-28.1.) a cilj je buđenje svijesti o značaju prevencije tj.preventivnih pregleda koji mogu spriječiti komplikacije bolesti i doprinijeti izlječenju.

Karcinom grlića maternice je jedno od najčešćih malignih/zloćudnih oboljenja žena u dobi između 35. i 50. godine života. Smatra se da je na drugom mjestu u Evropi, odmah iza karcinoma dojke.

Glavni uzročnik nastanka ove bolesti je HPV (Humani papiloma virus). To je grupa virusa koji izazivaju infekcije kože i sluzokože kod žena i muškaraca i razvija se u tankim, pločastim ćelijama koje se nalaze na koži, u ustima, grlu, i na genitalijama. HPV se prenosi vaginalnim, analnim ili oralnim seksualnim kontaktom čak i ako inficirana osoba nema nikakve simptome. Simptomi se mogu ispoljiti i nekoliko godina nakon seksualnog odnosa sa inficiranom osobom.

Simptomi su rijetki i nespecifični u predstadijumu, dok uznapredovale stadije prate nepravilno krvarenje, krvarenje između dva menstrualna ciklusa ili nakon polnog odnosa, neuobičajeni iscjedak, nelagodnost tokom mokrenja, bolovi u donjem dijelu stomaka i karlici, konstantan umor.

Niskorizični HPV uzrokuje pojavu genitalnih bradavica (kondiloma) i rekurentnih respiratornih papilomatoza, dok visokorizični HPV dovodi do prekanceroznih promjena na grliću maternice koje su izlječive ukoliko se otkriju na vrijeme.

Faktori rizika za nastanak bolesti su: veći broj seksualnih partnera ili partner koji je prethodno imao više seksualnih partnera, godine života (kod mlađih osoba se najčešće javljaju genitalne bradavice), oslabljen imuni sistem, žene pušači, dugotrajno uzimanje oralnih kontraceptiva, 3 ili više porođaja, udružene infekcije, porodična anamneza.

3 glavna načina prevencije:

1. Informisanje i edukacija adolescenata o odgovornom polnom ponašanju
2. Vakcinisanje protiv HPV-a (primarna prevencija)
3. Redovni ginekološki pregledi sa PAPA testom (sekundarna prevencija)

Ova bolest je jedna od najpreventivnijih zbog poznatog uzročnika, dugog razdoblja između infekcije i razvoja bolesti, postojanja vakcine protiv HPV-a, te zbog onog što je veoma jednostavno sprovesti, a to su redovni ginekološki pregledi i testovi.

PAPA TEST je jednostavna, brza, bezbolna medicinska pretraga kojom se uzima mala količina površinskih ćelija rodnice, grlića maternice i kanala grlića maternice. Uzorak tih ćelija se šalje u citološku laboratoriju gdje se vrši mikroskopska analiza i služi za otkrivanje promjena na ćelijama grlića maternice.

Pregled se ne obavlja tokom menstruacije, dva dana prije ne treba imati seksualne odnose niti koristiti vaginalete ili vaginalne kreme. Preporuka je da se test radi dvije godine uzastopno, i ako su oba nalaza uredna, onda na svake tri godine. Mada u nekim slučajevima učestalost pregleda i testova određuje sam ginekolog, npr. PAPA test jednom godišnje. I tek ukoliko PAPA test pokaže neke abnormalnosti, ginekolog preporučuje neke daljnje pretrage kao dijagnostičku potvrdu, kao što su npr.kolposkopija, biopsija itd.

Dakle, sve rano otkrivene promjene se mogu tretirati i liječiti na način da ne ugrožavaju život i zdravlje, da ne utiču na seksualni život ili mogućnost dobijanja potomstva, i ono što je najbitnije je da se može uveliko smanjiti šansa za nastanak karcinoma.

Zbog toga su lična odgovornost i savjesnost veoma bitne, jer zbog prethodno navedenih metoda prevencije smrtnost uzrokovana ovom bolešću bi trebala biti svedena na minimum.

Svjetski dan osteoporoze obilježava se 20. oktobra s ciljem podizanja svijesti o ugroženosti zdravlja kostiju uz podsticanje smanjenja rizika od osteoporoze, otkrivanja i liječenja ove bolesti. Osteoporoza, koštana bolest koju karakteriše smanjenje koštane mase, poremećaj njene strukture i smanjene mineralizacije. To dovodi do smanjenja njene čvrstine i elastičnosti, te povećane mogućnosti i učestalosti preloma i danas predstavlja jedan od gorućih problema u javnom zdravstvu, jer stanovništvo stari. Ovu bolest karakteriše lomljivost kostiju i povećana osjetljivost na prelome, posebno kičme i kuka, ali može uticati na svaku kost. Kosti sadrže minerale kao što su kalcijum i fosfor, koji ih čine čvrstim i gustim. Da bi se održavala gustina kostiju, potreban je odgovarajući unos kalcijuma i drugih minerala, a samo tijelo mora proizvesti nekoliko hormona, kao što je paratiroidni hormon, hormon rasta, kalcitonin, estrogen kod žena i testosteron kod muškaraca. Dugoročne posljedice osteoporoze uključuju bol, gubitak samostalnosti, te institucionalizovana njega.

Rizični faktori za razvoj osteoporoze su:

• naslijeđe (ako je neko od roditelja imao osteoporozu);
• pušenje;
• prekomjerno konzumiranje alkohola;
• dugotrajna upotreba kortikosteroida;
• dugotrajna upotreba inhibitora protonske pumpe (omeprazol, pantoprazol i sl.);
• mala tjelesna težina i gubitak kilograma;
• prekomjerno vježbanje i loša prehrana dovode do gubitka menstruacije koja povećava rizik od osteoporoze i prijeloma kostiju;
• manjak tjelesne aktivnosti;
• neadekvatan unos kalcijuma (manje od 600 mg dnevno) i manjak vitamina D;
• prethodni prelom kosti.

Prevencija osteoporoze

Uloga prevencije je nezamjenjiva, budući da je liječenje preloma zbog osteoporoze dugotrajno, nedovoljno uspješno i skupo. Za zdravije kosti bitni su:

• redovna i pravilna tjelesna aktivnost;
• pravilna ishrana;
• izbjegavanje nezdravih navika;
• otkrivanje faktora rizika;
• redovno uzimanje propisanih lijekova za zdravlje kostiju.

Konzumiranje dobrih izvora kalcijuma i vitamina D treba biti prisutno u čitavoj populaciji. Primjer dobrog izvora kalcijuma je npr. mlijeko, a vitamina D ima i u ribi koji treba čitavom stanovništvu savjetovati da se konzumira barem dva puta sedmično. Napore da se spriječi nastanak osteoporoze treba započeti sa odgovarajućom edukacijom o zdravom načinu života, uključujući optimalni unos kalcijuma i vitamina D i vježbe u adolescenciji. Edukaciju treba nastaviti tokom cijelog života, a posebno u vrijeme povećanog gubitka koštane mase kao što je menopauzalna tranzicija. Unos kalcijuma i vitamina D je kamen temeljac za zdravlje kostiju. Iako su prehrambeni izvori obje ove hranjive supstance dostupni, većina ljudi ne dobija adekvatne količine koje bi osigurale potpuno zdravlje kostiju. Osim toga, povećana svijest o štetnosti sunčevih zraka ograničava sintezu vitamina D iz kože. Srećom, dostupni su suplementi koji mogu u tijelo unijeti dovoljne količne koje su potrebne za zdravlje kostiju. Postoji veliki broj dokaza da kalcijum i vitamin D sami  mogu spriječiti  gubitak koštane mase i smanjiti frakture.

Liječenje bolesti

Teoretski se osteoporoza ne može izliječiti već se uzima terapija kako bi se zaustavilo njeno napredovanje. Liječi se lijekovima i dodacima prehrani. Lijekovi se uzimaju dugo vremena i ne uklanjaju simptome odmah po primjeni. Od preparata koje možete kupiti sami za prevenciju osteoporoze su razni preparati kalcija koji dolaze u obliku tableta, šumećih tableta i sl. Jednako su tako česti preparati koji su kombinacija kalcijuma i drugih minerala koji pomažu u održavanju normalne izgradnje kostiju. Poželjno je da prije odabira preparata potražite savjet doktora i farmaceuta, jer je potrebno pravilno koristiti suplemenate kalcijuma i vitamina D

Tekst je pripremila magistra Mladenka Tuševljak, B Pharm apoteka br. 68. Istočno Sarajevo

Naše tijelo osjeti svaku promjenu godišnjih doba i prilagođava se. Nekome to prilagođavanje ide lakše, a nekome, nažalost, teže. Zbog toga je potrebno pomoći tijelu i organizmu, i to ne samo zbog lošeg raspoloženja i umora koji se veoma često osjeća dolaskom jeseni i hladnijih dana, već i zbog učestalijih prehlada i infekcija koje se javljaju u tom periodu.

Kako bismo očuvali naše zdravlje i kako bi naš  imuni sistem bolje funkcionisao, naredne preporuke i savjete treba sprovoditi tokom cijele godine, a posebno u periodu hladnijih dana kada su i do 4 puta učestalije prehlade i infekcije:

• Fizička aktivnost u bilo kojem obliku – posao koji zahtijeva kretanje, rekreativna šetnja, trčanje, vježbanje i slično, doprinijet će poboljšanju opšteg stanja organizma.
• Dovoljan unos tečnosti – potrebno je svakodnevno unositi 1,5-2l (voda, čaj, prirodni voćni sokovi) radi hidriranja i detoksikacije organizma. Unos potrebne količine tečnosti je takođe veoma važan radi održavanja vlažnosti sluznice, posebno u periodu grijanja kada se vazduh u prostorijama suši.
• Dovoljno sna jača organizam (optimalno 8h) i smanjuje mogućnost obolijevanja od prehlada i drugih infekcija.
• Uravnotežena i raznovrsna prehrana – svi sastojci hrane imaju određenu i višestruku ulogu u organizmu i učestvuju u jačanju njegove odbrambene sposobnosti. Međutim, nekada je teško putem hrane zadovoljiti sve potrebe organizma za vitaminima i mineralima, pa u tu svrhu postoje dodaci prehrani ili suplementi.

Vitamini i minerali koji imaju poseban značaj za naš imunološki sistem, a koje možemo unositi u obliku suplemenata su:

• Vitamin C – U manjim dozama se može koristiti kao prevencija, a u većim dozama u akutnim fazama bolesti. On je jak antioksidans i veoma je važan za povećanje otpornosti organizma kod infekcija jer učestvuje u imunološkoj aktivaciji leukocita. Može se uzimati u kombinaciji sa cinkom, koji je takođe veoma važan za jačanje organizma, ubrzava oporavak od prehlade i pruža veću zaštitu od ponovnih infekcija.
• Vitamin D – Obzirom da nam je za njegovu sintezu potrebno sunce, u prilog ne ide dolazak jeseni i zime, te je zbog toga potrebna suplementacija, uz oprezno doziranje.
• Koenzim Q10 – Jak antioksidans čija je glavna uloga proizvodnja energije u svakoj ćeliji našeg tijela. Ima mnoga ljekovita svojstva, doprinosi boljoj cirkulaciji i stimuliše rad imunološkog sistema.
• Beta glukan – Idealan je za prevenciju bolesti, te ubrzava oporavak nakon teških i iscrpljujućih bolesti. On aktivira makrofage u imunološkom sistemu i pojačava njihovu aktivnost 7 puta.
• Med, matična mliječ, propolis – Imaju antivirusno i anktibakterijsko djelovanje.
• Probiotici – Osim pozitivnog učinka na probavu, jačaju i imunološki sistem. Veoma je bitno davati ih djeci početkom nove školske godine zbog ulaska u kolektiv, te u vrtićima, gdje su učestalije crijevne viroze.

Pored navedenih, na tržištu se nalaze i brojni drugi preparati i multivitaminski pripravci u različitim oblicima. Vaš ljekar, farmaceut ili vitaminsko-mineralni status odrađen u laboratoriji će vas najbolje uputiti u izbor i dozu suplemenata koji su vašem organizmu najpotrebniji za njegovo pravilno funkcionisanje i jačanje odbrambene sposobnosti.

Tekst je pripremila magistra Edina Dedić, B Pharm apoteka br.60, Gornji Rahić

Koža je najveći organ našeg tijela i na njeno zdravlje treba misliti tokom cijele godine ali posebno ljeti, kada se sunčamo i kada smo najizloženiji ultraljubičastim zracima.

Stoga vam donosimo nekoliko savjeta kako je zaštititi na pravi način.

1. HIDRATACIJA KOŽE

• Unos vode i raznovrsna ishrana su veoma bitni za hidrataciju kože.
• Bitno je da u ljetnom periodu konzumiramo raznovrsno voće i povrće koje pored raznih vitamina i minerala, sadrži i velike količine vode, te na taj način hidratiziramo naš organizam.
• Takođe, mogu se koristiti razne kreme za hidrataciju. One nas ne štite od UV zraka, ali pomažu u obnovi zaštitnog sloja kože.

2. PILING

Preporuka je da se piling kože, kao i depilacija, odrade nekoliko dana prije izlaganja suncu.

Piling nam pomaže da uklonimo mrtve ćelije sa kože i ravnomjerno potamnimo, čini kožu blistavom i sjajnom a pospješuje i apsorpciju hranjivih tvari iz mlijeka i losiona za tijelo.

3. DODACI PREHRANI

Beta-karoten je veoma bitan u pripremi kože za sunčanje. On se nalazi u brojnim namirnicama kao što su mrkva, marelica, dinja, mango, lubenica, zeleno povrće. Ako se uzima u obliku suplemenata, potrebno je izabrati pravi oblik i koristiti ga 2-3 mjeseca prije izlaganja suncu. Ima antioksidativna svojstva, pomoći će u bržem tamnjenju kože, smanjiće mogućnost nastanka alergija na sunce, te će koža sporije stariti. Može se uzimati i u kombinaciji sa kalcijem, koji jača ćelije kože.

Astaksantin je prirodni karotenoid iz morskih algi koji takođe štiti kožu od opekotina, fotodermatoza, alergija na sunce, nastanka bora i staračkih pjega. Preporuka je da se koristi i tokom cijele godine, upravo zbog svog jakog antioksidativnog svojstva.

Omega-3 masne kiseline pored svih svojih pozitivnih učinaka imaju i pozitivno djelovanje u zaštiti kože, smanjuju upalu kože, povećavaju toleranciju na UV zrake i smanjuju rizik od nastanka raka kože.

4. KREME SA ZAŠTITNIM FAKTOROM

Ako smo prethodno pripremili našu kožu za sunčanje ili imamo prirodno tamniji ten to nikako ne znači da ne trebamo koristiti proizvode sa zaštitnim faktorom.

Na tržištu se mogu pronaći brojni proizvodi: za djecu, za kožu sklonu alergijama, za lice ili tijelo. U svakom slučaju potrebno je izabrati proizvod koji odgovara našem tipu kože i koji će pružiti zaštitu od UVA i UVB zračenja ali i IR zraka koji najdublje prodiru u kožu.

Tekst je pripremila magistra Edina Dedić, B Pharm apoteka br. 60, Gornji Rahić

U našim crijevima nalaze se i dobre i loše bakterije i za normalno funkcionisanje njihov omjer bi trebao biti oko 85% dobrih i 15% loših bakterija. Taj omjer je veoma često narušen zbog različitih razloga i stanja, pa upotrebom probiotika pomažemo našem organizmu da što prije uspostavi ravnotežu.

Probiotici su živi mikroorganizmi, tzv. dobre bakterije, koji primjenjeni u adekvatnoj količini imaju povoljan učinak, kako na probavni trakt, tako i na cijeli imunološki sistem.

Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i brojnim kliničkim ispitivanjima, probiotici imaju povoljan učinak kod dijareje, opstipacije, alergija, karcinoma, infekcija mokraćnog sistema, dječijih kolika, sindroma iritabilnog kolona, ulceroznog kolitisa, za prevenciju rasta štetnih bakterija kod stresa, poboljšanje imunološke funkcije.

Da bi bili efikasni veoma je važno znati za koje stanje i koliko dugo koristiti određeni probiotik.

U nastavku vam donosimo najčešće primjere upotrebe probiotika:

PROBIOTIK UZ ANTIBIOTIK – S obzirom da antibiotici ubijaju i dobre i loše bakterije u crijevima što veoma često dovodi do dijareje, potrebno je koristiti probiotike i to sve dok traje terapija antibioticima, te nastaviti i do 7 dana nakon završene terapije. Uzimaju se 2 sata prije ili poslije antibiotika.

AKUTNA DIJAREJA – Probiotici se uzimaju kod prve pojave simptoma, pa sve do prestanka ili duže. Preporučeno je uzimanje i rehidracijske otopine (za nadoknadu izgubljene tečnosti i elektrolita iz organizma).

OPSTIPACIJA I NADUTOST – Preporučuje se primjena probiotika 2-12 sedmica. Oni potiču peristaltiku crijeva, dolazi do poboljšanja vremena probave, učestalosti i konzistencije.

ERADIKACIJA H.PYLORI – Preporuka je da se počne sa primjenom probiotika 3 dana prije antibiotske/trojne terapije, te se primjenjuje tokom terapije i nastavlja do 28 dana.

SINDROM IRITABILNOG KOLONA – Primjena probiotika najmanje 4 sedmice.

ULCEROZNI KOLITIS – Za postizanje remisije potrebno je koristiti probiotike u trajanju od 8 sedmica, a za prevenciju relapsa koristiti 12 mjeseci.

ATOPIJSKI DERMATITIS, ALERGIJSKI RINITIS – Korištenje probiotika najmanje 8-14 sedmica. Unos probiotika tokom trudnoće, može smanjiti rizik od nastanka alergija kod djece.

VAGINALNE INFEKCIJE – Bakterijske vaginoze su patološke promjene, gdje je došlo do narušavanja ravnoteže vaginalne flore bakterijama. Oralnim unosom probiotika se može regenerisati vaginalna flora, a korisno je i za prevenciju kandidijaze, posebno pri terapiji antibioticima.

Posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom oko izbora pravog probiotika za određeno stanje, te dužine trajanja terapije kako bi ona bila učinkovita i time sačuvajte svoje zdravlje jer su naša crijeva ključ našeg imunološkog sistema!

Tekst je pripremila magistra Edina Dedić, B Pharm apoteka br. 60, Gornji Rahić

Svaka trudnica se zapita šta je od lijekova sigurno za nju i njenu bebu  te prije svega traži pomoć medicinskih stručnjaka. Ograničena količina informacija o lijekovima i njihovom djelovanju na fetus izaziva strah, te se izbjegava njihovo propisivanje.

Bezreceptni lijekovi prolaze jednako strogu provjeru kao i lijekovi koji se izdaju samo na recept, pa se smatraju sigurnima za upotrebu. No, to vrijedi za opštu populaciju dok za trudnice neki mogu biti opasni.

Lijekove u trudnoći (kao i tokom dojenja), zbog rizika po majku i dijete treba primjenjivati ograničeno i vrlo oprezno.

Povišena tjelesna temperatura i bolovi – najbezbjedniji lijek za trudnice je paracetamol. Zasad ne postoji nijedan dokaz o njegovom štetnom djelovanju na razvoj fetusa. Preporučuje se i stavljanje hladnih obloga na čelo i stopala te unos dovoljne količine vode.

Začepljen nos – upotreba nazalnih dekongestiva nije sigurna, te ukoliko bude propisana, upotrebu treba ograničiti na par dana. Preporučuje se ispiranje nosa fiziološkom otopinom, te upotreba morske vode u obliku spreja.

Bolno grlo – upotreba pastila sa benzidaminom se ne preporučuje. Kao prva pomoć može poslužiti sisanje pastila na biljnoj bazi, ispiranje grla, pijenje čaja sa medom.

Vitamini i minerali – preporuke

Raznovrsnu prehranu bogatu voćem i povrćem nije moguće zamijeniti, ali da li je to dovoljno, da li možemo unijeti ishranom sve što je potrebno pogotovo za vrijeme drugog stanja?

Prilikom uzimanja vitaminske suplementacije nipošto se ne smiju prekoračiti dozvoljene doze.

Folna kiselina (vitamin b9) – unosi se namirnicama ali u trudnoći je potrebna suplementacija. Njen manjak uzrokuje nastanak defekta neuralne cijevi embrija. Potrebe za folnom kiselinom u trudnoći se povećavaju jer raste maternica, povećava se volumen krvi mame, raste  posteljica i beba u trbuhu. Preporučuje se ženama koje planiraju trudnoću da i prije začeća počnu piti folnu kiselinu zbog njene iznimne važnosti (400μg).

Željezo – U trudnoći se povećava potreba za željezom za 100% jer se povećava volumen krvi za otprilike 50%. Potrebno je unositi do 27 miligrama željeza dnevno a ono se može unijeti konzumacijom crvenog mesa, ribe i povrća. Ukoliko se uzimaju preparati željeza, preporučuje se piti dodatno vitamin C zbog bolje apsopcije.

Magnezijum – U trudnoći rastu potrebe za magnezijumom uslijed rasta djeteta i pojačanog metabolizma trudnice. Istraživanja pokazuju kako unos dovoljne količine magnezijuma tokom trudnoće može pripomoći u tome da se spriječe prijevremene kontrakcije materice, te samim time i prijevremeni porod. Magnezijum u trudnoći također pomaže izgradnji zuba i kostiju kod djeteta a majci pomaže u održavanju normalnog nivoa šećera u krvi, te reguliše nivo holesterola i omogućava pravilan rad srca.

Preporučena doza je oko 300 mg/dan. Obzirom na pozitivne rezultate kao i nedostatak neželjenih učinaka pri oralnoj terapiji, dodatan unos magnezijuma trebalo bi praktikovati tokom cijele trudnoće.

Omega-3 masne kiseline – trudnicama je potrebno otprilike 1,4 grama Omega-3 masne kiseline kako bi se bebin mozak i vid pravilno razvijali. Omega -3 masne kiseline nalaze se u biljnim uljima (repičino, bundevino, laneno, susamovo), plavoj ribi, sjemenkama lana i orašastom voću (bademi, orasi).

Tekst je pripremila magistra Rubina Huseinbašić, B Pharm apoteka br. 54, Brčko

Glavobolja se često javlja kao simptom koji otežava ili onesposobljava bolesnika. Uglavnom je bezazlena ali postoji i povezanost glavobolja sa ozbiljnim zdravstvenim problemima. Može biti primarni poremećaj kada je uzrok vaskularni kao npr. migrena ili može biti sekundarni pokazatelj nekih drugih bolesti: intrakranijske infekcije ili tumori, povrede glave, teška hipertenzija, bolest vratne kičme, očiju, nosa, ždrijela, zuba, ušiju, cerebralna hipoksija.

Glavobolja može biti i nepoznatog uzroka.

Sinusne glavobolje

Sinusne glavobolje osjećaju se kao tupa pulsirajuća bol u prednjem dijelu glave i licu. Može se osjetiti i pritisak oko očiju, obraza i čela. Često se pogorša ako se krećete ili naginjete prema naprijed. Sinusne glavobolje uzrokuje kongestija i upala sinusa, zrakom ispunjenih šupljina oko nosa, očiju i obraza. Upotreba kapi i sprejeva za nos, smanjuju otečenost sluznice, te će pomoći kod smanjenja intenziteta boli.

Migrena

Glavne karakteristike migrene su ponavljajuće glavobolje umjerene do jake boli koju prate mučnina i/ili povraćanje, te preosjetljivost na svjetlo i/ili zvukove i/ili mirise. Bol može biti pulsirajuća ili tupa, zahvatati pola glave, cijelu glavu ili samo dio glave. Takva bol obično traje između 4 i 72 sata.

Cluster

Klaster ili cluster glavobolje predstavljaju niz relativno kratkih ali izuzetno bolnih glavobolja koje se javljaju iza oka. Kod osoba koje pate od ovih glavobolja, one se zbog svoje sezonske prirode javljaju u isto vrijeme svake godine.

Tenziona glavobolja je najrasprostranjenija i može biti izazvana premorom, nedostatkom kiseonika, niskom fizičkom aktivnošću i nerviranjem. Tenziona glavobolja češće se javlja kod žena ali je bol koja se javlja uglavnom blaga i kratko traje.

Liječenje/prognoza

Glavobolje kratkog trajanja ne zahtijevaju specifično liječenje, osim primjene srednje jakih analgetika i mirovanja u odgovarajućim uslovima. Terapija se počinje nakon uspostavljanja dijagnoze i temelji se na učestalosti i težini glavobolje, te stepenu onesposobljenosti pacijenta koji uzrokuje. Liječenje može biti usmjereno na ublažavanje ili uklanjanje napada ili na profilaksu, dakle spriječavanje izbijanja ukoliko se radi o učestalim, jakim glavoboljama.

Akutni napad migrene može se liječiti samim ergotaminom ili u kombinaciji s kafetinom ili analgeticima, kao što su acetilsalicilna kiselina, acetaminofen, ibuprofen.

Riboflavin (vitamin B2)

Ovaj vitamin je ključan za rast, te proizvodnju crvenih krvnih stanica i proizvodnju energije u tijelu a njegov manjak može uzrokovati migrene. Riboflavin dokazano smanjuje učestalost i intenzitet glavobolja.

Ako iz hrane ne možete unijeti dovoljno vitamina B2, posegnite za suplementom: preporučena dnevna doza je 400 mg.

Magnezijum

Uzmite multivitaminski suplement koji sadrži i magnezijum. Taj mineral pomaže u smirivanju živaca a oni tokom napada migrene postaju izuzetno napeti. Neka su istraživanja pokazala da osobe koje pate od migrena često imaju manjak magnezijuma u organizmu.

Koenzim Q10

Istraživanje je pokazalo da je koenzim Q10 superiorniji u spriječavanju napada migrene nego placebo, a još dva istraživanja nakon toga dokazala su da Q10 zaista smanjuje učestalost i intenzitet migrena. Preporučena doza u tu svrhu je 100 mg, 3 puta dnevno.

Tekst je pripremila magistra Rubina Huseinbašić, B Pharm apoteka br. 54, Brčko