Archives

Svima su nam jako dobro poznati simptomi kao što su: začepljen nos, kihanje, poteškoće pri disanju i posljedice otežanog sna. Takvi problemi sa nosom naravno nisu opasni po život, ali ometaju kvalitet života. Ovi se problemi javljaju 2 – 5 puta godišnje kod odraslih, a još su češći kod djece.

Svrab i peckanje u nosu i grlu su prvi znakovi da se nešto dešava. Ubrzo postaje jasno da će ti simptomi postajati sve ozbiljniji i da ćemo se nekoliko dana morati prilagoditi ili čak otkazati svoje aktivnosti.

Šta se dešava?

Nos djeluje kao prva linija odbrane tijela protiv spoljašnjih uzročnika, kao što su bakterije, virusi, alergeni, zagađenja, čestice dima i prašine. Sluznica nosa filtrira vazduh, vlaži i zagrijava hladan vazduh. Kada se naruši prva linija odbrane, može doći do upale nosne sluznice. Upalu opisuje kompleks simptoma kao što su: svrab u nosu, kihanje, curenje iz nosa i začepljen nos.
Pored toga, zbog upale nosna sluznica može biti oštećena. Mogu se javiti male rane i dodatna iritacija. Osoba obično bude kod kuće i odmara se okružena maramicama.

Kako simptomi napreduju?

Prvih nekoliko dana nos stvara vodenastu nosnu sekreciju koja kasnije postaje gušća i tamnija, a počinje i kihanje. Ako se prvi simptomi ne liječe pravilno, moguće je da se simptomi pogoršaju i dovedu do začepljenja nosa i sinusa. Uz to se mogu razviti komplikacije, poput širenja infekcije u druge dijelove, npr. srednje uho.

Šta možemo uraditi?

U danima opisanih problema s nosom svi želimo efikasno liječenje, ali naravno s blagim i nježnim pristupom. Ovakav pristup očekujemo od ljudi s kojima smo okruženi, ali i od proizvoda koji koristimo kako bismo se riješili neugodnih simptoma.

Sa SeptaNazalom postižemo i jedno i drugo: napredni sastav 2 u 1 odčepljuje začepljeni nos i liječi nosnu sluznicu. Ksilometazolin efikasno smanjuje otok nosne sluznice i tako odčepljuje nos. S druge strane, dekspantenol štiti nosnu sluznicu i ubrzava zarastanje malih rana.

Kada imate začepljen nos, važno je da olakšanje brzo dođe. SeptaNazal sprej za nos djeluje u 1 minuti, bez konzervansa, u 2 oblika: za odrasle i za djecu od dvije godine starosti.

I na kraju – olakšanje! Vaš nos je odčepljen i izliječen. Nazalni simptomi su prošlost, a sluznica nosa je ponovo u funkciji. Možete slobodno disati kroz nos.

Upozorenje: Prije upotrebe pažljivo pročitati uputstvo o lijeku. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i neželjenim dejstvima lijeka posavjetujte se sa ljekarom ili farmaceutom.

Praznici su doba godine koje većina ljudi provodi sa prijateljima i porodicom. Praznični duh često prati povećana količina hrane i pića. Za mnoge je ovo idealna prilika da uživaju u namirnicama koje inače izbjegavaju i to ne mora biti loša stvar.

Planirajte obroke, odnosno količinu hrane koju unosite. Potrudite se da nemate više od jednog obilnog obroka dnevno. Ako očekujete veliki ručak, odaberite laganiji doručak i večeru kako ne biste opteretili organizam.

Nemojte preskakati obroke. Preskakanje obroka dovodi do većeg osjećaja gladi i većeg unosa hrane kada počnete sa jelom. Velike oscilacije nivoa šećera u krvi usljed gladovanja i posljedičnog uzimanja obilnijih obroka mogu poremetiti osjetljivost ćelija na insulin. Organizmu je energija potrebna cijelog dana. Zato je važno imati redovne obroke koji će obezbjediti tu energiju.

Manje obilni, ali češći obroci daju želucu i crijevima dovoljno vremena da svare unesenu hranu i tako mogu spriječiti pojavu konstipacije i nadutosti. Osjećaj nadutosti može biti posljedica nakupljanja gasova u crijevima. Nadutost se može smanjiti fizičkom aktivnošću - makar to bila lagana šetnja jednom dnevno.

Jedite polako kako biste hranu mogli dobro sažvakati. Nedovoljno sažvakanu hranu je mnogo teže svariti. Ona izaziva nadutost, gasove i zatvor. Nesvarena hrana ne može biti dobar izvor hranljivih materija, pa zato poslije brzo pojedenih obroka možete osjećati i manjak energije. Kada jedete polako takođe možete na vreme prepoznati kada ste siti. Osjećaj punoće i težine u stomaku znak su da ste pojeli previše.

Izbjegavajte obilne večernje obroke 2-3 sata prije spavanja. Težak obrok neposredno pred spavanje ne može biti adekvatno svaren i negativno utiče na regulisanje nivoa šećera u krvi. Ako osjećate glad pred spavanje za užinu izaberite šargarepu, jabuke ili drugo voće sa malo crne čokolade, grčki jogurt. Ako ne možete da odolite nekoj više kaloričnoj hrani pred spavanje, trudite se da količina koju unesete bude minimalna.

Osobe za žgaravicom posebno treba da izbjegavaju unos hrane pred spavanje kako bi se smanjila mogućnost vraćanja želudačne kiseline u jednjak tokom ležanja.

Raznovrsna ishrana obezbjeđuje dovoljan unos vitamina, minerala i vlakana. Ovo podrazumijeva unos što više voća i povrća. Praznična hrana uglavnom je bogatija masnoćom i šećerom, a ima manje vlakana što dovodi do konstipacije - otežanog pražnjenja crijeva. Dijetetska vlakna usporavaju varenje što može smanjiti količinu holesterola i šećera koja se apsorbuje iz hrane. Vlakna takođe omekšavaju stolicu i povećavaju njen volumen što olakšava pražnjenje creva.

Obratite pažnju na pića - napici bogati šećerom imaju mnogo kalorija, a praktično ne sadrže druge nutrijente. Jedna čaša od 200mL soka može sadržati 5-7 kafenih kašika šećera. Voćni sokovi nemaju prednost nad prerađenim gaziranim pićima jer uglavnom ne sadrže voćnu pulpu koja je izvor vlakana, vitamina i minerala. Oni pretežno sadrže samo veliku količinu šećera koju ne biste odjednom unijeli konzumiranjem samog voća, a vrlo lako se unosi sa 1-2 čaše soka.

Posebnu pažnju treba obratiti na alkoholna pića. Ona takođe sadrže kalorije, a nemaju nutritivnu vrijednost. Jedan gram proteina ili šećera oslobađa 4 kalorije, a jedan gram alkohola čak 7. Dodatno, zbog uticaja alkohola na jetru, krvne sudove i rad mozga treba biti oprezan kod osoba sa hroničnim bolestima.

Nemojte osjećati krivicu ako iskoristite praznično vrijeme za uživanje u hrani koja vam inače nije dostupna ili u obrocima koji su obilniji nego inače. Stalna čežnja za hranom koju izbjegavate jer sadrži mnogo masnoće ili šećera nezdrava je sa psihičkog aspekta. U nezdravoj i visokokaloričnoj hrani se može uživati, jedino je važno da to radite umjereno.

mr ph. Tamara Devetak

Da li ste znali da Vaša koža može pretrpiti oštećenja od sunca i zimi? Da, tako je: UV zrake su prisutne cijele godine pa je potrebno štititi kožu 24 sata dnevno svih dana u godini.

Kako UV zrake utiču na kožu zimi?

Zabluda je da koža ne trpi oštećenja od sunca tokom zime. UV zrake su zapravo prisutne cijele godine, samo u različitoj količini.

UV zrake se mogu podijeliti u 3 kategorije: UVA, UVB i UVC zrake, a ove posljednje apsorbuju se u atmosferi prije no dosegnu Zemlju.* UVB zrake – one koje nam daju preplanuli ten (ili opekline) - najjače su zimi dok su UVA zrake prisutne cijele godine u jednakim količinama, bilo da ste u New Yorku u januaru ili u Nairobiju u julu.

UVA zrake su i dulje od UVB zraka što znači da mogu dublje prodrijeti u epidermis. To ih čini glavnim uzrokom fotostarenja kože.**

Studije su pokazale da UVA zrake prodiru kroz oblake i maglu, kao i kroz staklo i ostale odbijajuće površine poput prozora i javnog prevoza.*** Ukratko, gdje god ima sunčeve svjetlosti, ima i UVA zraka i iako usred zime ima manje sunca no tokom ljeta, svejedno je važno zaštititi Vašu kožu.

Zaštita kože od zimskog sunca

Od fotozagađenja do oksidacijskog stresa– život u gradu može ostaviti traga na našoj koži, a zimski uslovi poput snijega, vjetra i hladnih temperatura čine je sušom i osjetljivijom no ljeti.

Tekstura je ključna kod zaštite naše kože od oštećenja uzrokovanih suncem tokom zime. Znamo koliko je važno očistititi je kako bismo uklonili višak zagađenja s kože, stoga birajte kremu ili sredstvo za čišćenje na bazi vode kad uklanjate šminku. Možete odabrati i bogatiju dnevnu kremu ili toniranu hidratantnu njegu, ali pripazite da uzmete proizvod koji sadrži SPF (minimalno SPF 25).

I naposlijetku, ako idete na praznike zimi zapamtite da se UV zrake mogu odbiti od reflektirajuće površine poput snijega ili vode, stoga ne zaboravite spakovati zaštitu od sunca bez obzira kakvo vrijeme očekujete.

* D’Orazio, J. i dr., ‘UV zračenje i koža’ u International Journal of Molecular Science 14.6 (2013.) str. 12222–12248 [Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3709783/]
** Francuska agencija za sanitarnu sigurnost okoliša (AFSSE). ‘Ultraljubičaste zrake: saznanja o izlaganju i sanitarnim opasnostima’ (2005) str. 41
*** Robert Kandel, počasni director istraživanja u CNRS-u, Laboratorij dinamičke meteorologije (LMD/IPSL), Palaiseau.

Crijevni milje se sastoji od kompleksne zajednice bakterija, gljivica, virusa i protozoa, koji čovjekovom organizmu donosi ćelije i gene, koje brojem daleko nadmašuju broj ćelija samog organizma.

U posljednjih 10 godina posebna pažnja se posvećuje značaju i uticaju ovih mikroorganizama na naše zdravlje.

Postoje dvije vrste bakterija u crijevnom traktu, dobre i štetne. Kod zdravih osoba, one su uravnotežene uz dominaciju dobrih bakterija. Dobre bakterije igraju značajnu ulogu u aspektima korištenja hranljivih sastojaka iz hrane i prevencije bolesti. One proizvode osnovne potrebne sastojke kao što su vitamini i organske kiseline, koje se absorbuju iz crijeva, a neophodne su za normalnu funkciju sluznice crijeva i vitalne organe, kao što je jetra. Brojni su faktori koji mogu narušiti ravnotežu crijevne flore i doprinijeti povećanju broja štetnih bakterija. Najčešći faktori koji doprinose disbalansu crijevne flore su: poremećaj crijevne pokretljivosti, hirurške intervencije u stomačnoj regiji i regiji tankog crijeva, oboljenja jetre i bubrega, perniciozna anemija, karcinomi, zračenje, antibiotska terapija, imunološki poremećaji, emocionalni stres, loša prehrana i starenje.

Važno je naglasiti da se normalna crijevna flora može održavati i ponovo uspostaviti, ako dođe do disbalansa, oralnim probiotskim proizvodima i izbalansiranom prehranom. Mliječno-kiselinski probiotski sojevi, kao što su lactobacillus i bifidobacteria, mogu uspješno održavati i ponovo uspostaviti balans crijevne flore, što za rezultat ima: ublažavanje opstipacije; prevenciju i liječenje dijareje, uključujući i dijareju izazvanu antibiotskim liječenjem; stimulaciju imunološkog sistema; povećanje otpornosti na infekcije.

EUBIOTIC® obezbjeđuje žive mikroorganizme koji su u prirodnim okolnostima prisutni u crijevnoj flori.

EUBIOTIC® kapsule sadrže žive aktivne kulture (Bifidobacterium BB-12®, Lactobacillus acidophilus LA-5®) u koncentraciji 4.0x10⁹ CFU (jedinice koje formiraju koloniju).
Proizvod je kombinacija dvije vrste najviše proučavanih probiotskih kultura, kroz kliničke studije: Bifidobacterium i Lactobacillus acidophilus.
Preporučen je kod djece iznad 6 godina i odraslih.
Upotreba: 1-2 kapsule EUBIOTIC® dnevno sa dovoljnom količinom tečnosti sobne temperature, najbolje uz obrok.
U slučaju antibiotske terapije, preporučeno je da EUBIOTIC® uzimate 2-3 sata nakon primjene antibiotika. Preporučeno je da EUBIOTIC® uzimate 7- 20 dana nakon prestanka uzimanja antibiotika.

Reference:

1.Mitsuoka T, DVM,PhD „ Intestinal flora and human health“ Asia Pac J Clin Nutr. 1996 Mar;5(1):2-9. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/24394457/

2. Posljednje odobreno Uputstvo za pacijenta,Eubiotic

Kad je riječ o nanošenju njege za kožu, da li ste znali da je tehnika ključna za aktivaciju Vašeg proizvoda?

Prava tehnika: dobrobiti masaže kože

Za savršen kraj duge sedmice masaža lica nije samo odličan način opuštanja nagomilane napetosti, već ona i preoblikuje Vašu kožu. Ako se pravilno radi, masaža lica može pomoći u smanjenju pojave linija i bora, zategnuti kožu, potaknuti mikrocirkulaciju i poboljšati krvotok za blistaviju kožu. Štaviše, uključivanje masaže lica u rutinu njege kože pomoći će sastojcima iz proizvoda bolje upijanje u kožu što omogućuje da se maksimalno iskoriste dobrobiti njege za kožu. Što nam se tu tačno ne bi sviđalo?

Savjeti za masažu lica: kako maksimalno iskoristiti proizvod za njegu kože

Znamo da je to očigledno, ali ponovićemo da je prije početka masaže lica važno oprati ruke i temeljno ukoniti make-up kako biste izbjegli širenje bakterija s lica na proizvod. Osušite peškirom lice i nanesite ulje ili serum. Osim što će prsti lakše kliziti po površini kože, započinjanje sa slabijim proizvodima na bazi ulja omogućava da proizvod dublje prodire u kožu pojačavajući efikasnost hidratantne njege ili dnevne kreme koja je gušće konzistencije. Koristite slabije proizvode kao bazu, a potom bogatije proizvode na bazi vode koji će u koži zadržati dragocjene sastojke.

Kome je potreban kozmetički salon? Donosimo Vam savjete kako napraviti stručnu masažu kod kuće.

Vrhovima prstiju radite široke krugove po vratu i ispod brade u smjeru lica. Pripazite na pritisak: koža lica nježnija je no na drugim dijelovima tijela, stoga ne pritišćite prejako. Nastavite prema vilici i vanjskom rubu obraza u smjeru jagodica. Nježno pritišćite vrhovima prstiju prema gore i prema van što će potaknuti cirkulaciju, no pripazite da kožu ne vučete prema dolje. Završite širokim, kružnim potezima od sljepoočnica prema sredini čela i nazad, a zatim prstenjakom lagano tapkajte po koži ispod očiju protiv nadutosti i za jasniji ten.

U koštanom sistemu čovjeka, tokom cijelog života se odvijaju vrlo intenzivni procesi „zamjene“ starog koštanog tkiva novim, kako bi se kost održala čvrstom.

Međutim, tokom perioda starenja, taj proces se usporava, odnosno razgradnja kostiju je brža i kost postaje slabija. To stanje je poznato kao osteopenija. Ukoliko se propadanje koštanog tkiva nastavi, kost postaje šupljikava i sklonija lomljenju, odnosno dolazi do oboljenja koje nazivamo osteoporoza. Kod osoba koje imaju osteoporozu postoji veći rizik od preloma kostiju, a posebno su opasni prelomi kuka i kičmenih pršljenova, koji mogu dovesti do trajnog invaliditeta. Osteopenija i osteoporoza su najčešće javljaju kod žena poslije menopauze, ali i kod muškraca u zrelijem dobu.

Jedno od najvećih otkrića poslednjih godina u ovoj oblasti, predstavlja otkriće uloge vitamina K2.

Danas je poznato da je vitamin K2 neophodan da bi se unijeti kalcijum mogao pravilno iskoristiti u organizmu. Vitamin K2 je neophodan za aktivaciju proteina potrebnih za vezivanje kalcijuma i njegovo pravilno iskorišćavanje – Osteokalcina i MatrixGla proteina. Ukoliko ovi proteini nisu aktivirani ne mogu vezati kalcijum. Vitamin K2 deluje kao kofaktor procesa aktivacije – aktivirani Osteokalcin uspješno vezuje kalcijum i potpuno ga ugrađuje u hidroksiapatit, neorganski matriks kosti; aktivirani MatrixGla protein vezuje kalcijum i uklanja ga iz krvnih sudova i sprečava stvaranje kalcifikata. Drugim riječima vitamin K2 aktivira materije koje omogućavaju vezivanje i uklanjanje kalcijuma iz krvnih sudova i njegovu ugradnju, tamo gdje je kalcijum neophodan, u kost.

• vitamin K2 jača kosti – povećava ugrađivanje kalcijuma u kosti
• vitamin K2 štiti krvne sudove – sprječava stvaranje kalcifikata

Unos vitamina K2 povećava koncentraciju vitamina K2 u krvi i povećava koštanu snagu.

OsteoK2® je jedinstvena formulacija koja pored kalcijuma i vitamina D3 sadrži i prirodni vitamin K2. OsteoK2® se preporučuje svim osobama srednjeg i starijeg životnog doba, posebno ženama, za očuvanje zdravlja kostiju i za krvne sudove.

OsteoK2® čuva zdravlje vaših kostiju i krvnih sudova tako što:

• jača kosti
• sprječava stvaranje kalcifikata u krvnim sudovima, hrskavici i mekim tkivima
• obezbjeđuje neophodne doze vitamina i kalcijuma

OsteoK2® sadrži, pored kalcijuma i vitamina D3, i MenaQ7®, patentirani ekstrakt japanske fermentisane soje Natto, koji predstavlja najbogatiji izvor prirodnog vitamina K. Sva tri mikronutrijenta u sastavu preparata su potrebni za održavanje normalnih kostiju.

Kalcijum je neophodan za rast i jačanje kostiju, a vitamin D3 omogućava resorpciju kalcijuma iz crijeva. Uloga vitamina K2 u održanju zdavlja kostiju, ali i krvnih sudova, proučavana je tokom poslednje dvije decenije. Sada je poznato i dokazano da je vitamin K2 neophodan za pravilno iskorišćavanje resorbovanog kalcijuma i njegovo potpuno ugrađivanje u kosti.

Vitamin K2 je neophodan za aktivaciju proteina, Osteokalcina i MatrixGla proteina, potrebnih za vezivanje kalcijuma i njegovo pravilno iskorišćavanje. 

Ukoliko ovi proteini nisu aktivirani ne mogu vezati kalcijum.

Brzo otklanja bol, smanjuje upalu i uklanja uzrok infekcije!

Infekcije gornjih disajnih puteva među najakutnijim su zaraznim bolestima. Odrasli ih u prosjeku imaju 2-5 puta godišnje, a djeca školske dobi 7-10 puta godišnje. Infekcije gornjih disajnih puteva mogu dovesti do upale ždrijela (faringitis), grkljana (laringitis) i poklopca grkljana (epiglotitis).

Grlobolja je česta tegoba kod djece, adolescenata i odraslih. Odnosi se na osjećaj bola u ždrijelu i okolnim anatomskim strukturama, a može biti simptom oboljenja koja nisu izravno povezana sa ždrijelom (npr. prehlade ili gripe). Zanimljivo je da je akutna grlobolja jedna je od najčešćih tegoba zbog koje se osobe javljaju svom ljekaru. Međutim, većina ljudi sa grloboljom neće zatražiti pomoć ljekara. Žarenje, grebanje i bol češće se javljaju sa upalom ždrijela. Promuklost i gubitak glasa obično su povezani sa upalom grkljana.

Efikasno rješenje za bolno i upaljeno grlo predstavlja nova generacija proizvoda u liječenju grlobolje – Septolete® total. Sa svojom jedinstvenom formulom Septolete® total osigurava potpun tretman protiv grlobolje: brzo otklanja bol, smanjuje upalu i uklanja uzrok infekcije.

Sadrže jedinstvenu kombinaciju dva sastojka. Benzidamin djeluje analgetički i protivupalno, djeluje na bol i smanjuje znake upale (crvenilo, otok, osećaj žarenja u grlu, smanjenu funkciju). Širokospektralni antiseptik cetilpiridinijum hlorid djeluje na uzroke infekcije i odstranjuje ih.

Bezbjednost i efikasnost Septolete® total potvrđene su u Krkinim kliničkim studijama, koje su dokazale, da djelovanje na bol u grlu počinje brzo nakon upotrebe. Dostupne su u dva oblika, Septolete® total pastile i Septolete® total sprej i mogu ih koristiti djeca starija od 6 godina i odrasli. Potražite ih u svim apotekama bez recepta.

Ne dopustite da Vas bolno grlo zaustavi u Vašim planovima. Već kod prvih simptoma odaberite Septolete® total i vratite snagu svom grlu.

Bore nastaju usljed kombinacije više faktora. Kako bismo ih preduhitrili i izbjegli prije nego što nastanu, donosimo Vam naših 5 najboljih savjeta. Recite zbogom borama i prije nego što se pojave!

Zaštita od sunca

Jedan od glavnih uzroka starenja je oštećenje uzrokovano UV zrakama. Čak i za vrijeme oblačnih dana mogu nastati oštećenja na koži. Za sprečavanje nastanka dugoročnih oštećenja na koži uvijek nanosite zaštitno sredstvo kad ste na otvorenom, čuvajte se sunca kad je ono najjače, nosite kapu kad je god moguće i ne zaboravite naočale. One su ključne za smanjenje nastanka tankih bora oko očiju koje nastaju ako neprestano škiljite na suncu.

Dovoljno spavajte

San je neophodan za zdravu kožu i njen čvrst i odmoran izgled. Dok spavamo, naša se koža obnavlja i zateže. Bez dovoljno sna koža nema zdravi sjaj, a nedostaje joj i elastičnosti što uzrokuje pojavu tankih linija. Oči i usta su područja na kojima se najčešće pojavljuju tanke linije kao posljedica umora.

Idealno bi bilo spavati 8 sati i to na leđima. Zašto? Kad ne pritišćemo satima lice o jastuk, izbjegavamo buđenje s tzv. „borama spavalicama“. Na mlađoj koži one nestaju u trenu, no s godinama se usljed smanjene količine kolagena i elastina koža ne obnavlja tako brzo.

Dehidracija

Bez dovoljno vode i hidratacije ćelije kože gube punoću i koža postaje neujednačena i krhka. Za hidrataciju kože važna je konzumacija više vode, ali održavanje redovne rutine njege kože, uključujući i dnevnu i noćnu kremu.

Uzimajte vitamine

Put do kože zdravog izgleda kreće iznutra. Od vitamina i minerala najvažniji za našu kožu je vitamin C. Poznat je po svojim antioksidacijskim svojstvima (oksidacija je jedan od glavnih uzroka preranog strarenja kože!), a potiče i stvaranje kolagena te pomaže zaštitnom sredstvu u zaštiti od UV zraka. No ovaj se sastojak ne nanosi samo topički, već se koristi i za pripremu zdravog obroka: može se pronaći u citrusima te zelenom lisnatom povrću, kao i u paradajzu, brokuli, bobicama i grašku.

Nanošenje njege za kožu

Odlično što imate svakodnevnu rutinu njege kože, no jeste li znali da je tehnika nanošenja takođe važna? Umjesto brzinskog razmazivanja kreme i/ili seruma, donjom stranom prstiju izvodite jednostavne masažne tehnike. To garantuje dobro upijanje proizvoda u kožu i potiče cirkulaciju.

Diabetes mellitus (DM) je hronična metabolička bolest. Glavna karakteristika dijabetesa je hronično povišen nivo glukoze u krvi, ali poremećeni su metabolizam proteina, masnoće i šećera u organizmu. U osnovi razvoja dijabetesa su nedostatak insulina, nedovoljna osetljivost organizma na insulin (insulinska rezistencija) ili njihova kombinacija.

Glukoza je šećer koji predstavlja naš glavni izvor energije. Zahvaljujući metaboličkim procesima, kompleksni šećeri, proteini i masti se razgrađuju na svoje osnovne komponente koje se mogu spojiti u molekulu glukoze. Višak energije se u vidu glikogena (vrsta šećera) skladišti u jetri i mišićima, ili u obliku masti u masnom tkivu. Jetra je glavni organ u kojem se odvija proces stvaranja glukoze. Transport glukoze iz jetre do ćelija kojima je potrebna odvija se putem krvi. Snižen nivo glukoze u krvi zove se hipoglikemija, a povišen nivo glukoze u krvi zove se hiperglikemija. Povišen nivo glukoze u krvi daje signal pankreasu (gušterači) da u krvotok oslobodi insulin.

Insulin je hormon koji stvaraju ćelije endokrinog pankreasa. One čine manje od 5% cijelog pankreasa, ostatak stvara enzime za varenje hrane u crijevima. Insulin pospješuje prelazak glukoze iz krvi u ćelije. Povećan ulaz glukoze u jetru i masno tkivo znak je da glukozu treba skladištiti, a zaustaviti njenu sintezu. Skladištenje glukoze vrši se u jetri u vidu glikogena ili u masnom tkivu u vidu masti. Povećan ulaz glukoze u mišiće dovodi do stvaranja glikogena i proteina. Dakle, nivo glukoze u krvi (GUK) utiče na metabolizam ugljenih hidrata, masti i proteina u organizmu. Činjenica da ove tri grupe makronutrijenata učestvuju u izgradnji našeg organizma, ali i snabdijevanju energijom, objašnjava zašto nekontrolisan nivo glukoze u krvi dovodi do poremećaja svih organskih sistema.

HbA1c (hemoglobin A1c ili glikoziliran hemoglobin) je protein u crvenim krvnim zrncima vezan za glukozu. Životni vijek crvenih krvnih zrnaca je 3 mjeseca. Zato nam određivanje HbA1c daje informaciju o prosječnom nivou glukoze u krvi u posljednja 3 mjeseca. Mjerenje nivoa glukoze u krvi pruža informaciju samo o trenutnom stanju u organizmu. Prosječan tromesečni nivo glukoze je značajan jer na njega utiču povremeni porasti i padovi GUK. Cilj kontrolisanja dijabetesa je provođenje što više vremena u željenom opsegu nivoa glukoze u krvi, jer i hipoglikemija i hiperglikemija mogu imati trajne posljedice.
Opšta formula za izračunavanje prosječnog nivoa glukoze u krvi iz HbA1c je (HbA1c x 2) - 6.

Na osnovu načina njegovog razvoja, razlikujemo nekoliko vrsta dijabetesa.

Dijabetes tip 1 je autoimuna bolest koja se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, ali se najčešće javlja kod djece. Imuni sistem napada sopstvene ćelije pankreasa koje luče insulin što dovodi do potpunog nedostatka insulina.

Dijabetes tip 2 nastaje pretežno kod odraslih. Posljedica je insulinske rezistencije. Neosjetljivost organizma na insulin dovodi do njegove povećane sinteze u pankreasu. Dugotrajna povećana sinteza iscrpljuje ćelije pankreasa i postepeno dolazi do njihove nemogućnosti da stvaraju insulin. Tako insulinska rezistencija dovodi do nedostatka insulina u organizmu.

Gestacijski dijabetes melitus je dijabetes koji nije bio prisutan prije trudnoće. Javlja se u drugom ili trećem trimestru, a u većini slučajeva prolazi nakon porođaja. Žene koje su imale gestacijski dijabetes imaju veće šanse od razvoja dijabetesa tip 2.

Postoje i specifične vrste dijabetesa koje se javljaju nešto rjeđe. Uzroci su razni - endokrine bolesti, cistična fibroza, upotreba lijekova protiv HIV-a ili nakon transplantacije organa.

Predijabetes se može definisati kao stanje povišenog nivoa glukoze u krvi koje i dalje nije dovoljno da bi se postavila dijagnoza dijabetesa. Ukoliko se na vrijeme ne koriguju faktori koji dovode do ovog povećanja GUK, predijabetes može preći u dijabetes.

Testiranje na dijabetes i predijabetes preporučuje se za sve odrasle osobe sa indeksom tjelesne mase ≥25kg/m2 koji imaju jedan ili više faktora rizika za razvoj dijabetesa. Indeks tjelesne mase je odnos tjelesne mase i visine. On može poslužiti za okvirno određivanje poželjne tjelesne mase, ali treba imati na umu da na ovu vrijednost utiče mnogo više faktora od visine. Za starije od 45 godina se testiranje preporučuje bez obzira na faktore rizika. Ako su rezultati uredni testove treba ponoviti za najmanje 3 godine, odnosno 1 godinu kod prisustva faktora rizika.

Faktori rizika za razvoj dijabetesa:

• HbA1c ≥ 5,7%, poremećena glukoza natašte ili poremećena tolerancija glukoze na prethodnom testiranju
• Porodična istorija dijabetesa
• Istorija bolesti srca i krvnih sudova
• Žene sa dijagnozom gestacionog dijabetesa ili sindromom policističnih jajnika
• Povišen krvni pritisak (≥ 140/90 mmHg ili osobe na terapiji za hipertenziju)
• Snižen HDL i povišeni trigliceridi
• Fizička neaktivnost, teška gojaznost

S obzirom da je dijabetes bolest koja pogađa cijeli organizam, neophodno je pratiti opšte stanje, a ne samo nivo glukoze u krvi. Treba postaviti ciljne vrijednosti HbA1c, krvnog pritiska, masnoće i glukoze u krvi. Ove vrijednosti nisu iste za sve oboljele od dijabetesa. Na njih utiču životna dob, prisustvo drugih bolesti i faktora rizika za razvoj pojedinih oboljenja.

Simptomi

Hiperglikemija je stanje kada je nivo glukoze u krvi povišen preko 7 mmol/L natašte odnosno preko 11.1 mmol/L 2h nakon obroka. Kod osoba sa dijabetesom mogu se tolerisati i nešto više vrijednosti GUK, u zavisnosti od životne dobi i opšteg zdravstvenog stanja. Rani simptomi hiperglikemije su poznati i kao 3P: polidipsija, polifagija i poliurija, odnosno povećana žeđ, povećana glad i učestalo mokrenje. Takođe se javljaju zamagljen vid, glavobolja i suhoća usta. Kada hiperglikemija traje duže javljaju se gubitak tjelesne mase, umor, povećana učestalost urinarnih i kožnih infekcija, kao i sporije zarastanje rana.

Hipoglikemija nastaje kada je nivo glukoze u krvi ispod 3,9 mmol/L. Što je nivo GUK niži to su simptomi izraženiji i osoba je u većoj opasnosti od gubitka svijesti. Simptomi hipoglikemije su glavobolja, vrtoglavica, pojačano znojenje, ubrzan rad srca, zamagljen vid, konfuzija, glad, drhtavica. Neophodno je brzo podizanje GUK uzimanjem 100 mL slatkog soka, 2 kockice šećera, 1 kašičice meda ili 1 narandže. U težim slučajevima ili kad je osoba bez svijesti daje se infuzija rastvora glukoze ili injekcija glukagona.

Komplikacije

Komplikacije odnosno pogoršanje zdravstvenog stanja uzrokovano dijabetesom može biti akutno i hronično. Akutne komplikacije nastaju naglo i to su su hipoglikemija, dijabetička ketoacidoza, hiperglikemija, laktatna acidoza. Prate ih simptomi opšte slabosti, stomačnih tegoba, promijenjenih mentalnih sposobnosti i često zahtijevaju hospitalizaciju. Obično su posljedica jako povišene ili jako snižene glukoze u krvi. Ove komplikacije najčešće se javljaju usljed nepridržavanja propisanoj terapiji za dijabetes i preskakanja obroka, ili u slučaju razvoja infekcija i drugih bolesti.

Hronične komplikacije dijabetesa posljedica su same bolesti odnosno loše regulisane tjelesne težine, nivoa glukoze i masnoće u krvi, krvnog pritiska, pušenja. Najčešće su posljedica oštećenja krvnih sudova. Kako su krvni sudovi prisutni u svim delovima organizma, tako se i komplikacije dijabetesa odražavaju na svaki sistem organa. Javljaju se progresivan gubitak vida, gubitak funkcije bubrega, oštećenje nerava, kardiovaskularne bolesti, srčani i moždani udar, veća sklonost infekcijama.

Metabolička memorija u dijabetesu se definiše kao dugotrajni štetni efekti prethodnog izlaganja hiperglikemiji koji ne nestaju normalizovanjem nivoa glukoze u krvi. To znači da je od velikog značaja da nivo glukoze u krvi što duže bude u željenom opsegu. Svako odstupanje od ciljnih vrijednosti glukoze u krvi nosi mogućnost za trajne posljedice koje smanjuju kvalitet života, pogotovo u starijoj životnoj dobi.

Dijabetesno stopalo je ozbiljna komplikacija dijabetesa koja se može sprečiti. Oštećenje nerava u stopalima usljed hiperglikemije dovodi do smanjene osjetljivosti u području stopala. Smanjena osjetljivost znači veću šansu da se sitne povrede poput posjekotina i žuljeva ne primete. Zbog oštećenja krvnih sudova smanjen je protok krvi kroz stopala što usporava proces zarastanja rana. Rane koje sporo zarastaju sklone su infekcijama. Dugotrajna infekcija, pogotovo ako se ne liječi jer nije na vrijeme uočena, oštećuje tkivo do te mjere da ono počinje da odumire - nastaje gangrena. Ako se gangrena na vrijeme na zaustavi jedina opcija je amputacija. Zato je izuzetno važno da se promjene na koži na vrijeme primijete i saniraju. Pravilan izbor obuće i čarapa koje neće vršiti pritisak na pojedine dijelove noge, redovno održavanje higijene nogu i svakodnevan pregled nogu osnova su prevencije dijabetesnog stopala.

Zbog veće sklonosti infekcijama za sve osobe sa dijabetesom preporučuje se vakcinacija protiv influence, tetanusa, difterije, pertusisa, pneumokoka, herpes-zostera, HPV-a i hepatitisa B. Vakcinaciju treba vršiti u skladu sa uzrastom osobe i preporukama zavoda za epidemiologiju.

Liječenje šećerne bolesti

Dijabetes se i dalje ne može izliječiti, ali uz redovnu samokontrolu glukoze u krvi i praćenje efikasnosti terapije, dijabetes ne mora biti strašna dijagnoza. Cilj liječenja dijabetesa je normalizacija nivoa glukoze u krvi prije i poslije obroka, održavanje željene tjelesne mase i sprečavanje razvoja komplikacija. Kod dijabetesa tip 2 bitne su i regulacija krvnog pritiska i masnoće u organizmu. 

Zdrav ili zdraviji način života neophodan je za dobro kontrolisanje dijabetesa, ali i njegovo sprečavanje ili odlaganje kod osoba sa predijabetesom. Preporučuje se fizička aktivnost najmanje 3 dana sedmično i 3-5 uravnoteženih obroka dnevno. Kod osoba sa prekomjernom tjelesnom masom neophodni su smanjenje kalorijskog unosa i povećana fizička aktivnost. Smanjenje tjelesne mase je kod dijabetesa tip 2 djelimično povezano sa korekcijom insulinske rezistencije i poremećaja u sekreciji insulina.

Cilj promjene načina ishrane nije u potpunosti izbaciti pojedine grupe namirnica već naći režim ishrane usklađen sa životnim navikama i potrebama organizma. Na ovaj način lakše se mogu postići poželjna tjelesna masa, nivo glukoze i masnoće u krvi kao i vrijednost krvnog pritiska.

Ne preporučuje se više od jednog alkoholnog pića dnevno za žene, odnosno dva alkoholna pića dnevno za muškarce sa dijabetesom. Istvoremeno uzimanje alkohola i insulina ili pojedinih lijekova za dijabetes može povećati rizik od hipoglikemije.

Djeca sa dijabetesom ili predijabetesom treba da budu uključena u najmanje 60 minuta fizičke aktivnosti dnevno. Za odrasle se preporučuje najmanje 150 minuta sedmično. Fizička aktivnost mogu biti šetanje, plesanje, vožnja biciklom. Za osobe u dobroj fizičkoj kondiciji i mlađe odrasle osobe može biti dovoljno i 75 minuta intenzivne fizičke aktivnosti sedmično.

Prestanak pušenja je univerzalna preporuka za sve osobe, a posebno je značajno za dijabetičare. I pušenje i dijabetes povećavaju rizik od ozbiljnih oštećenja srca i krvnih sudova.

Osnova terapije dijabetesa tip 1 je primjena insulina jer je njegov nedostatak uzrok razvoja ovog oblika šećerne bolesti. Insulini koji se koriste u terapiji dijabetesa imaju različitu brzinu i dužinu dejstva. Brzo i kratkodjelujući insulini imitiraju skok prirodnog insulina izazvan povećanjem nivoa glukoze u krvi nakon jela, zato se i koriste uz obrok. Dugodjelujući insulini korisni su za oponašanje bazalnog nivoa insulina u krvi tokom dana nevezano za obrok, ali i tokom noći.

Najozbiljnije neželjeno dejstvo primjene insulina jeste mogućnost hipoglikemije. Hipoglikemija se može izbjeći pravilnim doziranjem insulina. Posebno je značajno prilagoditi dozu brzodjelujućih insulina količini hrane koja se unosi nakon njihove primjene.

Usljed mogućnosti preraspodjele masnog tkiva na mjestima potkožne primjene insulina, neophodna je periodična rotacija izbora mjesta ubrizgavanja. Apsorpcija insulina sa ovakvih mjesta je promijenjena i ne mogu se predvidjeti brzina i dužina njegovog dejstva.

S obzirom da svakodnevno višestruko mjerenje nivoa glukoze u krvi i primjena insulina mogu biti zahtjevni, pogotovo kod djece, razvijeni su senzori za mjerenje glukoze i insulinske pumpe. Insulinske pumpe su prenosna medicinska sredstva koja su namijenjena za olakšanje primjene insulina. Sadrže rezervoar sa insulinom brzog dejstva i fiksirane su na kožu. Veličina im je dovoljno mala da se mogu sakriti ispod odjeće ili se njihovi dijelovi koji nisu fiksirani mogu nositi u džepu. Ručnim unosom nivoa šećera u krvi pumpa izračunava kolika je preporučena doza insulina i toliko ga ubrizgava. Ovim putem se izbjegava potreba za ručnim ubrizgavanjem insulina i broj uboda u kožu se smanjuje na samo 1 svaka 2-3 dana u zavisnosti od učestalosti zamjene infuzionog seta pumpe.

Glukozni senzor je medicinsko sredstvo za kontinuirano praćenje nivoa glukoze koje se obično nosi sa zadnje strane nadlaktice. Dio senzora je ispod kože i prati nivo glukoze, a dio iznad kože sadrži transmiter koji prikupljene podatke šalje na aplikaciju na mobilnom telefonu ili računaru. Senzor se obično mijenja svakih 7-14 dana, a rezultati mjerenja se mogu povezati sa insulinskom pumpom tako da ona sama na osnovu ovih podataka izračunava dozu insulina koju ubrizgava.

Kombinacija insulinske pumpe i senzora je posebno značajna za djecu sa dijabetesom tip 1, ali ova medicinska sredstva zajedno ili pojedinačno svakako mogu biti od koristi i odraslim osobama i kod dijabetesa tip 2.

U liječenju dijabetesa tip 2 u velikoj većini slučajeva započinje se sa oralnom terapijom lijekovima koji utiču na oslobađanje insulina i nivo glukoze u krvi. Loše kontrolisana glukoza u krvi uprkos redovnom uzimanju propisane terapije i umjerenoj ishrani znak je da terapiju treba promijeniti.
Kada je to neophodno u terapiju dijabetesa tip 2 uvodi se i insulin. Uvođenje insulina u terapiju dijabetesa tip 2 nije uvijek znak ulaska u završnu fazu bolesti ili pogoršanja stanja. Nekada je to jednostavno najbolji način da se organizmu pomogne u regulaciji nivoa glukoze u krvi.

Kao i sve hronične bolesti, dijabetes može dovesti do stresa i emocionalnog opterećenja pojedinaca. Važno je obratiti pažnju na simptome depresije, anksioznosti, a kod starijih od 65 godina i kognitivnog oštećenja. Organizam je cjelina i poremećaj na nivou jednog sistema organa utiče na cijelo tijelo. Redovno kontrolisanje fizičkog i psihičkog zdravlja i rana detekcija poremećaja jednako su važni kao i adekvatna kontrola bolesti. Živeti sa hroničnom bolesti nije lako, ali to ne znači da život hroničnih bolesnika mora biti lošiji od života zdravih osoba - samo je drugačiji.

mr ph. Tamara Devetak