TEST

Traži

Pravilno korištenje medicinskih sredstava za kućnu upotrebu

Medicinska sredstva koja su nam najčešće dostupna za kućnu upotrebu su vage, aparati za mjerenje krvnog pritiska, tjelesne temperature i nebulizatori.

Mjerenje tjelesne mase

Istraživanja su pokazala da su digitalne vage pouzdanije od mehaničkih. Nijedna vaga nije apsolutno tačna tako da dve vage rijetko pokazuju istu vrijednost. Zato je za praćenje tjelesne mase najbolje je uvijek koristiti istu vagu - odstupanje od prave vrijednosti biće isto pa su informacije o povećanju ili smanjenju mase najpouzdanije. U slučaju da se važete na različitim vagama najbolje je porediti prosječne vrijednosti, a ne dva pojedinačna mjerenja.
Svaki put se važite u isto doba dana. Najbolje je izvagati se ujutro nakon korištenja toaleta. Na taj način smanjujete uticaj hrane, pića, urina i stolice trenutno prisutnih u organizmu na rezultate vaganja.

Mjerenje krvnog pritiska


Bolesti srca i krvnih sudova su najčešći uzrok smrti u svijetu. Neke bolesti su genetski uslovljene, ali mnoge su posljedica nezdravog načina života. Naročito opasni su prekomjerna tjelesna težina, konzumiranje alkohola i pušenje. Mjerenje vrijednosti krvnog pritiska je bezbolan i jednostavan proces značajan za bolesne, ali i zdrave osobe.
Određuju se dvije vrijednosti arterijskog krvnog pritiska - sistolni i dijastolni. Sistolni (gornji) je pritisak krvi na zidove krvnih sudova dok srce pumpa krv ih svojih komora. Dijastolni (donji) je pritisak kada se srce opušta i krv iz vena puni srčane pretkomore. Dakle, pri svakom otkucaju srca pritisak u arterijama se podiže na sistolnu, a između otkucaja pada na dijastolnu vrijednost.
Pored odabira pouzdanog uređaja za mjerenje krvnog pritiska, važno je i njegovo ispravno korištenje. Aparati za mjerenje krvnog pritiska sa manometrom su precizniji od digitalnih. Međutim, digitalni uređaji su mnogo jednostavniji za upotrebu i zato se u kućnim uslovima upravo oni najviše koriste. Upotreba uređaja sa manometrom zahtjeva dobar sluh i poznavanje korištenja stetoskopa.
Kada se manžetna naduva iznad vrijednosti pritiska u krvnom sudu dolazi do prekida protoka krvi kroz arteriju. Dok je pritisak u manžetni viši od pritiska u krvnom sudu onemogućen je protok krvi kroz njega. Postepenim izduvavanjem manžetne povremeno se uspostavi protok krvi - dok je pritisak u arteriji viši nego u manžetni, nakon čega opet dolazi do prekida protoka. Ovako isprekidano proticanje krvi kroz arteriju dovodi do turbulentnog protoka krvi što izaziva vibracije koje se čuju preko stetoskopa. Kako pritisak u manžetni pada, tako se produžuje period normalnog proticanja krvi kroz arteriju i vibracije prestaju.

U doktorskim ordinacijama često se koristi živin sfingomanometar sa manžetnom. Manžetna se postavlja iznad lakta, a stetoskop u lakatnu jamu - iznad brahijalne arterije. Slušalicama se prate “otkucaji” tokom duvanja manžetne sve dok ne prestanu biti čujni. Zatim se manžetna postepeno izduvava i prati se ponovna pojava otkucaja. Visina živinog stuba kada se čuje prvi otkucaj vrijednost je sistolnog pritiska. Visina živinog stuba kada se posljednji put u slušalicama čuje otkucaj je vrijednost dijastolnog pritiska.
Princip mjerenja je isti i za mehaničke aparate sa manometrom dostupnim za kućnu upotrebu, razlika je jedino što pritisak ne mjeri živin stub već aneroid (barometar sa kazaljkom).
Digitalni aparati imaju manžetnu, pumpu za njeno naduvavanje, senzor pritiska koji detektuje vibracije zida arterije i program koji interpretira dobijene rezultate. Mjerenje krvnog pritiska digitalnim aparatom takođe se zasniva na zaustavljanju protoka krvi usljed visokog pritiska u manžetni i praćenju vibracija zida arterije kada se protok ponovo uspostavi. Neki uređaji mjere promjene u pritisku i vibracijama tokom duvanja, a neki tokom izduvavanja manžetne. Sve izmjerene parametre aparat koristi za izračunavanje vrijednosti sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska. Pomjeranje ruke tokom mjerenja, nepravilan, suviše brz ili suviše spor rad srca negativno utiču na tačnost izračunatih vrijednosti. Takođe, algoritmi za preračunavanje se razlikuju od uređaja do uređaja.
Zato vrijednosti izmerene na digitalnom i mehaničkom aparatu za pritisak ne mogu biti iste, a takođe variraju i između različitih digitalnih aparata. U slučaju sumnje na znatno više ili niže vrijednosti pritiska od normalnih najbolje je izmjeriti ga u doktorskoj ordinaciji uz praćenje ostalih vitalnih parametara.
Postoje dvije vrste digitalnih aparata za mjerenje pritiska - aparati za nadlakticu i aparati za ručni zglob. Aparati za nadlakticu su pouzdaniji i preporuka su za sve kojima je potreban uređaj za kućno mjerenje.
Osnovna uputstva za pravilno mjerenje krvnog pritiska su sljedeća:
• Neposredno prije mjerenja krvnog pritiska ne uzimajte obilne obroke ili alkohol.
• Odmorite 10-15 minuta prije mjerenja, nemojte brinuti o izmjerenim vrijednostima. Ako pritisak bude suviše visok ili nizak dobro je što ste ga izmjerili.
• Sjedite za sto u udoban položaj, nemojte prekrštati ruke ili noge. Ruku na koju stavljate manžetnu položite na sto, ali nemojte se naslanjati na laktove.
• Važno je da je manžetna dovoljno široka da obuhvati 80% nadlaktice. Postavite je 2cm iznad lakta i zategnite tako da možete uvući jedan prst ispod ivice. Suviše zategnuta ili nedovoljno zategnuta manžetna daće netačne vrijednosti krvnog pritiska. Crijevo koje izlazi iz manžetne treba biti iznad lakta, na sredini prednje strane nadlaktice.
• Ako imate aparat za ručni zglob postavite ga preko radijalne arterije - arterija na kojoj mjerite puls na ruci. Nemojte ga stavljati preko odjeće. Tokom mjerenja zglob sa aparatom držite u nivou srca i nemojte ga savijati.
• Pritisnite dugme za pokretanje aparata i nemojte se pomijerati ili pričati tokom mjerenja.
• Ako je dobijena vrijednost neočekivano niska ili visoka sačekajte par minuta pa pritisak izmjerite ponovo. Pojedini aparati imaju opciju 3 uzastopna mjerenja nakon čega pokazuju srednju vrijednost izmjerenih pritisaka. Na ovaj način dobija se najpreciznija vrijednost.

Mjerenje tjelesne temperature


Tjelesna temperatura zavisi od mjesta na kojem se mjeri. Najviša je rektalna, zatim u ustima i uhu, a najniža ispod ruke. Prosječna vrijednost je 37°C i sve vrijednosti iznad se smatraju povišenim. Povišena tjelesna temperatura može biti odgovor organizma na upalu ili infekciju. Na višoj temperaturi razmnožavanje bakterija i replikacija virusa su otežani, a povećana je efikasnost imunog sistema. Zato se preporučuje da se temperatura koja ne prelazi 38°C kod osoba bez hroničnih bolesti ne spušta lijekovima ako ne ometa svakodnevne aktivnosti.
Živini toplomjeri izrađeni su od stakla i zasnivaju se na širenju žive u rezervoaru pri povećanju temperature. Zbog živine toksičnosti ovi toplomjeri se više ne proizvode, a kao alternativa postoje toplomjeri punjeni drugim tečnostima koji funkcionišu na isti način. “Otresanjem” toplomjera spušta se temperatura tečnosti u rezervoaru između dva mjerenja.
Digitalni toplomjeri u svojem vrhu imaju elemente osjetljive na promjenu temperature. Na osnovu struje koja prolazi kroz aparat i električnog otpora izračunavaju i prikazuju izmjerenu vrijednost. Dužina mjerenja zavisi od mjesta na kojem se mjerenje vrši.
Kod mjerenja ispod pazuha vrh digitalnog ili “običnog” toplomjera treba prisloniti na kožu u sredini pazušne jame i pritisnuti ruku uz grudni koš.
Za rektalno mjerenje dostupni su digitalni toplomjeri sa savitljivim vrhom.
Beskontaktni toplomjeri baziraju se na detektovanju infracrvenog zračenja kojeg odaju sva tijela čija temperatura je veća od apsolutne nule (-273.15°C odnosno 0°K). Zato mogu biti korisni za mjerenje temperature vode, mlijeka za bebe kao i tjelesne temperature. Udaljenost na kojoj najpreciznije mjere temperaturu definisana je u uputstvu za upotrebu i varira od uređaja do uređaja. Važno je držati ih mirno i na konstantnoj udaljenosti od čela osobe čiju temperaturu mjerite.
Digitalni toplomjeri za uho drže se u uhu usmjereni ka otvoru ušnog kanala, ne njegovom zidu, i mjere temperaturu bubne opne.

Pravilna upotreba nebulizatora


Inhalatori su medicinska sredstva koji olakšavaju udisanje lijekova, mogu se koristiti samostalno ili u kombinaciji sa komorom - široka plastična cijev koja olakšava upotrebu inhalatora kod loše tehnike udisanja. Aparati koje mi kolokvijalno zovemo inhalatori su zapravo nebulizatori. Nebulizatori su uređaji koji tečnost pretvaraju u sitne kapljice koje se udišu. Imaju nastavak za usta ili masku za nos i usta. Udisanjem čistog fiziološkog rastvora vlaže se disajni putevi, a kombinovanjem sa tečnim lijekovima mogu se olakšati simptomi astme, bronhitisa i drugih bolesti disajnih organa.
Postoje tri osnovna tipa nebulizatora:
• Nebulizator sa mrežicom - tečnost prolazi kroz vibrirajuću mrežicu sa mikroskopskim otvorima čime se stvaraju sitne kapljice. Pogodni za udisanje većine lijekova.
• Ultrazvučni nebulizator - vibracije visoke frekvencije pretvaraju tečnost u sitne kapljice. Ne mogu se koristiti za udisanje suspenzija, samo rastvora.
• Mlazni nebulizator - kompresor ubacuje vazduh u raspršivač koji pretvara tečnost u sitne kapljice.
Na tržištu se najčešće nalaze mlazni nebulizatori jer su pogodni za inhalaciju većine lijekova i nisu skupi. Detaljna uputstva za korištenje mogu se razlikovati od modela do modela, ali univerzalne preporuke su:
• Prije upotrebe provjerite da li su sva crijeva nebulizatora neoštećena.
• Napunite raspršivač tečnošću koju udišete. Nikad nemojte sipati više tečnosti od označenog maksimalnog nivoa.
• Ako vam je propisana inhalacija više lijekova obavezno provjerite zapremine koje dodajete i da li se smiju miješati u raspršivaču. Neke lijekove ćete morati inhalirati odvojeno od drugih.
• Povežite crijevo od kompresora do raspršivača. Povežite raspršivač sa nastavkom za usta ili maskom.
• Sjedite uspravno na stolici ili krevetu, nemojte se savijati ili ležati kako biste izbjegli pritiskanje disajnih puteva.
• Nastavak za usta obuhvatite usnama i tokom inhaliranja držite u ustima. Maska mora odgovarati dimenzijama lica - prekriva donji dio nosa i usta kako ne biste disali van nje.
• Udišite i izdišite na usta.
• Kada završite inhaliranje ugasite uređaj. Ako ste inhalirali lijekove isperite usta i grlo vodom.
• Crijevo koje nosi vazduh od kompresora do raspršivača nemojte čistiti iznutra, kroz njega prolazi čist vazduh.
• Raspršivač, nastavak za usta i masku poslije svake upotrebe obavezno očistite prema uputstvu proizvođača.
• Filter za vazduh mijenjajte prema uputstvu - nakon određenog vremenskog perioda ili broja korištenja.

Udahnute kapljice različite veličine dospjevaju do razičitih dijelova disajnih organa. Najmanje kapljice (manje od 5µm) dospjevaju do pluća, a veće se zadržavaju u bronhijama ili usnoj duplji. Brzina oslobađanja aerosola određuje zapreminu lijeka koja je dostupna za udisanje u minuti. Izbor nebulizatora zavisi od svrhe njegove upotrebe. Ako vam je potrebno liječenje donjih disajnih puteva sa većom zapreminom lijeka odaberite nebulizator veće brzine koji stvara kapljice manje od 5µm. Ako zbog problema sa gornjim disajnim putevima inhalirate malu zapreminu lijeka odgovaraće vam i slabiji nebulizator koji nema veliku brzinu protoka i pravi kapljice veće od 5µm.

Pri odabiru aparata za mjerenje krvnog pritiska, tjelesne mase, temperature ili za inhaliranje važno je utvrditi zašto vam je potreban. Pojedini modeli imaju dodatne funkcije koje svima mogu biti korisne, ali ako vam nisu neophodne one uređaju samo povećavaju cijenu. Važno je da ih prometuju apoteke ili ovlaštene prodavnice medicinske opreme i da imaju CE oznaku koja potvrđuje da proizvod ispunjava zahtjeve Evropske Unije u vidu sigurnosti, zdravlja i zaštite životne sredine.

mr ph. Tamara Devetak

Svjetski dan borbe protiv raka

Maligni tumori su drugi najčešći uzrok smrti u svijetu, iza bolesti srca i krvnih sudova.

U Republici Srpskoj u 2022. godini su uzeli preko 2600 života, nešto više muškaraca nego žena. Iste godine broj liječenih osoba u bolnicama sa dijagnozom tumora prelazio je 36 hiljada. Najveći broj smrtnih slučajeva bio je u dobi od 65 do 69 godina, sa znatno većom smrtnošću nakon 54. godine. Tri najčešća tipa karcinoma u našoj državi posljednjih godina su karcinom pluća, debelog crijeva i dojke kod žena, odnosno prostate kod muškaraca. Procjena je da se u BiH godišnje postavi preko 14 hiljada novih dijagnoza malignih tumora.

Tumori, odnosno neoplazme, su abnormalne izrasline tkiva koje mogu biti maligne (zloćudne) i benigne (dobroćudne). Dobroćudni tumori sporo rastu i ne šire se na druge dijelove tijela. Ako su većih dimenzija mogu ometati rad okolnih organa usljed vršenja pritiska na njih, ali prisustvo benignog tumora rijetko izaziva simptome bolesti. Kada doktori procijene da dobroćudni tumor ne ugrožava zdravlje i život pacijenta, on se ne mora ni uklanjati iz organizma.

Kancer ili rak su nazivi za zloćudne tumore izgrađene od malignih ćelija. Maligne ćelije su skoro iste kao i zdrave ćelije organizma. Od njih se razlikuju po tome što kancerske ćelije gube sposobnost specijalizovanja za određene funkcije koje zdrave ćelije pojedinih organa imaju, nekontrolisano se umnožavaju, invazivne su i mogu se širiti u ostatak organizma (metastazirati).

Osnovne metode za liječenje malignih tumora su hirurški zahvati, jonizujuće zračenje i lijekovi.

Lijekovi koji se koriste za zaustavljanje razvoja malignih ćelija zovu se citostatici. Citostatici u većini slučajeva oštećuju DNK ćelija i započinju njihovo uništavanje u organizmu. Oni djeluju na sve ćelije koje se brzo dijele, bez obzira da li je u pitanju maligno ili normalno tkivo. Normalna tkiva koja su iz ovog razloga posebno osjetljiva na dejstvo citostatika su koštana srž, sluzokoža želuca i crijeva, jajnici, testisi i korijen dlake. Zato su zajednički neželjeni efekti većine citostatika gubitak kose, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, usporeno zarastanje rana. Depresija koštane srži se negativno odražava na krvnoj slici: nedostatak crvenih krvnih zrnaca dovodi do anemije, nedostatak bijelih krvnih zrnaca do veće sklonosti ka infekcijama, a nedostatak krvnih pločica dovodi do povećane sklonosti krvarenju.

Cilj terapije tumora je da se unište ili uklone sve tumorske ćelije jer čak i samo jedna preostala maligna ćelija može dovesti do ponovnog razvoja bolesti. Procena je da tumor mase 100g sadrži oko sto milijardi ćelija. Kada bi se uništilo čak 99,99%, i dalje bi ostalo deset miliona malignih ćelija koje mogu biti uzrok metastaze. Zato je liječenje tumora zahtjevan i dugotrajan proces koji vrlo često nosi rizik od remisije - povratka bolesti.

Kako spriječiti rak?

Ne postoji način da se definitivno spriječi nastanak malignog tumora, ali postoje tri važna načina smanjenja rizika od razvoja kancera i smrtnog ishoda:

  • Izbjegavanje faktora rizika za razvoj kancera
  • Redovna kontrola zdravlja u svrhu ranog otkrivanja tumora kada su šanse za njegovo otklanjanje najveće
  • Započinjanje liječenja na vrijeme kako bi se produžio život pacijenta

Genetski materijal, naša DNK, novim ćelijama daje uputstvo kako da rastu i koje funkcije da obavljaju. Mehanizam nastanka tumora podrazumijeva promjenu (mutaciju) u genetskom materijalu ćelije koji kontroliše njen rast i funkciju. Ove promene dovode do nastanka ćelija koje gube svoje zadane funkcije i u slučaju malignih tumora nekontrolisano rastu i šire se organizmom. S obzirom da se DNK svakodnevno kopira pri deobi tjelesnih ćelija, svakodnevno nastaju i promjene u genetskom materijalu. Postoje kontrolni mehanizmi koji ove promjene uočavaju i popravljaju, ali neke mutacije koje im promaknu mogu biti uzrok nastanka malignog tumora.

Na propuste kontrolnih mehanizama i urođene genetske promjene ne možemo uticati, ali zato možemo izbjegavati faktore rizika koji su dokazano povezani sa razvojem malignih tumora.

Izbjegavanje unosa alkoholnih pića i prestanak pušenja jasne su preporuke za unapređenje zdravlja svih ljudi. Alkohol i duvanski proizvodi definitivno povećavaju rizik od razvoja malignih tumora i faktor su rizika koji se lako može izbjeći.

Odgovorno izlaganje sunčevom zračenju, pogotovo tokom perioda kada je UV indeks visok, osnova je zaštite od karcinoma kože uzrokovanog sunčevim zracima. Važno je zaštititi kožu odjećom i preparatima sa dovoljno visokim zaštitim faktorom (SPF) tokom cijele godine jer je sunčeva svjetlost prisutna i van ljetnih mjeseci.

Profesionalna izloženost kancerogenim supstancama smanjuje se praćenjem propisa o zaštiti na radu i redovnim doktorskim pregledima kod rizičnih profesija. Iako zaštitna oprema može biti skupa, a rad usporen bezbjednosnim mjerama, zdravlje i život zaposlenih moraju imati prioritet nad zaradom.

Vakcine protiv raka?

Vakcinacija protiv hepatitisa B sprečava hroničnu infekciju ovim virusom koji je zajedno sa virusom hepatitisa C jedan od vodećih uzročnika raka jetre. U nekim slučajevima ne dolazi do razvoja karcinoma jetre, ali nastaju trajno oštećenje i ciroza jetre. Rizik za razvoj ozbiljnih komplikacija infekcije virusom hepatitisa B veći je u ranoj životnoj dobi - čak 90% ako se beba zarazi prilikom porođaja.

Kod nas se prva doza vakcine protiv hepatitisa B daje neposredno nakon rođenja (najbolje unutar 24h), u prvom i šestom mjesecu života. Ovako ranom vakcinacijom smanjuje se mogućnost prenosa virusa sa zaražene majke na novorođenče.

U Republici Srpskoj oko 200 žena godišnje oboli od raka grlića materice, a oko 50 ih umre. Ovo znači da svaka četvrta dijagnoza raka grlića materice završi smrtnim ishodom. Karcinom grlića materice spada u grupu karcinoma koji se mogu spriječiti i to na dva načina. Vakcinacija protiv humanih papiloma virusa (HPV) sprečava oko 90% slučajeva raka grlića materice jer su ovi virusi njegov glavni uzročnik. Drugi način zaštite su redovni ginekološki pregledi - rano prepoznavanje prekanceroznih promjena može omogućiti uspješno liječenje bolesti. HPV se prenose seksualnim putem i smatra se da će 80% ljudi barem jednom u životu biti inficirano ovim virusima. U većini slučajeva infekcija prolazi spontano bez ikakvih simptoma, ali neki sojevi ovih virusa izazivaju karcinom glave i vrata, grlića materice, vagine, penisa ili anogenitalne bradavice (kondilome).

Vakcinacija je moguća za sve starije od 9 godina. Vakcina protiv HPV-a nalazi se na listi preporučenih vakcina za djevojčice i dječake uzrasta 11-14 godina i za njih je besplatna.

Preventivni zdravstveni pregledi

Postoji više stotina vrsta kancera, u zavisnosti od metode klasifikacije. Nema specifičnih simptoma koji bi ih razlikovali od drugih bolesti. Takođe, ne postoji univerzalni pregled koji može potvrditi ili isključiti prisustvo svih vrsta malignog tumora. Međutim, postoje testovi za utvrđivanje prisustva pojedinih vrsta kancera kod rizičnih populacija:

  • Mamografija za detekciju raka dojke
  • Papa test i testiranje na HPV za detekciju karcinoma grlića materice
  • Utvrđivanje nivoa PSA (prostata specifičnog antigena) za detekciju raka prostate
  • Pregled stolice i kolonoskopija za detekciju raka debelog crijeva
  • CT (kompjuterska tomografija) za detekciju raka pluća

Definisanje grupa ljudi koje treba testirati vrši se na osnovu ispitivanja koja utvrđuju vezu između sprovođenja pojedinih testova i smanjenja rizika od smrtnog ishoda usljed kancera. Svrha pregleda jeste da se isključi ili utvrdi prisustvo malignih promjena i na vrijeme primjeni terapija, posebno kod kancera koji su agresivni. Pojedine vrste raka rastu sporo tako da čak i kad se ne otkriju rano, njihovo liječenje može biti vrlo efikasno.

Tema Svjetskog dana borbe protiv raka za sljedeće 3 godine naglašava individualan pristup svakoj oboljeloj osobi i liječenje ljudskog bića, a ne samo bolesti. Briga o oboljelima treba biti usmjerena kako na fizičko tako i na psihičko zdravlje. Nažalost, život se ne može uvek spasiti. U tim slučajevima zdravstvena njega može i mora obezbjediti odgovarajući kvalitet ostatka života oboljele osobe i njenih najbližih.

mr ph. Tamara Devetak

Preporuke dermatologa kako stariti sporije

Vodeći su nam dermatolozi preporučili kako riješiti problematična područja koja nastaju starenjem kako biste zadovoljno starili u bilo kojoj životnoj dobi.

Uz vidljive znakove, tu su i ćelijska te molekularna oštećenja na "tihom", nevidljivom nivou koja podrazmijevaju da koža postaje isušena, tanja i osjetljivija s vremenom. S obzirom na štetne uticaje faktora iz okoline poput UV zraka i zagađenosti, vrlo je važno zaštititi i temeljno očistiti kožu.
Bez obzira na starosnu dob, hidratacija kože i dubinsko hranjenje antioksidansima te upotreba zaštitne kreme s barem SPF 25 mogu smanjiti ćelijska oštećenja. Ova neutralizacija tihog starenja kože u samom korijenu efikasnija je od ispravljanja već prisutnih znakova koja god starosna skupina bila, međutim koža u svakom generacijskom periodu ima svoje tegobe:

U 20-ima

Ako još imate bubuljice, potražite proizvode bez ulja i sa salicilnom kiselinom. Vaša buduća koža će Vam zahvaliti na usvajanju dobrih navika tokom ove decenije u kojoj se oblikujete. Pripazite koliko vode pijete, redovito vježbajte i spavajte dovoljno noću - 8 sati.

U 30-ima

Javljaju se tanke linije, a boja kože postaje neujednačena. Vrijeme je da započnete koristiti posebnu anti-age njegu za kožu, posebno na osjetljivom području oko očiju, kao i da pripazite na zastupljenost antioksidansa u Vašoj njezi za kožu, ali i ishrani: jedite hranu koja je dobra za Vašu kožu poput kelja, kupina i kivija. Za djelovanje protiv štetnih faktora iz okoline koristite nježno sredstvo za čišćenje s hidratantnim sastojcima.

U 40-ima

Bore i staračke pjege su se vjerojatno pojavile te je Vaš cilj ujednačiti pigmentaciju i povećati nivo kolagena. Tokom ove decenije koža gubi sjaj i teksturu. Dugoročna hidratacija je važnija nego ikad, stoga koristite serum s hijaluronskom kiselinom ispod Vaše anti-age njege.

U 50-ima

Hormonske promjene mogu uzrokovati isušenost kože. Što je manje estrogena, to je koža više suha, manje elastična, a smeđe su mrlje još uvijek prisutne. Suprotstavite se tim efektima uz anti-age njegu s hranjivim uljima koja potiče hidrataciju i tonus kože.

Prehlada i gripa

Prehlada i gripa su zarazna oboljenja disajnih organa izazvana virusima. Prenose se udisanjem kapljica koje zaražene osobe izbace kihanjem ili kašljanjem.

Osnovne razlike između gripe i prehlade su u uzročniku i izraženosti simptoma. Gripu izazivaju virusi influence, zato se ovo oboljenje nekad i zove influenca. Prehladu izazivaju drugi virusi koji napadaju disajne organe - virusi parainfluence, koronavirusi, rinovirusi. Oboljela osoba najviše je zarazna tokom prvih dana razvoja simptoma. Simptomi obično traju 5 do 10 dana i prolaze spontano, bez terapije. Osjećaj slabosti može potrajati i sedmicu-dve nakon ozdravljenja jer oganizmu treba vremena da se oporavi.

Iako su simptomi prehlade i gripe slični, obično su u slučaju prehlade manje izraženi dok kod gripe nastaju naglo i značajnije utiču na obavljanje svakodnevnih aktivnosti.

Koji antibiotici su najbolji protiv gripe i prehlade?

Antibiotici su lijekovi koji ubijaju bakterije uništavanjem dijelova bakterijske ćelije ili onemogućavanjem njihovog razmnožavanja. Kada bakterije izložimo malim dozama antibiotika koje nisu dovoljne da ih ubiju, samo im dajemo priliku da postanu otpornije i izazovu opasnije infekcije koje nemamo čim liječiti. Ovo je razlog zašto neopravdana upotreba antibiotika dovodi do razvoja opasnijih bakterija. Antibiotici takođe ne znaju koje bakterije su dobre, a koje loše. Na ovaj način upotreba antibiotika može imati i neželjene efekte koji su posljedica uništavanja dobrih bakterija u našem organizmu. Zato se uz antibiotike preporučuje primjena probiotika - dobrih bakterija.

Virusi se značajno razlikuju od svih živih bića, pa tako i bakterija. Nemaju ćelije i ne razmnožavaju se kao drugi živi organizmi. Proces stvaranja novih virusa zove se replikacija i odvija se u inficiranim ćelijama domaćina (biljka, životinja, čovek). Zato antibiotici nemaju nikakav efekat na viruse, ne mogu ih uništiti niti spriječiti zarazu. S obzirom da su i gripa i prehlada virusna oboljenja primjena antibiotika nema nikakav efekat na bolest.

Jedina opravdana upotreba antibiotika kod gripe i prehlade jeste u slučaju komplikacija praćenih bakterijskom infekcijom. U ovim slučajevima nastaju ozbiljni simptomi koji su povod za doktorski pregled gdje se određuje koji antibiotik je najefikasniji.

Kako spriječiti i liječiti gripu i prehladu?

Najbolja metoda prevencije gripe je vakcinacija. Virusi gripe se stalno mijenjaju i prilagođavaju odbrambenim mehanizmima domaćina kako bi mogli opstati. Zato prirodni imunitet ne može biti apsolutna zaštita od zaraze. Postoji više sojeva virusa gripe pa se na osnovu procjene koji sojevi će biti najzastupljeniji svake sezone pravi nova vakcina. Procjena se vrši na osnovu podataka dobijenih uzimanjem uzoraka od oboljelih osoba širom svijeta. Vakcinacija protiv sezonske gripe smanjuje šansu infekcije virusima influence i smanjuje mogućnost razvoja komplikacija poput upale pluća ili smrtnog ishoda. Redovna vakcinacija posebno je značajna za trudnice, starije osobe i hronične bolesnike.

Za sad ne postoji vakcina protiv prehlade, pa je jedina metoda prevencije održavanje zdravlja i izbjegavanje kontakta sa oboljelim osobama.

Liječenje gripe i prehlade je simptomatsko - ublažavaju se simptomi dok se organizam sam ne izbori sa virusom. Antivirusni lijekovi efikasni protiv virusa influence mogu se primenjivati u slučaju težih oblika gripe. Oni se ne primjenjuju kod prehlade jer ne djeluju na njene uzročnike.

Simptomi prehlade i gripe su posljedica reakcije organizma na infekciju. Pri povišenoj tjelesnoj temperaturi razmnožavanje bakterija i replikacija virusa su otežani, a efikasnost imunog sistema je povećana. Blago povišena tjelesna temperatura je zato korisna u odbrani organizma protiv mikroorganizama.

Začepljen nos i stvaranje sluzi u respiratornom sistemu otežavaju dalji prodor virusa u organizam. Svrha kašlja i kihanja je izbacivanje virusa i čišćenje disajnih puteva.

Liječenje simptoma treba započeti što prije. S obzirom da organizam koji se bori protiv infekcije troši više energije preporučuju se unos dovoljno hrane i odmaranje.

Prestanak pušenja i održavanje vlažnosti prostorija u kojima bolesnik boravi smanjuju nadražaj disajnih puteva.

Povišena tjelesna temperatura dovodi do dehidratacije usljed pojačanog znojenja. Ovim putem se gube voda i so iz organizma. Dehidriran organizam je malaksao i teže se oporavlja. Zato je važno unositi dovoljno tečnosti u vidu vode, toplih čajeva, supe. Dostupna su i sredstva za oralnu rehidraciju koja sadrže glukozu i minerale, namenjena za rehidraciju organizma.

Lijekovi protiv alergije (antihistaminici) mogu biti korisni ako su prisutni kijavica, curenje iz nosa i svrab očiju.

Ispiranje nosa fiziološkim rastvorom može biti korisno jer čisti nos i sinuse od sluzi i prisutnih uzročnika infekcije. Izražena začepljenost nosa koja otežava disanje može se ublažiti primjenom sprejeva za nos sa dekongestivima. Oni sužavaju krvne sudove u nosu, smanjuju otok nosne sluznice i olakšavaju prolaz vazduha kroz nos. Iako efikasni, ovi lijekovi mogu biti opasni ako se koriste dugo i često. Razlog je oštećenje nosne sluzokože i izazivanja zavisnosti - prisutan je osjećaj začepljenosti nosa kada se sprej ne primjenjuje.

Zato se sprejevi za nos sa dekongestivima ne smiju koristiti duže od 5 dana.

Dekongestivi se mogu naći i u kombinovanim preparatima za oralnu primjenu namijenjenim za liječenje simptoma gripe i prehlade. Uglavnom ih prate paracetamol, ibuprofen, vitamin C. Oralne dekongestive treba koristiti sa oprezom jer mogu značajno narušiti zdravlje osoba sa povišenim krvnim pritiskom, uvećanom prostatom, srčanim bolestima, povišenim očnim pritiskom.

Za spuštanje povišene tjelesne temperature najbolji su paracetamol ili ibuprofen. Ako visoka temperatura ne ometa svakodnevne aktivnosti i nije preko 39℃ - ne spuštati je odmah može biti korisno. Ovo naravno ne važi za osobe kojima povišena temperatura dodatno ugrožava zdravstveno stanje, poput hroničnih bolesnika.

Za ublažavanje bola u grlu mogu se koristiti pastile i sprejevi za grlo. Oni uglavnom djeluju antiseptički i analgetički - sprečavaju razmnožavanje mikroorganizama i ublažavaju bol. Od pomoći može biti i grgljanje mlake slane vode ili čaja od žalfije.

Kašalj može početi kao suv i preći u produktivan ili obrnuto, ali ne može biti i suv i produktivan istovremeno. Šlajm možda nije prisutan svaki put kad se nakašljete, ali ako ga ima on se mora izbaciti.

U slučaju suvog kašlja mogu se koristiti lijekovi koji smanjuju nadražaj ždrijela i potrebu za kašljanjem. Čaj od bijelog sljeza sadrži sluz koja smanjuje nadražaj na suvi kašalj. Važno je pripremati ga sa toplom - ne vrelom - vodom kako bi se očuvali pozitivni efekti sluzi. Sirup bijelog sljeza, islandskog lišaja i bokvice takođe su namijenjeni za ublažavanje suhog kašlja.

Produktivan kašalj znači da je prisutan sekret koji treba iskašljati i u tom slučaju se koriste proizvodi koji olakšavaju iskašljavanje. Zaustavljanje produktivnog kašlja može dodatno otežati disanje jer vazduh ne može da prolazi kroz disajne puteve koje ispunjava sluz. Biljni preparati na bazi timijana, jagorčevine i bršljana mogu olakšati iskašljavanje i zato se koriste kod produktivnog kašlja.

Suplementacija cinkom i vitaminom C u početnim fazama bolesti može doprineti ublažavanju simptoma.

Osnovne preporuke za gripu i prehladu

mr ph. Tamara Devetak

3 pametna savjeta za njegu i usporavanje starenja kože

Razmislite o smirenim, pametnim radnjama koje potiču prirodnu odbranu kože od ovih višestrukih faktora koji utiču na kožu.

Starenje je, naravno, neizbježno i moramo se pomiriti sa stvarnošću. UV zrake, nedostatak sna, duvanski dim, zagađenost itd. dio su "ekspozoma" i veliki su krivac u lišavanju kože njene dragocjene otpornosti: UV zrake su 80% odgovorne za starenje kože. Ispitivanja Agencije za zaštitu okoline pokazala su da nivoi zagađivača u zatvorenom, poput onih u klimatizovanim prostorima i avionskim kabinama pod pritiskom, mogu biti 2 do 5 puta više od onih izvana.

Starite dostojanstveno pomoću pametne hidratacije

Zašto je hidratacija ključna za strategiju sporijeg starenja?

Primjerena hidratacija održava zdravi sjaj, elastičnost i glatkoću kože, a važna je i kod sprječavanja pojave tankih linija i bora. Zapamtite: mislite na funkciju barijere Vaše kože koja je ključni faktor u sprječavanju prvih nevidljivih znakova starenja.

Kako otići korak dalje od hidratacije?

Vaša rutina čišćenja je ključna za održavanje pravilnog nivoa hidratacije. Tokom dana dnevna će njega obogaćena antioksidansima ojačati kožu iznutra, a noću će krema bogata vitaminima pojačati prirodni proces obnove Vaše kože dok spavate.

Pametna zaštita kože

Zašto je zaštita toliko važna za strategiju sporog starenja?

Odbranite kožu uz pomoć antioksidansa, aktivnih sastojaka koji pomažu graditi budućnost Vaše kože jačajući je i pomažući joj da se bori protiv vanjskih uticaja. Antioksidansi poput bajkalske kapice Vaši su glavni saveznici u borbi protiv efekata slobodnih radikala na starenje kože koje uzrokuje zagađenost i UV zrake.

Koji je najpametniji i najspokojniji način zaštite?

Birajte dnevne i noćne kreme s antioksidacijskim djelovanjem za održavanje obrambene funcije kože ili njenog integriteta. Kad ste na otvorenom, nanosite proizvod za zaštitu od sunca.
Uzimajte hranu bogatu antioksidansima poput borovnica, kelja, oraha i zelenog čaja: uz antioksidanse sadrže i mnoštvo hranjivih sastojaka.

Umirujuće strategije suočavanja sa stresom

Kako stres može uticati na Vašu strategiju sporog starenja?

Stres može promijeniti funkcije barijere kože. Ostanite pozitivni uz holistički pristup: dovoljno sna, vježbe i usmjerene strategije smirivanja.

Koji je najpametniji način za ostati u zenu?

Isprobajte besplatnu online aplikaciju poput Breathing Zone koju su razvili klinički sručnjaci za upravljanje stresom. Sa smirenim pogledom na život Vaša će koža izgledati opuštenije.

Osteoporoza u menopauzi: Kalcijum i vitamin D3

Menopauza predstavlja kraj reproduktivnog perioda za žene. Ona je normalan dio starenja i karakteriše je prestanak menstrualnog ciklusa kojeg prate hormonske promjene.

S obzirom da hormoni kontrolišu sve procese u organizmu, u menopauzi mogu se javiti simptomi poput valunga, vaginalne suvoće, promjena raspoloženja. Ženski polni hormoni (estrogeni) imaju zaštitan efekat na srce i krvne sudove pa žene prije menopauze imaju manju šansu za razvoj kardiovaskularnih bolesti od muškaraca. Kako menopauzu prati smanjenje estrogena u organizmu, tako rizik od razvoja bolesti srca i krvnih sudova postaje veći. Estrogeni takođe smanjuju razgradnju kostiju što doprinosi njihovoj gustini. Zato u menopauzi postoji veći rizik od razvoja osteoporoze - povećana je razgradnja kostiju koje posljedično postaju krhke i lomljive.

 

Procesi razgradnje i ponovne izgradnje kosti odvijaju se tokom cijelog života.

U mladosti je izgradnja znatno veća od razgradnje što omogućava rast. Nakon toga slijedi period bez većih promjena u gustini kostiju, a nakon 40. godine života počinje prirodan gubitak koštane mase. Izgradnja kostiju kod starijih osoba nije dovoljno brza da nadoknadi njihovu razgradnju. Djelimičan uzrok je smanjenje količine polnih hormona (estrogena i testosterona) u organizmu, koji inače imaju zaštitnu ulogu u održavanju gustine kostiju. Smanjen nivo testosterona kod muškaraca povećava rizik od nastanka osteoporoze. Nedostatak testosterona može biti posljedica bolesti ili starosti - sinteza se prirodno smanjuje nakon 40. godine života.

Osteoporoza je progresivna bolest kostiju koju prati gubitak koštane mase i povećan rizik od loma kosti. Češće se javlja kod žena nego muškaraca, posebno kod starijih od 50 godina. Najčešće nastaju lomovi kičmenih pršljenova, kukova i podlaktice.

Neki od faktora rizika za razvoj osteoporoze na koje možemo uticati su pušenje, unos kofeina, prekomjeran unos alkohola, dugotrajne dijete bez unosa proteina, preniska tjelesna masa, nedovoljna fizička aktivnost. Kod starijih osoba dodatno je važno smanjiti rizik od padova - redovno kontrolisati šećer u krvi i pritisak, korigovati vid, koristiti pomagala za hodanje.

Za postavljanje dijagnoze osteoporoze i procenu rizika od nastanka koštanih preloma koristi se DEXA metoda. Gustina kostiju se upoređuje sa zdravim mladim osobama istog pola i zdravim osobama istog pola i uzrasta. Što je veće odstupanje vrijednosti od prosečnih veći su stepen razvoja bolesti i rizik od nastanka preloma. Prelomi kosti u starijoj životnoj dobi čest su uzrok nepokretnosti i pogoršanja drugih hroničnih bolesti. Zato je važno procijeniti rizik od osteoporoze i smanjiti mogućnost loma kostiju.

Pravilna ishrana i fizička aktivnost imaju veliki značaj u prevenciji i liječenju osteoporoze. Fizička aktivnost važna je od djetinjstva kada ima ulogu rane prevencije razvoja osteoporoze. Dostiže se maksimalna gustina kostiju koja pomaže u odlaganju razvoja osteoporoze u starijem životnom dobu. Nastavak sa fizičkom aktivnosti tokom života štiti od kardiovaskularnih bolesti i jača mišiće. Vježbe opterećenja pored uticaja na mišiće održavaju i koštanu masu. Kada je osteoporoza već prisutna vježbe se trebaju prilagoditi pojedinačnom pacijentu. Važno je omogućiti pokretljivost, a izbjeći pretjerano opterećenje kostiju i mišića koje dovodi do povreda.

Za izgradnju kostiju i održavanje njihove čvrstine neophodni su kalcijum i fosfor. Vitamin D3 omogućava apsorpciju kalcijuma iz hrane u tankom crijevu. Vitamin K2 povećava izgradnju i smanjuje razgradnju kosti.

U ishrani su najvažniji unos vitamina D3 i kalcijuma. Potrebno je 400-800 internacionalnih jedinica (10-20 μg) vitamina D3 i 800-1500 mg kalcijuma dnevno u zavisnosti od uzrasta. Hrana bogata kalcijumom su mlijeko i mliječni proizvodi, bademi, zeleno lisnato povrće (zelena salata, špinat), boranija, pasulj.

Vitamin D3 može se u malim količinama unijeti hranom (žumance, riba), a takođe se sintetiše u koži. Neophodno je izlaganje kože sunčevoj svjetlosti tokom 15 minuta dnevno. Na sintezu vitamina D3 utiču boja kože i intenzitet sunčeve svjetlosti.

Organizam ima najviše koristi od vitamina i minerala unesenih hranom. Kod osoba koje ishranom ne unose dovoljne količine kalcijuma i vitamina D3 ili je već prisutan njihov nedostatak u organizmu postoji mogućnost suplementacije.

 

mr ph. Tamara Devetak

Analiza neprijatelja Vaše kože: različiti tipovi bora

Vaša koža s vremenom gubi elastičnost što dovodi do stvaranja tankih linija i bora: noćna mora za ljepotu.

Odakle dolaze? Donosimo Vam analizu tipova bora i gdje ih nalazimo kako biste ih mogli ukloniti upotrebom tajnog oružja!

Linije isušenosti

Naša su tijela sačinjena od 50-75% vode što omogućava našem sistemu da ispravno funkcioniše, uključujući i dermis. Bez dovoljno vode koža se ne može obnoviti niti efikasno stvarati nove ćelije što dovodi do nastanka bora pošto je čvrstoća kože narušena. Smanjenje nivoa hijaluronske kiseline koja se prirodno nalazi unutar slojeva kože može dodatno pogoršati nedostatak zadržane vlage u koži.

Gdje nastaju linije isušenosti? Bore uzrokovane isušivanjem često se javljaju na čelu: podignite obrve i gledajte kako nastaju linije te opustite mišiće. Ako linije ostanu vidljive, vjerojavatno je riječ o borama isušenosti - koža se ne vraća u prvobitno stanje.

Izražajne bore

Ponavljajuće radnje ili pomicanje mišića lica prilikom smijanja, žmirkanja ili mrštenja može dovesti do nastanka bora na mjestima gdje se koža nabire, posebno kako starimo pošto koža gubi mladalačku elastičnost.

Gdje nastaju izražajne bore? Najuobičajenije mjesto za nastanak tankih linija i bora jest područje oko usana (linije smijeha), očiju (bore smijalice oko očiju) i između obrva (linije mrštenja).

Bore starenja

S godinama koža gubi čvrstinu, smanjuje se stvaranje kolagena i elastina i koža postaje obješena: epidermis se ne vraća u početni položaj kako je to slučaj kod mlađe kože i u kožu se urezuju tanke linije.

Gdje nastaju bore starenja? Obično se nalaze oko očiju, usana i na čelu i manje su vidljive od ostalih bora, no svejedno nisu dobrodošle!

Bore spavanja

Ne trpi samo lice od nastanka bora, već i naše tijelo.

Gdje nastaju bore spavanja? Na dekolteu se stvaraju tanke linije između i iznad obline grudi što je posebno vidljivo nakon spavanja na jednoj strani. Slična se bora može pojaviti i na obrazima ukoliko ste spavali na jednoj strani pritiščući lice o jastuk. Najbolji položaj za san bez bora je onaj na leđima.

Kako spriječiti i smanjiti bore?

Redovna rutina njege kože je način odgađanja razvoja bora i ublažavanja postojećih. Istraživanje je pokazalo da se debljina i zdravlje dermisa smanjuju od jutra do večeri što uzrokuje nastanak bora. Liftactiv Supreme njega ciljano djeluje protiv razvoja bora poznatih kao "dnevno starenje kože".

Nanesite kremu na lice i vrat dvaput dnevno. Već nakon 7 dana upotrebe bore su vidljivo ublažene, a ten je mladolikiji.

Odgovorno konzumiranje alkohola

Pića sa raznim koncentracijama alkohola (konkretno etanola) su popularna širom svijeta. Smatraju se relativno bezbjednim za odrasle osobe, ali samo pod uslovom da se konzumiraju odgovorno. Odgovorno konzumiranje alkoholnih pića značajno je zbog toga što je etanol psihoaktivna i toksična supstanca koja izaziva zavisnost.

Toksični efekti alkohola

Najvažniji efekti etanola nakon konzumiranja alkoholnog pića ostvaruju se u centralnom nervnom sistemu.

Poslije akutnog uzimanja etanola razvija se smanjenje oštrine vida, čak i pri unosu količina koje ne izazivaju klasične znakove pijanstva. Veće količine uzrokuju teže poremećaje vida poput dvostruke slike.
Dolazi do produženja reakcionog vremena - osobi je potrebno više vremena da reaguje na promjene u okolini. Pijani vozači mogu udariti drugi automobil ili pješaka prije nego što ih uopšte primijete.

Nastaje poremećaj u koordinaciji finih pokreta neophodnih za vožnju, čak i pri malim količinama alkohola, dok veće količine otežavaju govor i hod.

Smanjuju se i nestaju psihička ograničenja koja regulišu ponašanje čovjeka u skladu sa društvenim normama. Pojava euforije usljed smanjenja anksioznosti veliki je dio razloga zašto alkohol izaziva psihičku zavisnost.

Širenje krvnih sudova u koži odgovorne su za njeno crvenilo i povećano odavanje toplote zbog čega su pijane osobe u opasnosti od pothlađivanja.
Zbog povećanog lučenja kiseline u želucu, unos alkohola može pogoršati simptome žgaravice.

Alkoholičar je svaka osoba koja koja konzumira veće količine alkoholnih pića duže od godinu dana i koja je izgubila kontrolu nad pijenjem. Razvijaju se psihički i fizički poremećaji jer etanol izaziva psihičku i fizičku zavisnost. Psihička zavisnost podrazumijeva želju da se nastavi sa konzumiranjem etanola kako bi se postigli njegovi efekti, odnosno kako bi se spriječili simptomi apstinencije.

Hronično konzumiranje etanola povezano je sa razvojem više bolesti:

  • Oboljenja jetre (masna jetra, alkoholni hepatitis, ciroza)
  • Oboljenja pankreasa
  • Oboljenja srca i krvnih sudova (visok krvni pritisak, poremećaj srčanog rada, moždani i srčani udar)
  • Karcinom (jetre, debelog crijeva i rektuma, dojke, karcinomi gornjih dijelova digestivnog i respiratornog trakta)
  • Depresija
  • Anksioznost
  • Zavisnost o alkoholu
  • Erektilna disfunkcija

Prekomjerno konzumiranje alkohola takođe doprinosi povećanju tjelesne mase jer su alkoholna pića izvor kalorija. Ove kalorije se još nazivaju i prazne kalorije jer alkohol nema nutritivnu vrijednost ili pozitivan efekat na organizam.

Hronično uzimanje alkohola tokom trudnoće izaziva fetalni alkoholni sindrom. Poremećen je razvoj centralnog nervnog sistema, usporen rast i smanjen koeficijent inteligencije novorođenčeta. Ova djeca posebno su osjetljiva na infekcije.

Alkoholizam se mora liječiti detoksikacijom i psihosocijalnom terapijom. Takođe postoje lijekovi koji mogu smanjiti želju za alkoholom ili dovesti do neželjenih efekata kada se etanol unese u organizam i tako pomoći u odvikavanju.

Interakcije etanola i lijekova

S obzirom da etanol ima brojne efekte na organizam, neophodan je oprez prilikom njegove istovremene primjene sa lijekovima. Kako se lijekovi uzimaju u svrhu otklanjanja uzroka ili simptoma bolesti, idealno bi bilo ne konzumirati alkohol kako bi se lijekovima omogućio optimalan efekat na zdravlje.

Jetra je centar za metabolizam svih supstanci unesenih u naš organizam.
Alkohol utiče na metabolizam svih lijekova koji prolaze kroz jetru i tako može u potpunosti spriječiti njihov pozitivan efekat na organizam ili dovesti do suprotnog - toksičnog dejstva lijeka.
Takođe, istovremena primjena alkohola sa lijekovima koji djeluju depresivno na centralni nervni sistem pojačava ovaj efekat što može dovesti do gubitka svijesti, prestanka disanja i smrtnog ishoda.

Neki lijekovi čije je kombinovanje sa alkoholom opasno:

  • Benzodiazepini (lorazepam, diazepam, bromazepam)
  • Opioidi (morfin, oksikodon, fentanil)
  • Nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (ibuprofen, naproksen, acetilsalicilna kiselina)
  • Paracetamol (izražena toksičnost za jetru)
  • Lijekovi za kardiovaskularni sistem (varfarin, verapamil, propranolol)
  • Antibiotici (doksiciklin, eritromicin, ceftriakson, metronidazol)
  • metformin

Šta znači odgovorno konzumiranje alkohola?

  • Univerzalno pravilo je da ne pijete alkoholna pića ako ste maljoletni, trudni, pijete hroničnu terapiju ili vozite.
  • Smanjenje unosa alkohola i njegovo odgovorno konzumiranje mogu pozitivno djelovati na vaše zdravlje. Na ovaj način smanjujete štetne efekte alkohola na organizam koji mogu dovesti do srčanog i moždanog udara.
  • Budite umjereni - imajte na umu kako alkohol utiče na vaš organizam i koju količinu unosite.
  • Budite oprezni pri odabiru alkoholnog pića - prilikom proizvodnje pojedinih alkoholnih pića uz etanol nastaje i metanol. Metanol je alkohol koji je toksičan za ljudski organizam. Može izazvati sljepilo, trajno oštećenje centralnog nervnog sistema i smrt. Metanol se nekad namjerno dodaje alkoholnim pićima kako bi se na jeftin način povećao ukupni sadržaj alkohola. Ovo je, naravno, ilegalno i izuzetno opasno. Zato je važno ne konzumirati alkoholna pića neprovjerenog porijekla. 
  • Nemojte piti na prazan stomak. Hrana bogata proteinima i masnoćom može smanjiti brzinu apsorpcije alkohola u krvotok i spriječiti da se napijete brzo.
  • Nemojte dehidrirati - alkohol povećava izlučivanje vode urinom. Obavezno unosite dosta vode ako uzimate alkoholna pića kako biste spriječili dehidrataciju.
  • Opasno je kombinovati alkohol sa lijekovima - iako alkohol na pojedine lijekove ne utiče, važno je da proverite mogućnost njihove interakcije. Ako u uputstvu za upotrebu lijekova nije naglašeno da li postoji opasnost ako se kombinuju sa alkoholom - posavjetujte se sa farmaceutom.

mr ph. Tamara Devetak

Izlaganje suncu zimi: sigurna preplanulost tokom praznika

Spremate se na praznike ove zime? Ne zaboravite spakovati svoj zaštitni proizvod! Nastavite čitati i saznajte kako zaštititi Vašu kožu od sezonskog oštećenja, bilo na pijesku bilo na snježnim padinama.

Tamni li koža na zimskom suncu?

Planirate se vratiti sa zimskih praznika preplanuli? Zavisno od toga gdje ste krenuli, mogli biste dobiti više (ili manje) no što ste mislili. Vjerovatno znate da se UV zrake koje emituje sunce dijele na dva glavna tipa, UVA i UVB zrake, no jeste li znali da ne utiču na kožu jednako?

UVA zrake su prisutne cijele godine – dok god ima sunčeve svjetlosti, ima i UVA zraka. Kao najduže zrake UV spektra one mogu prodrijeti najdublje u kožu – ustvari, 80% UVA zraka dopire do spoljašnjeg sloja dermisa, sloja kože koji se nalazi ispod epidermisa.[1] To ih čini odgovornima za fotostarenje koje se može spriječiti, kao i za 35% karcinoma kože.

UVB zrake - zrake koje obično povezujemo s tamnjenjem – najjače su ljeti i odgovorne su za 96% opekotina. Kao i UVA, i UVB zrake mogu uzrokovati trenutačnu (i privremenu) preplanulost, njihov sekundarni efekat varira, a zavisno od godišnjem dobu ma gdje išli, potreban Vam je SPF potpunog spektra koji štiti i od UVA i od UVB zraka.

[1] Francuska agencija za sanitarnu sigurnost okoliša (AFSSE). ‘Ultraljubičaste zrake: znanje o izlaganju i sanitarnim opasnostima’ (2005.) str. 41

Briga o koži tokom praznika

Studije su pokazale da većina ljudi na odmoru ne obraća pažnju kako nanosi SPF[1], a istraživači su utvrdili da većina nas povezuje prisutnost UV zraka sa sunčevom svjetlošću iako je dokazano da UV zrake prodiru kroz razne površine i reflektuju se o njih, od oblaka do stakla što SPF zaštitu čini obaveznom bez obzira na vremenske prilike.

[1] Andersen, P.A. i dr., ‘Okolišni znakovi UV zračenja i osobna zaštita od sunca pri zimskoj rekreaciji na otvorenom’ u Archives of dermatology 146.11 (2010.), str. 1241-1247 [Dostupno na https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21079060]

Ako na primjer idete zimi na skijanje, trebali biste znati da snijeg reflektuje do 85% sunčeve svjetlosti[1] koja može oštetiti Vašu kožu.[2]

Dokazano je i da se UV zrake pojačavaju s visinom – na svakih 1000 m dobija se oko 10-15% UV zraka.[3]

Niti svi gradovi nemaju istu dozu UV zraka, a zavisno od nivoa sunčeve svjetlosti: na primjer, dnevno se svjetlo u Oslu u Norveškoj sastoji od 52% UV zraka, a taj broj pada i do 7% u Darwinu u Australiji.[4]
Opšte je pravilo - što je viša nadmorska visina, viši je nivo UV zraka, stoga se pametno spakujte za svoje odredište prije nego što poletite.

Ako ipak letite u toplije krajeve tokom praznika, umor od puta nije jedino na šta biste trebali obratiti pažnju prilikom dalekog putovanja.
Oštećenja uzrokovana suncem mogu se pojaviti tokom više sati, posebno između 11 i 15h, te uzmite u obzir vremensku razliku i budite sigurni da je Vaše dijete spremno za slijetanje.

[1] Robert Kandel, počasni director istraživanja u CNRS-u, Laboratorij dinamičke meteorologije (LMD/IPSL), Palaiseau
[2] http://www.cnrs.fr/cw/dossiers/dosclim/contenu/alternative/alter_etape1_4.html
[3] Znanstveni dokument Vichy Idéal Soleil, 2016., str. 13
[4] Marionnet, C. I dr., ‘Izlaganje normalnoj sunčevoj dnevnoj svjetlosti: spektralna karakterizacija, učinci na kožu i fotozaštita’ u International Journal of Molecular Sciences 16 (2015.): str. 72-73

Suha koža sa svrabom tokom zime: uzroci i lijekovi

Mnoge žene zimi pate od ljuskaste i nadražene kože sa svrabom. Proučićemo neke od najčešćih uzroka suhe kože tokom zime, ali i savjete kako očuvati hidrataciju kože kad je vani hladno.

Šta uzrokuje suhu kožu zimi?

Bilo da je naša koža suha, masna, mješovita ili osjetljiva, većina nas je iskusila suhu kožu u nekom trenutku. Suha koža, poznata kao kseroza, može se pojaviti kao rezultat godina, genetike ili neravnoteže u koži, ali i kao odgovor naše kože na promjene u našoj okolini.

Tokom zimskih mjeseci hladni vazduh, nizak nivo vlage i grijanje uzrokuju da krv odlazi iz dermisa.

Ovaj se proces zove vazokonstrikcija, a koža je hladna, suha, crvena i s osjećajem neugode.

Ostali faktori koji utiču na kožu zimi su hladnije temperature sa smanjenom sposobnošću epidermisa da sintetiše lipide i smanjenje vlage koja usporava staranje sebuma.

Odjeća grube teksture, posebno odjevni predmeti od vune, kao i tuširanje ili kupke u pretoploj vodi zimi posebno mogu uzrokovati osjećaj neugode i svraba, a češanje samo pogoršava problem.1

[1] Weber, T. i dr., ‘Liječenje kseroze formulom za topičku primjenu koja sadrži gliceril glukozid, prirodne hidratantne faktore i ceramid’ u The Journal of Clinical and Aesthetic Dermatology 5.8 (2012.) str.. 29-39 [Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3424590/]

Briga o suhoj koži zimi: savjeti i trikovi

Baš kao i ljeti, važno je prilagoditi rutinu njege kože promjenjivoj zimskoj klimi. Kao što usne mogu zimi ispucati i koža može postati ljuskasta i/ili se guliti kad temperatura počne padati.

Mnogi stručnjaci za njegu kože preporučuju zamjenu laganijih krema i gelova za proizvode bogatije teksture. Na primjer, uvidjećete da ulja za njegu kože poput ulja jojobe može pomoći kod simptoma suhe kože. Isrhana očigledno igra ključnu ulogu u održavanju zdravlja kože. Topično nanošenje sastojaka bogatih ovim vitaminima nahraniće Vašu kožu, ali unošenje sastojaka bogatih vitaminima poput ricinusovog ulja u Vašu ishranu takođe poboljšava zdravlje kože.[1]

I na kraju, od ključne je važnosti zapamtiti nanositi svakodnevnu zaštitu sa SPF-om tokom zime jer su UVA zrake – odgovorne za prerano starenje kože – prisutne cijele godine. Ne zaboravite ni da UV zrake dopiru do kože čak i za oblačnih dana.[2] Nasreću, većina dnevnih krema obično je obogaćena barem faktorom SPF 20 što Vam omogućuje istovremenu dozu hidratacije i zaštite od sunca.

[1] Latreille, J. I dr., ‘Prehrambeni unos jednostruko nezasićenih masnih kiselina i opasnost od fotostarenja’ u Public Library of Science One 7.9 (2012.) [Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3435270/]
[2] Robert Kandel, počasni direktor istraživanja u CNRS-u, Laboratorij za dinamičku meteorologiju (LMD/IPSL), Palaiseau.

Back to Top
Proizvod je dodan u vašu korpu