Archives

Alergija je pretjerana reakcija imunog sistema organizma na strane čestice koje se zovu antigeni. Razlika između alergije i atopije je u tome što atopiju prati povećana produkcija antitijela koja se zovu imunoglobulini E. U praksi se ova dva termina često koriste kao sinonimi.

Uloga imunog sistema jeste odbrana organizma od svih faktora koji mogu narušiti zdravlje. Kada ćelije imunog sistema otkriju česticu koju prepoznaju kao štetnu, pokreće se inflamatorni odgovor. Oslobađa se veliki broj supstanci, a jedna od njih je i histamin.

Na mjestu otpuštanja histamin izaziva širenje krvnih sudova što dovodi do crvenila. Histamin povećava propustljivost zida krvnih sudova što dovodi do pojave otoka. Histamin takođe stimuliše nervne završetke što izaziva svrab. Crvenilo, otok i svrab su tipični simptomi alergijske reakcije na koži koju još nazivamo i koprivnjača.

Cirkulišući krvlju histamin ispoljava i sistemske efekte kao što je pad krvnog pritiska. Nagli pad krvnog pritiska može biti opasan za organizam, pa srce kao odgovor počne ubrzano da radi. Dolazi i do grčenja glatkih mišića disajnih puteva što može otežavati disanje. Povećano je stvaranje sluzi u nosu i disajnim putevima, kao i pljuvačke u ustima. Otežano disanje i pad pritiska koji može dovesti do gubitka svijesti karakteristični su simptomi anafilakse.

Anafilaksa je životno ugrožavajući oblik alergijske reakcije koja se vrlo brzo razvija. Lijek u slučaju anafilaktičke reakcije je injekcioni adrenalin (epinefrin), a osobi je potrebna i hitna medicinska pomoć.

Alergije na hranu razvijaju se najčešće već u djetinjstvu. Uglavnom su to alergije na orašaste plodove, voće i povrće, polen, pšenicu, školjkare. Izbjegavanje hrane koja sadrži namirnice na koje ste alergični najbolji je vid zaštite.

Alergijske reakcije na koži mogu se javiti pri ponovljenom kontaktu sa supstancom na koju je koža preosjetljiva. Ove alergijske reakcije zovu se kontaktni alergijski dermatitis. Osnova liječenja su izbjegavanje alergena i kratkotrajna terapija gelovima, mastima ili kremama za ublažavanje iritacije i upale.

Atopijski dermatitis je najčešća vrsta ekcema, pa se ova dva naziva nekad koriste kao sinonimi. U pitanju je hronična upalna bolest kože koja je najčešće prisutna od ranog detinjstva. Neophodno je kontrolisanje svraba dobrom hidratacijom kože i primenom krema, masti i gelova sa umirujućim dejstvom.

Preosjetljivost disajnih puteva na alergene može dovesti do alergijske astme. Javljaju se otežano disanje, stezanje u grudima, nedostatak vazduha i kašalj. Liječenje astme je simptomatsko - održava se prohodnost disajnih puteva i smanjuje upala. Najčešće se primenjuju lijekovi za inhalaciju jer dejstvo ispoljavaju direktno na disajne puteve. Često je potrebno više od jednog leka za kontrolisanje simptoma. Lekovi u terapiji astme se uvode postepeno, a isto tako se i izbacuju. Nagli prekid korištenja terapije zbog osećaja smanjenja simptoma dovodi do pogoršanja stanja. Obično se nakon tri meseca dobre kontrole bolesti može razmotriti opcija izbacivanja pojedinog leka iz terapije.

Alergijski rinitis je hronična upalna bolest nosne sluzokože. Alergijski rinitis može se javljati sezonski ili biti stalno prisutan. Dolazi do otoka nosne sluznice što otežava disanje na nos, javljaju se svrab i curenje iz nosa uz kijavicu. Kihanje je pokušaj uklanjanja alergena iz nosa i grla brzim izbacivanjem vazduha. Simptomi su prisutni u obe nozdrve i duže od 1h dnevno. Može se javiti i slivanje vodenog sekreta iz nosa u grlo. Ako su dodatno prisutni svrab, crvenilo i suzenje očiju onda se radi o rinokonjuktivitisu.
Okidač pojave simptoma kod alergijskog rinitisa mogu biti dim, mirisi, promene spoljašnje temperature.

Kako spriječiti simptome alergije?

Osobe sa sezonskim alergijskim rinitisom treba da počnu sa terapijom 2-4 sedmice prije sezone polena. Na ovaj način se sprečava nastanak simptoma alergije. Preporučuju se sprejevi za nos koji sadrže antihistaminike - lijekovi koj sprečavaju djelovanje histamina. Takođe se koriste oralni antihistaminici. Oni se obično piju jednom dnevno, svaki dan u isto vrijeme.

U otklanjanju simptoma efikasni su i sprejevi za nos sa kortikosteroidima. Oni smanjuju reaktivnost nosne sluzokože i mogućnost nastanka simptoma alergijskog rinitisa. Mogu se koristiti duži period jer se lokalnom primjenom izbjegavaju njihovi potencijalni neželjeni efekti na ostatak organizma. Izbor kortikosteroida vrši se u dogovoru sa doktorom.

Inhalacioni kortikosteroidi koriste se kod djece, trudnica, dojilja i odraslih osoba sa alergijskom astmom. Za razliku od sprejeva za nos koji djeluju samo na nosnu sluzokožu, oni smanjuju upalnu reakciju u bronhijama i plućima. Zbog mehanizma dejstva, kortikosteroidi se ne koriste za ublažavanje već nastalog napada astme. Oni ne mogu djelovati dovoljno brzo da pomognu u uklanjanju nastalih simptoma. Važno ih je koristiti redovno u svrhu prevencije napada, posebno u sezoni alergena.

Izbjegavajte kontakt sa alergenom.

Grinje su sitni paraziti koji se nalaze u kućnoj prašini, tepisima, posteljini. Za smanjenje izloženosti grinju preporučuje se redovno usisavanje tepiha, korištenje uređaja za prečišćavanje vazduha u kući, izbor posteljine nepropusne za grinje.

Osobe alergične na životinjsku dlaku trebale bi u potpunosti izbjegavati kontakt sa životinjama na koje su alergične. Ako je to nemoguće, trebalo bi životinju držati van spavaće sobe. Prečišćavajte vazduh u kući i koristite posteljinu na kojoj se životinjska dlaka teško zadržava.

U sezoni polena, kod polenske alergije, preporuka je izbjegavati izlazak iz kuće danima kada je koncentracija polena u vazduhu visoka. Kada je to nemoguće, preporučuje se držanje zatvorenih prozora kako polen ne bi uleteo u kuću. Izbjegavajte sušenje odjeće napolju i tuširajte se prije spavanja kako bi smanjili izloženost polenu tokom noći.

Smanjenje vlažnosti u prostorijama stvara nepovoljne uslove za razvoj buđi i tako smanjuje izloženost ovom alergenu. Klima uređaje treba redovno čistiti, a na zahvaćene dijelove zidova i namještaja treba primijeniti sredstva za uništavanje buđi.

Liječenje alergija

Ispiranje nosa fiziološkim rastvorom uklanja alergen sa nosne sluznice i može smanjiti intenzitet simptoma alergije. Preporučuje se djeci, trudnicama, dojiljama i odraslim osobama sa alergijskim rinitisom.

Kod začepljenog nosa pomažu sprejevi za nos sa dekongestivima - supstance koje sužavaju krvne sudove. Suženjem krvnih sudova sluzokože nosa smanjuje se njena otečenost i olakšava disanje kod začepljenog nosa. Djelimično se smanjuje i curenje iz nosa. Sprejevi za nos sa dekongestivima djeluju vrlo brzo nakon primjene, međutim imaju ozbiljne neželjene efekte. Ako se koriste duže od 3-5 dana mjesečno, ovi sprejevi za nos izazivaju oštećenje nosne sluzokože. Javljaju se simptomi rinitisa kada prestanete sa primjenom spreja, što zahtjeva njegovu svakodnevnu primjenu. Stvara se začarani krug sa sve većim oštećenjem sluzokože nosa.

Dekongestivi se mogu naći i u preparatima za oralnu primjenu. Uglavnom su to proizvodi namijenjeni ublažavanju simptoma gripe i prehlade. Ne preporučuje se njihova primjena kod alergijskog rinitisa. Mogu izazvati iritabilnost, glavobolju i nesanicu. Posebno su opasni kod srčanih bolesnika i starijih osoba jer dovode do aritmije i povećanja krvnog pritiska.
Liječenje alergijskog rinitisa obično traje manje od tri mjeseca, a započeti se može ponovo pri novoj pojavi simptoma.

Alergijske reakcije na koži mogu se liječiti oralnim antihistaminicima i lokalnim nanošenjem preparata na zahvaćen dio tijela. Kreme, masti i gelovi sa antihistaminicima lokalno ublažavaju dalji razvoj svraba i crvenila. U istu svrhu mogu se koristiti preparati sa pantenolom, alojom, kamilicom. Svi, a posebno osobe osjetljive na UV zrake, treba da nanose preparate sa zaštitnim faktorom na izložene dijelove kože prije izlaska na sunčevu svjetlost.

Pojedine oralne antihistaminike i sprejeve za nos sa kortikosteroidima mogu koristiti trudnice i dojilje. Za njih nisu zabilježeni neželjeni efekti na plod i dojenče tokom pravilne primjene. Odabir lijeka treba vršiti u konsultaciji sa doktorom, na osnovu izraženosti simptoma alergije.

Osobama sa težim simptomima ili kada liječenje nije uspješno preporučuje se imunizacija alergenima. Ovo je metoda primjene kontrolisanih doza alergena na koji je osoba alergična kako bi se promijenio odgovor imunog sistema. Alergen se ubrizgava pod kožu ili stavlja ispod jezika, pod kontrolom zdravstvenih radnika. Cilj je smanjenje alergijske reakcije pri kontaktu sa alergenom u svakodnevnom životu.

Nema sigurnih dokaza da primjena bilo kojeg suplementa može smanjiti simptome alergijskih bolesti. Međutim, primijećen je nedostatak pojedinih nutrijenata kod osoba sklonih alergijskim bolestima. Nedostatak vitamina C, vitamina D, vitamina E, cinka i omega-3-masnih kiselina može biti povezan sa poremećajem u radu imunog sistema i izraženijim simptomima alergije. U slučaju da dnevne potrebe ne mogu biti zadovoljene raznovrsnom ishranom, suplementacija je najbolja alternativa.

mr ph. Tamara Devetak

Prestanak uzimanja pilule trebao bi se zasnivati na simptomima koje osjećate i na preporuci ginekologa. U perimenopauzi ciklusi su neredovni.

No to ne podrazumijeva siguran polni odnos jer žene ne prestaju odmah biti plodne.
Iz tog razloga preporučujemo da slijedite preporuke ginekologa u prvom razdoblju ulaska u menopauzu.
I u menopauzi možete biti plodni.

Pošto plodnost kod žena ne prestaje odmah, prva je preporuka posavjetovati se s ginekologom, a u slučaju da ne postoji mogućnost odlaska ginekologu u kratkom periodu, preporuka bi bila nastaviti sa pilulom u perimenopauzi.

Smanjenje broja folikula u jajnicima započinje sa 35 godina što se ubrzava u predmenopauzi i uzrokuje neplodnost. Iako ovo uvelike varira od žene do žene, vjerovatnost da da će žena neočekivano zatrudnjeti nakon 45. je oko 15%.
Iz tog se razloga kontracepcija preporučuje polno aktivnim ženama u perimenopauzi.
Perimenopauza ili predmenopauza, tranzitni period koji prethodi menopauzi, može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.
Definišu ga hormonalne promjene koje uzrokuju neredovite cikluse.
Provjera hormona ili liječenje u perimenopauzi se ne preporučuju jer nivo hormona uveliko varira što interpretaciju čini teškom, a moguće i netačnom. Stoga je ostanak na efikasnoj metodi kontracepcije najsigurnija opcija jer plodnost još može biti snažna.

Smanjenje broja folikula u jajnicima započinje s 35 godina što se ubrzava u predmenopauzi i uzrokuje neplodnost. Iako ovo uveliko varira od žene do žene, vjerovatnost da će žena neočekivano zatrudnjeti nakon 45. je oko 15%.
Iz tog se razloga kontracepcija preporučuje polno aktivnim ženama u perimenopauzi.

Nakon 50. godine opasnost od trudnoće je rijetka, ali se lokalna kontracepcija ipak preporučuje.

Preporučujemo ženama da prekinu uzimati pilulu i vide vraća li im se ciklus ili ne. Jednom kad nastupi menopauza, jajnici više ne proizvode folikule ili hormone koji omogućuju trudnoću.

Kako menopauza mijenja vašu kožu? Menopauza utiče na vaše tijelo (Koji su glavni efekti menopauze na vaše tijelo? ) Kada jajnici prestaju stvarati hormone estrogen i progesteron. U predmenopauzi, tokom menopauze i u postmenopauzi žene primjećuju promjene u strukturi lica i sveukupnoj čvrstoći. U kratko vrijeme gornji se sloj kože stanjuje i postaje vidljivo izboraniji. Koža može postati suha, osjetljiva, s povremenim svrabom,a mogu se pojaviti i menopauzalne akne. Donosimo vam razloge ubrzavanja starenja kože u menopauzi i načine kako usporiti taj proces.

Uticaj menopauze

Kroz opservaciju i analizu promjena na koži kod stotinu žena Vichyjevi stručnjaci sada razumiju da gubitak estrogena nije ni jedini problem kože u menopauzi. Tokom tog burnog razdoblja smanjuje se nivo i drugih hormona, uključujući DHEA. Znanost je dugo utvrđivala vezu između gubitka ovog prohormona kojeg tijelo prirodno proizvodi, punim imenom dehidroepiandrosteron, i starenja kože. Nadalje, Vichy je odredio da 38 procesa u koži na nivou epidermisa ili dermisa zavisi o DHEA što otkriva njegovu osnovnu ulogu u održavanju mladolikosti kože. Do trenutka kad žena ulazi u menopauzu do 90% DHEA u tijelu je već iščezlo. Istraživanja pokazuju da DHEA, kad se nanosi topički, djeluje na kolagen, debljinu epidermisa, hidrataciju i stvaranje sebuma boreći se protiv najprimjetnijih promjena kroz koje koža žena prolazi u menopauzi: gubitak gustine i suhoća.

Zašto je koža u menopauzi isušena i svrbi?

Uzrok suhoće kože žena u menopauzi je opadanje nivoa hormona DHEA i estrogena (Šta je menopauza?). Koža koja se prirodno hidrira svojim vlastitim sebumom sad je progresivno suša zbog istovremenog otpuštanja lipida i izgradnje sebuma što uzrokuje svrab. Koža u postmenopauzi sadrži do 57% manje esencijalnih lipida koji je hrane nego koža u predmenopauzi. Dermatolozi savjetuju usvajanje rutine njege kože koja će nadoknaditi ovo specifično usporavanje: „Najprije obnovite funkciju barijere kože koja omogućuje dobru hidrataciju“, kaže dr. Shannon Humphrey. Sada je vrijeme da prijeđete na hranjivije kreme za intenzivno nahranjenu kožu, a tako i njenu zaštitu i obnovu funkcije barijere.

Kako njegovati kožu u menopauzi?

Uvrštavanje aktivnih sastojaka koji oponašaju višestruko djelovanje DHEA-e u koži pomoći će da se uspori ubrzano starenje u menopauzi. Tražite hranjive aktivne sastojke koji suzbijaju stanjivanje epidermisa i „papirnati“ izgled kože karakterističan za menopauzu. Revolucionarni sastojak, ProxylaneTM, podstiče sintezu molekula i epidermis za djelovanje na čvrstoću i smanjenje bora. Sastojci poput Hediona koji djeluju na izgradnju lipida suzbijaju opadanje proizvodnje sebuma. Kao i u svakoj etapi života, suhoj koži u menopauzi prijaju dermatološki referentni hidratantni aktivni sastojci – hijaluronska kiselina i glicerin za sprečavanje suhoće i svraba.

Šta su menopauzalne akne?

Suha koža i gubitak čvrstoće ključni su problem, no za neke žene menopauza (Perimenopauza i menopauza: koji su rani simptomi?) može uzrokovati akne s kojima su se pozdravile u mladosti. Koji su medicinski razlozi menopauzalnih akni? Estrogen i progesteron igraju ulogu u regulaciji tvorbe androgena, muških hormona koji smanjuju sebum. Zato kad padne razina ženskih hormona, prekomjerna tvorba androgena može uzrokovati nakupljanje sebuma na epidermisu što pokreće akne. Njega za kožu ciljanog djelovanja, obično umjerena i kratkotrajna, može pomoći u liječenju menopauzalnih akni. Kombinujte gel za svakodnevno pranje s maskom i pilingom jednom do dva puta sedmično kako biste uklonili višak sebuma. Upotreba dnevne hidratantne njege s SPF-om jer sunce može uzrokovati akne i noćne kreme formulisane za kožu u menopauzi takođe će pomoći. Ako menopauzalne akne ne nestanu, posjetite dermatologa.
Pristupite menopauzi holistički

Dermatolog dr. Humphrey savjetuje holistički pristup menopauzi i postmenopauzi. „Važno je uzeti u obzir opšte dobrostanje: fizički izgled i zdrava koža samo su mali dio opšteg dobrog stanja. Zdrava ishrana, fizička aktivnost, smanjenje stresa, poboljšanje kvaliteta života – sve to zajedno olakšava period menopauze."

ŠTA SE DOGAĐA SA KOŽOM TOKOM MENOPAUZE?

Postoje 3 tipa kliničkih promjena povezanih sa starenjem kože lica kod žena u postmenopauzi: atrofija, opuštanje i suhoća. Objasnit ćemo sva tri…

Na nivou epidermisa
Usporavanje obnove keratinocita uzrokuje nakupljanje starih keratinocita. Sinteza lipida je smanjena što dovodi do promjena u funkciji barijere kože i suhoće kože što dovodi do sporijeg ljuštenja i promjene optičkih svojstava rožnatog sloja koji gubi sjaj i postaje žućkast.

Na nivou dermalno-epidermalne funkcije
Tokom procesa starenja dermalno-epidermalna uloga postaje ravnija i postupno gubi svoju valovitost. Ekspresija gena kolagena tipa VII opada i njegovo pravilno stvaranje više nije sigurno. Gubitak kolagena VII se ubrzava kod kože oštećene UV zračenjem i može uzrokovati smanjenu koheziju u različitim slojevima kože. To je glavni protein u građi žilica koje omogućuju pravilnu koheziju između epidermisa i dermisa. Komunikacija i razmjena nutrijenata između epidermisa i dermisa je smanjena što mijenja homeostazu kože kao i njena mehanička svojstva.

Na nivou dermisa
Dolazi do smanjenja broja i veličine fibroblasta. Ta pojava utiče na stvaranje kolagenih i elastinih vlakana te glikozaminoglikana (GAG). Međutim, proizvodnja enzima koji razbijaju proteine u koži (kolagenaze i elastaze) raste s godinama. Sad je već prihvaćeno da se sadržaj kolagena smanjuje s godinama uz smanjenje topljivosti molekula kolagena i promjene njihovih mehaničkih svojstava. Starenje ljudskih fibroblasta prati smanjenje sinteze kolagena dok sinteza sveukupnih nekolagenih proteina ostaje netaknuta. Elastina vlakna takođe prolaze kroz promjene, prorjeđuju se, gube orijentaciju i nedostatak hidratacije mijenja njihova elastična svojstva i uzrokuje pucanje. Uz smanjenu sintezu kolagena starenje kože hijaluronsku kiselinu u dermisu čini krhkom i ona postaje vrlo osjetljiva na raspad pod uticajem određenih enzima.

Šta zapamtiti o koži u menopauzi?

ČINJENICA 1
Menopauza je razdoblje kliničkih promjena koje mogu imati sljedeće efekte na kožu
· Atrofija
· Oslabljenost kožnog tkiva
· Isušivanje
ČINJENICA 2
Postoje 2 tipa promjena

BIOLOŠKE PROMJENE
· veliko smanjenje funkcije lojnih žlijezda
· promjena dermalne strukture vidljiva zbog smanjenja viskoelastičnosti kože (twistometer) i povećanje stvaranja nabora na koži pri pritisku (densiscore).
· smanjenje debljine epidermisa

PROMJENE NA KOŽI
· raspad proteina i ljuštenje se usporavaju i uzrokuju nakupljanje starih keratinocita

DHEA EKSPERTIZA
DHEA je poznata u znanstvenoj zajednici kao hormon koji čuva mladolikost i kojeg ljudsko tijelo prirodno proizvodi. Imamo ga unutar sebe i on garantuje mladolikost, svježinu i ljepotu kože. Otkrili smo da je nakon menopauze tijelo iskoristilo 90% DHEA hormona što je glavni uzrok gubitka mladolikosti.
Klinička su ispitivanja opisala kliničke znakove i sastav kože žena u menopauzi, a Vichy je zainteresovan i za uticaj pada nivoa DHEA na kožu tokom menopauze.
Proučavan je klinički utjicaj topičke primjene i dokazan je uticaj na zadebljavanje epidermisa, povećanje broja i veličine lojnih žlijezda, smanjenje „papirnatog“ izgleda kože i bolji ten.
Klinički efekti primijećeni u ove dvije studije doveli su do nove studije čija je svrha razjasniti efekat topičkog tretmana hormona DHEA na aktivaciju gena i proteine povezane sa njima.
Nekoliko često postavljanih pitanja o hormonu DHEA da ga pobliže objasnimo:
Koji su klinički učinci na pad hormona u menopauzi?
Klinički znakovi hormonskog starenja određeni su prije nekoliko godina: atrofija, ovješenost kožnog tkiva i isušenost 3 su glavna klinička znaka povezana s padom razine hormona u menopauzi.
Koža je zahvaćena na više razina:

• U epidermisu je usporena sinteza lipida što dovodi do promjene funkcije barijere i suhoće kože. Koža se slabije obnavlja i postaje beživotna i suha.
• Dolazi do ravnanja dermalno-epidermalne junkcije i smanjenja proizvodnje kolagena tipa IV što uzrokuje smanjenje homeostaze kože, a time i komunikacije i razmjene između epidermisa i dermisa.
• U dermisu dolazi do smanjenja gustoće i ovješenosti volumena uslijed smanjene proizvodnje kolagena, elastina i raznih glikozaminoglikana (GAG).

ŠTA JE DHEA?

DHEA (dehidroepiandrosteron ili prasteron) je steroidni hormon koji se sintetiše od 7. godine putem nadbubrežne žlijezde u kojoj se sintetišu svi spolni hormoni. Oni reguliraju brojne aspekte biologije kože. Uloga DHEA hormona kao prekursora svih hormona čini ga važnim čimbenikom u homeostazi ljudskog tijela, posebno kože.
Njegova proizvodnja je na vrhuncu oko 25. godine, a s godinama se smanjuje. U dobi od 70 godina nalazimo samo 10% njegove maksimalne vrijednosti.

NJEGOVA ULOGA U STARENJU KOŽE?

Nakon prikupljenog znanja i određivanja bioloških menhanizama hormonalnog starenja kože
Vichy se zainteresovao za ulogu DHEA hormna u starenju kože.
Na početku je dokazano da je DHEA glavni hormon u održavanju mladolikosti kože. Ustvari, klinički utjecaj nadoknade DHEA hormona (oralno) proučavan je da se otkrije može li ovaj hormon ispraviti i zaustaviti znakove starenja. Ova studija pokazuje da je uticaj hormona DHEA bio:

• poboljšanje funkcije lojnih žlijezda i hidratacije
• smanjenje pigmentacije kože
• povećanje gustine epidermisa

Klinički uticaj topičke primjene DHEA hormona je istražen i pokazao se efekat na povećanje gustine epidermisa, porast broja i veličine lojnih žlijezda, smanjenje „papirnatog“ izgleda kože i poboljšanje tena.
Klinički učinci primijećeni u ove dvije studije predstavljaju bazu za implementaciju nove studije (genomsku i proteomsku) čiji je cilj dokazivanje uticaja DHEA hormona na aktivaciju gena i njima odgovarajućih proteina.

Genomska je studija odredila da se primjenom DHEA hormona potiču geni uključeni u proliferaciju keratinocita, dok se oni povezani s diferencijacijom smanjuju što je dokaz regulacije homepostaze kože. Na razini dermisa topička primjena DHEA hormona uzrokuje povećanje ekspresije gena uključenih u strukturu dermisa.

Ove su opažanja potvrđena proteomskom studijom gdje je dokazano povećanje ekspresije kolagena tipa I i III i HSP 47.

Vichy je tako odredio DHEA kao ključni hormon odgovoran za reaktivaciju osnovnih markera mladolikosti kože na kojeg utiče pad nivoa hormona koji se javlja u menopauzi.

Oči su naš najvažniji senzorni organ. Oči su opjevane, oči su ogledalo duše ali isto tako oči mogu ukazati na neka zdravstvena stanja našeg organizma i mogu snositi posljedice lošeg životnog stila.
Zadnjih godina, sve više ljudi pati od simptoma suhog oka koje se još zove keratokonjunktivitis sicca. Istraživanja kažu da se broj osoba koje imaju simptome suhog oka udvostrucio u zadnjih 20 godina. Smatra se da će od pet osoba koje dolaze kod oftalmologa, jedna sigurno imati simptome suhog oka.

Kako da znam da li imam suho oko?

Simptomi se mogu uveliko razlikovati, ali oni koji se najčešće javljaju su:
- svrab
- peckanje
- umorne i crvene oči
- osjećaj stranog tijela u oku
- oči koje suze i „vodenaste“ oči
- pretjerana osjetljivost na svjetlost
- nelagoda pri nošenju kontaktnih leća
- preosjetljivost očiju na vjetar/dim
- zamagljen vid
- bol u očima

Šta je uzrok?

Postoji širok spektar svih mogućih uzroka suhog oka, ovdje navodimo najčešće uzroke:
• Dob starija od 50g – proizvodnja suza se smanjuje kako starimo.
• Ženski spol – suhe oči su češće kod žena, posebno ako je žena pod uticajem hormonalnih promjena koje se dešavaju zbog trudnoće, upotrebe kontraceptiva ili menopauze.
• Ishrana sa malo vitamina posebno vitamina A i omega-3-masnih kiselina.
• Upotreba nekih lijekova - osobe koje se liječe estrogenima ili lijekovima za snižavanje krvnog pritiska, diureticima, hormonskim kontraceptivima, antidepresivima…
• Već postojeće bolesti kao što je dijabetes, artritis, bolest vezivnog tkiva, Sjögrenov sindrom, bolest štitne žlijezde, infekcija oka, alergije …
• Posljedica povrede oka ili operativnog zahvata na oku.
• Uticaj sredine - klimatizovani prostori, veoma suha klima, grijanje, izloženost polutantima, hladnoća, vjetar …
• Nošenje kontaktnih sočiva i naočala.
• Digitalni mediji - izrazito jak uticaj ima izloženost i upotreba digitalnih medija. Istraživanja pokazuju da je čak je 80% stanovništva izloženo „digitalnom naprezanju“ očiju.

Zasto ekrani imaju negativan uticaj na naše oči?

Prosjek upotrebe digitalnih medija, ili bolje rečeno gledanja u ekrane pametnih telefona, tableta, laptopova, kompjutera iznosi 5-7 sati na dan. Gledanje u ekran opterečava naše oči i umjesto da trepćemo 15 puta u minuti, naše oko trepće samo 4 puta. Treptanje je važno za naše oči jer se treptanjem oko „podmazuje“ sa suznim filmom. Oči izložene digitalnom naprezanju, ukoliko se ne tretiraju na vrijeme, vremenom mogu preći u hronično suhe oči.
Preporuke za prevenciju i olakšanje simptoma suhog oka
Pravite česte pauze od gledanja u ekran
Možete koristiti pravilo 20/20/20, tj svakih 20 minuta fokusirajte se na neki objekat udaljen 20 stopa (7 m) na 20 sekundi. Na ovaj način ćete rasteretiti oči koje će ujedno početi i više treptati.
Koristite kapi za vlaženje očiju
Kapi za oči pomažu vlaženju očiju i potpomažu odbrambenu barijeru i prevenciju pojave hronično suhog oka.
Odmarajte oči
Naše oči trebaju odmor. Često ih zatvorite na par sekundi.
Redovno trepćite
Treptanjem oko ravnomjerno razmazuje tečnost po cijeloj površini oka. Naše oko treba treptaj svakih 10 sekundi.
Zaštitne naočale
Redovno koristite zaštitne naočale za sunce koje blokiraju UV zrake i po mogućnosti imaju i bočnu zaštitu.
Hidriranje
Redovno pijte dovoljno tečnosti.
„Hrana za oči“
Koliko god je hrana važna za naše opšte zdravlje, toliko je važna i za zdravlje naših očiju.

Najvažniji vitamini i elementi u tragovima koji utiču na zdravlje očiju:
Vitamin E
Štiti ćelije od propadanja i pojave suhog oka. Ima ga najviše u suncokretovom ulju, paprikama, špinatu, crvenoj ribizli, žumancu jajeta…

Vitamin A
Vitamin A i njegov prekusor beta-karoten mogu se naći u mrkvi, paradajzu, cvekli…

Cink
Cink je posebno važan za retinu i iskoristljivost vitamina A. Ima ga u mahunarkama, integralnim žitaricama, orasima i kamenicama…

Vitamin C
Vitamin C igra važnu ulogu u funkcionisanju suznog filma i u zaštiti protiv oksidativnog stresa. Ima ga u bobicama acerole, u šipku, paprici, prokulicama.

Vitamin B2
Štiti ćelije od propadanja, ima ga u mliječnim proizvodima, brokuli, avokadu.

Vitamin B6
Neophodan za funkcionisanje suznog filma. Ima ga u lososu, sardinama, skuši, krompiru, kelju.

Vitamin B12
Mesni proizvodi, posebno u goveđim bubrezima, telećoj i svinjskoj jetri.

Suho oko je rijetko potpuno izlječivo, zato treba na vrijeme raditi na prevenciji. Ukoliko se ipak dijagnostikuje, simptomi se mogu kontrolisati odmaranjem očiju, promjenom životnog stila i redovnom upotrebom kapi za oči.
Mnogo toga dobroga za naše oči možemo sami da uradimo sa malo truda.
Čuvajte svoje oči.

HPV, ili humani papiloma virus, je grupa od više od 150 srodnih virusa. Svaki tip virusa pokazuje sklonost ka određenom tkivu tj koži ili sluznici. Većina HPV infekcija je bez simptoma i prolazi sama od sebe, ali neki sojevi mogu uzrokovati rak ili druge zdravstvene probleme.
Evo nekoliko ključnih informacija o HPV-u:

KAKO SE PRENOSI?

Prenosi se direktnim kontaktom koža na kožu, koža na sluznicu, sluznica na sluznicu. Važno je naglasiti da je najčešći vid prenosa HPV-a seksualnim putem. To znači kontakt sa kožom i sluzokožom zaraženih područja tokom vaginalnog, analnog ili oralnog seksa. Virus se može prenijeti čak i kada zaražena osoba ne pokazuje simptome ili znakove infekcije.
Osim seksualnog kontakta, HPV se može prenijeti i intimnim kontaktom, što uključuje kontakt koža na kožu u području genitalija. U rijetkim slučajevima, HPV se također može prenijeti sa majke na novorođenče tokom porođaja.
Važno je napomenuti da pojedini niskorizični tipovi HPV obično uzrokuju bradavice, dok drugi, visokorizični tipovi, mogu uzrokovati rak grlića materice i druge vrste raka.

KAKO SE HPV MANIFESTUJE KOD MUŠKARACA?

Veoma često se kod muškaraca ne može zaključiti da ima HPV jer ne postoje očiti znaci koji bi na to upućivali. Ako muškarac nema simptome vezane za HPV , ne znači da nije prenosnik istog. Takođe, u mnogim slučajevima, virus se može eliminisati iz tijela bez ikakvog liječenja. Međutim, postoje neki oblici ispoljavanja HPV-a kod muškaraca:
Genitalne bradavice: Jedan od najčešćih simptoma HPV-a kod muškaraca. To su meke, kožne izrasline koje se mogu pojaviti na genitalijama, analnom području ili u usnoj šupljini.
Displazija: U rijetkim slučajevima tipovi virusa koji uzrokuju ozbiljnije oblike bolesti mogu dovesti do displazije (npr anusa, penisa i gornjeg dijela grla), koja može biti prekancerozno stanje.
Kancer/rak: Neki tipovi HPV-a, kao što su tipovi 16 i 18, povezani su sa razvojem raka kod muškaraca, uključujući rak anusa, penisa i orofarinksa (gornjeg grla).

KAKO SE HPV VIRUS MANIFESTUJE KOD ŽENA?

Slično kao I kod muškaraca, oko 80% žena tokom svoga života se zarazi sa nekim od tipova HPV virusa kojeg organizam eliminiše bez posljedica. Dakle, žena može imati HPV virus bez simptoma. Ukoliko se jave simptomi, oni se najčešće manifestiraju u vidu:
Genitalne bradavice: Neki niskorizični tipovi HPV-a, kao što su tipovi 6 i 11, mogu uzrokovati genitalne bradavice. Ove bradavice se mogu pojaviti kao male izrasline ili promjene na koži u genitalnom području, anusu ili na unutrašnjoj strani grudi.
Promjene na grliću materice: Visokorizični tipovi HPV-a (kao što su tipovi 16 i 18) mogu uzrokovati promjene u ćelijama grlića materice, što se može otkriti Papa testom. Ove promjene se nazivaju cervikalna displazija i mogu, ako se ne liječe, napredovati do raka grlića materice.
Kancer/rak grlića materice: Dugotrajna infekcija visokorizičnim tipovima HPV-a može dovesti do razvoja raka grlića materice. Ovo je ozbiljno stanje koje uglavnom zahtijeva medicinsku intervenciju.
Drugi oblici kancera/raka: HPV je također povezan s drugim vrstama raka kod žena, kao što je rak vulve, vagine ili rektuma.

DIJAGNOZA

Dijagnoza humanog papiloma virusa (HPV) obično se postavlja kombinacijom kliničkog pregleda, anamneze i specifičnih medicinskih testova. Evo osnovnih koraka koje ljekar može preduzeti da dijagnostikuje HPV:
Anamneza i fizički pregled: Doktor će uzeti anamnezu pacijenta i izvršiti fizički pregled područja koje može biti zahvaćeno virusom. U slučaju žena, to može uključivati ginekološki pregled.
PAP test (Papanicolaou test): Ovaj test se koristi za otkrivanje abnormalnih ćelija na grliću materice koje mogu biti uzrokovane HPV-om. Test se obično radi tokom rutinskog ginekološkog pregleda.
HPV testiranje: U nekim slučajevima, posebno kada postoje abnormalni rezultati Papa testa, može se preporučiti direktan HPV test. Postoje različite vrste HPV-a i neke su povezane s većim rizikom od raka.
Biopsija: Ako se sumnja na bilo koje abnormalno tkivo ili lezije, ljekar može preporučiti biopsiju za uzimanje uzoraka tkiva za dalju analizu.
Pregledi kod muškaraca: Iako ne postoje rutinski testovi na HPV kod muškaraca, doktor može pregledati vanjske genitalije u potrazi za bradavicama ili drugim abnormalnostima. U nekim slučajevima može se uraditi i analni test ako postoji rizik od raka analnog kanala.
Uvijek je najbolje razgovarati sa svojim liječnikom kako biste odredili najprikladniju dijagnostičku proceduru na osnovu vaše individualne situacije. Također, prevencija HPV-a, uključujući vakcinaciju i redovne preglede, igra ključnu ulogu u smanjenju rizika od HPV infekcija i srodnih bolesti.

PREVENCIJA

Prevencija virusa HPV ključna je za smanjenje rizika od infekcija i povezanih zdravstvenih problema, kao što su rak grlića materice, analni rak i drugi oblici raka. Evo nekoliko važnih mjera za prevenciju HPV-a:
Vakcinacija: HPV vakcina može značajno smanjiti rizik od infekcije određenim sojevima virusa koji uzrokuju rak. Preporučuje se da se vakcina daje prije nego što osoba postane seksualno aktivna, obično u odrasloj dobi.
Vakcina se obično daje djeci i adolescentima između 9 i 14 godina, prije stupanja u seksualne odnose.
Starije osobe (do 26, a ponekad i do 45 godina) također mogu primiti vakcinu uz konsultaciju s ljekarom.

Sigurno seksualno ponašanje: Upotreba kondoma - Iako ne pružaju potpunu zaštitu, kondomi značajno smanjuju rizik od prenosa HPV-a. Ograničavanje broja seksualnih partnera - manji broj partnera smanjuje rizik od izloženosti virusu.
Redovni ginekološki pregledi: Papanikolau test (PAPA test) - rano otkrivanje promjena na grliću materice omogućava pravovremeno liječenje. HPV testiranje - može se koristiti za otkrivanje visokorizičnih tipova HPV-a.
Zdrav način života: Jačanje imuniteta - jačanje imuniteta zdravom ishranom, redovnim vježbanjem i smanjenjem stresa može pomoći tijelu u borbi protiv HPV infekcije. Prestanak pušenja - pušenje slabi lokalni imunitet sluzokože i povećava rizik od nastanka raka.
Edukacija i svijest: Informisanje mladih o rizicima HPV-a i načinima zaštite može pomoći u sprečavanju širenja infekcije.
Ako imate dodatnih pitanja o HPV prevenciji ili vakcinaciji, slobodno ih postavite! 😊

Medicinska sredstva koja su nam najčešće dostupna za kućnu upotrebu su vage, aparati za mjerenje krvnog pritiska, tjelesne temperature i nebulizatori.

Mjerenje tjelesne mase

Istraživanja su pokazala da su digitalne vage pouzdanije od mehaničkih. Nijedna vaga nije apsolutno tačna tako da dve vage rijetko pokazuju istu vrijednost. Zato je za praćenje tjelesne mase najbolje je uvijek koristiti istu vagu - odstupanje od prave vrijednosti biće isto pa su informacije o povećanju ili smanjenju mase najpouzdanije. U slučaju da se važete na različitim vagama najbolje je porediti prosječne vrijednosti, a ne dva pojedinačna mjerenja.
Svaki put se važite u isto doba dana. Najbolje je izvagati se ujutro nakon korištenja toaleta. Na taj način smanjujete uticaj hrane, pića, urina i stolice trenutno prisutnih u organizmu na rezultate vaganja.

Mjerenje krvnog pritiska

Bolesti srca i krvnih sudova su najčešći uzrok smrti u svijetu. Neke bolesti su genetski uslovljene, ali mnoge su posljedica nezdravog načina života. Naročito opasni su prekomjerna tjelesna težina, konzumiranje alkohola i pušenje. Mjerenje vrijednosti krvnog pritiska je bezbolan i jednostavan proces značajan za bolesne, ali i zdrave osobe.
Određuju se dvije vrijednosti arterijskog krvnog pritiska - sistolni i dijastolni. Sistolni (gornji) je pritisak krvi na zidove krvnih sudova dok srce pumpa krv ih svojih komora. Dijastolni (donji) je pritisak kada se srce opušta i krv iz vena puni srčane pretkomore. Dakle, pri svakom otkucaju srca pritisak u arterijama se podiže na sistolnu, a između otkucaja pada na dijastolnu vrijednost.
Pored odabira pouzdanog uređaja za mjerenje krvnog pritiska, važno je i njegovo ispravno korištenje. Aparati za mjerenje krvnog pritiska sa manometrom su precizniji od digitalnih. Međutim, digitalni uređaji su mnogo jednostavniji za upotrebu i zato se u kućnim uslovima upravo oni najviše koriste. Upotreba uređaja sa manometrom zahtjeva dobar sluh i poznavanje korištenja stetoskopa.
Kada se manžetna naduva iznad vrijednosti pritiska u krvnom sudu dolazi do prekida protoka krvi kroz arteriju. Dok je pritisak u manžetni viši od pritiska u krvnom sudu onemogućen je protok krvi kroz njega. Postepenim izduvavanjem manžetne povremeno se uspostavi protok krvi - dok je pritisak u arteriji viši nego u manžetni, nakon čega opet dolazi do prekida protoka. Ovako isprekidano proticanje krvi kroz arteriju dovodi do turbulentnog protoka krvi što izaziva vibracije koje se čuju preko stetoskopa. Kako pritisak u manžetni pada, tako se produžuje period normalnog proticanja krvi kroz arteriju i vibracije prestaju.

U doktorskim ordinacijama često se koristi živin sfingomanometar sa manžetnom. Manžetna se postavlja iznad lakta, a stetoskop u lakatnu jamu - iznad brahijalne arterije. Slušalicama se prate “otkucaji” tokom duvanja manžetne sve dok ne prestanu biti čujni. Zatim se manžetna postepeno izduvava i prati se ponovna pojava otkucaja. Visina živinog stuba kada se čuje prvi otkucaj vrijednost je sistolnog pritiska. Visina živinog stuba kada se posljednji put u slušalicama čuje otkucaj je vrijednost dijastolnog pritiska.
Princip mjerenja je isti i za mehaničke aparate sa manometrom dostupnim za kućnu upotrebu, razlika je jedino što pritisak ne mjeri živin stub već aneroid (barometar sa kazaljkom).
Digitalni aparati imaju manžetnu, pumpu za njeno naduvavanje, senzor pritiska koji detektuje vibracije zida arterije i program koji interpretira dobijene rezultate. Mjerenje krvnog pritiska digitalnim aparatom takođe se zasniva na zaustavljanju protoka krvi usljed visokog pritiska u manžetni i praćenju vibracija zida arterije kada se protok ponovo uspostavi. Neki uređaji mjere promjene u pritisku i vibracijama tokom duvanja, a neki tokom izduvavanja manžetne. Sve izmjerene parametre aparat koristi za izračunavanje vrijednosti sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska. Pomjeranje ruke tokom mjerenja, nepravilan, suviše brz ili suviše spor rad srca negativno utiču na tačnost izračunatih vrijednosti. Takođe, algoritmi za preračunavanje se razlikuju od uređaja do uređaja.
Zato vrijednosti izmerene na digitalnom i mehaničkom aparatu za pritisak ne mogu biti iste, a takođe variraju i između različitih digitalnih aparata. U slučaju sumnje na znatno više ili niže vrijednosti pritiska od normalnih najbolje je izmjeriti ga u doktorskoj ordinaciji uz praćenje ostalih vitalnih parametara.
Postoje dvije vrste digitalnih aparata za mjerenje pritiska - aparati za nadlakticu i aparati za ručni zglob. Aparati za nadlakticu su pouzdaniji i preporuka su za sve kojima je potreban uređaj za kućno mjerenje.
Osnovna uputstva za pravilno mjerenje krvnog pritiska su sljedeća:
• Neposredno prije mjerenja krvnog pritiska ne uzimajte obilne obroke ili alkohol.
• Odmorite 10-15 minuta prije mjerenja, nemojte brinuti o izmjerenim vrijednostima. Ako pritisak bude suviše visok ili nizak dobro je što ste ga izmjerili.
• Sjedite za sto u udoban položaj, nemojte prekrštati ruke ili noge. Ruku na koju stavljate manžetnu položite na sto, ali nemojte se naslanjati na laktove.
• Važno je da je manžetna dovoljno široka da obuhvati 80% nadlaktice. Postavite je 2cm iznad lakta i zategnite tako da možete uvući jedan prst ispod ivice. Suviše zategnuta ili nedovoljno zategnuta manžetna daće netačne vrijednosti krvnog pritiska. Crijevo koje izlazi iz manžetne treba biti iznad lakta, na sredini prednje strane nadlaktice.
• Ako imate aparat za ručni zglob postavite ga preko radijalne arterije - arterija na kojoj mjerite puls na ruci. Nemojte ga stavljati preko odjeće. Tokom mjerenja zglob sa aparatom držite u nivou srca i nemojte ga savijati.
• Pritisnite dugme za pokretanje aparata i nemojte se pomijerati ili pričati tokom mjerenja.
• Ako je dobijena vrijednost neočekivano niska ili visoka sačekajte par minuta pa pritisak izmjerite ponovo. Pojedini aparati imaju opciju 3 uzastopna mjerenja nakon čega pokazuju srednju vrijednost izmjerenih pritisaka. Na ovaj način dobija se najpreciznija vrijednost.

Mjerenje tjelesne temperature

Tjelesna temperatura zavisi od mjesta na kojem se mjeri. Najviša je rektalna, zatim u ustima i uhu, a najniža ispod ruke. Prosječna vrijednost je 37°C i sve vrijednosti iznad se smatraju povišenim. Povišena tjelesna temperatura može biti odgovor organizma na upalu ili infekciju. Na višoj temperaturi razmnožavanje bakterija i replikacija virusa su otežani, a povećana je efikasnost imunog sistema. Zato se preporučuje da se temperatura koja ne prelazi 38°C kod osoba bez hroničnih bolesti ne spušta lijekovima ako ne ometa svakodnevne aktivnosti.
Živini toplomjeri izrađeni su od stakla i zasnivaju se na širenju žive u rezervoaru pri povećanju temperature. Zbog živine toksičnosti ovi toplomjeri se više ne proizvode, a kao alternativa postoje toplomjeri punjeni drugim tečnostima koji funkcionišu na isti način. “Otresanjem” toplomjera spušta se temperatura tečnosti u rezervoaru između dva mjerenja.
Digitalni toplomjeri u svojem vrhu imaju elemente osjetljive na promjenu temperature. Na osnovu struje koja prolazi kroz aparat i električnog otpora izračunavaju i prikazuju izmjerenu vrijednost. Dužina mjerenja zavisi od mjesta na kojem se mjerenje vrši.
Kod mjerenja ispod pazuha vrh digitalnog ili “običnog” toplomjera treba prisloniti na kožu u sredini pazušne jame i pritisnuti ruku uz grudni koš.
Za rektalno mjerenje dostupni su digitalni toplomjeri sa savitljivim vrhom.
Beskontaktni toplomjeri baziraju se na detektovanju infracrvenog zračenja kojeg odaju sva tijela čija temperatura je veća od apsolutne nule (-273.15°C odnosno 0°K). Zato mogu biti korisni za mjerenje temperature vode, mlijeka za bebe kao i tjelesne temperature. Udaljenost na kojoj najpreciznije mjere temperaturu definisana je u uputstvu za upotrebu i varira od uređaja do uređaja. Važno je držati ih mirno i na konstantnoj udaljenosti od čela osobe čiju temperaturu mjerite.
Digitalni toplomjeri za uho drže se u uhu usmjereni ka otvoru ušnog kanala, ne njegovom zidu, i mjere temperaturu bubne opne.

Pravilna upotreba nebulizatora

Inhalatori su medicinska sredstva koji olakšavaju udisanje lijekova, mogu se koristiti samostalno ili u kombinaciji sa komorom - široka plastična cijev koja olakšava upotrebu inhalatora kod loše tehnike udisanja. Aparati koje mi kolokvijalno zovemo inhalatori su zapravo nebulizatori. Nebulizatori su uređaji koji tečnost pretvaraju u sitne kapljice koje se udišu. Imaju nastavak za usta ili masku za nos i usta. Udisanjem čistog fiziološkog rastvora vlaže se disajni putevi, a kombinovanjem sa tečnim lijekovima mogu se olakšati simptomi astme, bronhitisa i drugih bolesti disajnih organa.
Postoje tri osnovna tipa nebulizatora:
• Nebulizator sa mrežicom - tečnost prolazi kroz vibrirajuću mrežicu sa mikroskopskim otvorima čime se stvaraju sitne kapljice. Pogodni za udisanje većine lijekova.
• Ultrazvučni nebulizator - vibracije visoke frekvencije pretvaraju tečnost u sitne kapljice. Ne mogu se koristiti za udisanje suspenzija, samo rastvora.
• Mlazni nebulizator - kompresor ubacuje vazduh u raspršivač koji pretvara tečnost u sitne kapljice.
Na tržištu se najčešće nalaze mlazni nebulizatori jer su pogodni za inhalaciju većine lijekova i nisu skupi. Detaljna uputstva za korištenje mogu se razlikovati od modela do modela, ali univerzalne preporuke su:
• Prije upotrebe provjerite da li su sva crijeva nebulizatora neoštećena.
• Napunite raspršivač tečnošću koju udišete. Nikad nemojte sipati više tečnosti od označenog maksimalnog nivoa.
• Ako vam je propisana inhalacija više lijekova obavezno provjerite zapremine koje dodajete i da li se smiju miješati u raspršivaču. Neke lijekove ćete morati inhalirati odvojeno od drugih.
• Povežite crijevo od kompresora do raspršivača. Povežite raspršivač sa nastavkom za usta ili maskom.
• Sjedite uspravno na stolici ili krevetu, nemojte se savijati ili ležati kako biste izbjegli pritiskanje disajnih puteva.
• Nastavak za usta obuhvatite usnama i tokom inhaliranja držite u ustima. Maska mora odgovarati dimenzijama lica - prekriva donji dio nosa i usta kako ne biste disali van nje.
• Udišite i izdišite na usta.
• Kada završite inhaliranje ugasite uređaj. Ako ste inhalirali lijekove isperite usta i grlo vodom.
• Crijevo koje nosi vazduh od kompresora do raspršivača nemojte čistiti iznutra, kroz njega prolazi čist vazduh.
• Raspršivač, nastavak za usta i masku poslije svake upotrebe obavezno očistite prema uputstvu proizvođača.
• Filter za vazduh mijenjajte prema uputstvu - nakon određenog vremenskog perioda ili broja korištenja.

Udahnute kapljice različite veličine dospjevaju do razičitih dijelova disajnih organa. Najmanje kapljice (manje od 5µm) dospjevaju do pluća, a veće se zadržavaju u bronhijama ili usnoj duplji. Brzina oslobađanja aerosola određuje zapreminu lijeka koja je dostupna za udisanje u minuti. Izbor nebulizatora zavisi od svrhe njegove upotrebe. Ako vam je potrebno liječenje donjih disajnih puteva sa većom zapreminom lijeka odaberite nebulizator veće brzine koji stvara kapljice manje od 5µm. Ako zbog problema sa gornjim disajnim putevima inhalirate malu zapreminu lijeka odgovaraće vam i slabiji nebulizator koji nema veliku brzinu protoka i pravi kapljice veće od 5µm.

Pri odabiru aparata za mjerenje krvnog pritiska, tjelesne mase, temperature ili za inhaliranje važno je utvrditi zašto vam je potreban. Pojedini modeli imaju dodatne funkcije koje svima mogu biti korisne, ali ako vam nisu neophodne one uređaju samo povećavaju cijenu. Važno je da ih prometuju apoteke ili ovlaštene prodavnice medicinske opreme i da imaju CE oznaku koja potvrđuje da proizvod ispunjava zahtjeve Evropske Unije u vidu sigurnosti, zdravlja i zaštite životne sredine.

mr ph. Tamara Devetak

Maligni tumori su drugi najčešći uzrok smrti u svijetu, iza bolesti srca i krvnih sudova.

U Republici Srpskoj u 2022. godini su uzeli preko 2600 života, nešto više muškaraca nego žena. Iste godine broj liječenih osoba u bolnicama sa dijagnozom tumora prelazio je 36 hiljada. Najveći broj smrtnih slučajeva bio je u dobi od 65 do 69 godina, sa znatno većom smrtnošću nakon 54. godine. Tri najčešća tipa karcinoma u našoj državi posljednjih godina su karcinom pluća, debelog crijeva i dojke kod žena, odnosno prostate kod muškaraca. Procjena je da se u BiH godišnje postavi preko 14 hiljada novih dijagnoza malignih tumora.

Tumori, odnosno neoplazme, su abnormalne izrasline tkiva koje mogu biti maligne (zloćudne) i benigne (dobroćudne). Dobroćudni tumori sporo rastu i ne šire se na druge dijelove tijela. Ako su većih dimenzija mogu ometati rad okolnih organa usljed vršenja pritiska na njih, ali prisustvo benignog tumora rijetko izaziva simptome bolesti. Kada doktori procijene da dobroćudni tumor ne ugrožava zdravlje i život pacijenta, on se ne mora ni uklanjati iz organizma.

Kancer ili rak su nazivi za zloćudne tumore izgrađene od malignih ćelija. Maligne ćelije su skoro iste kao i zdrave ćelije organizma. Od njih se razlikuju po tome što kancerske ćelije gube sposobnost specijalizovanja za određene funkcije koje zdrave ćelije pojedinih organa imaju, nekontrolisano se umnožavaju, invazivne su i mogu se širiti u ostatak organizma (metastazirati).

Osnovne metode za liječenje malignih tumora su hirurški zahvati, jonizujuće zračenje i lijekovi.

Lijekovi koji se koriste za zaustavljanje razvoja malignih ćelija zovu se citostatici. Citostatici u većini slučajeva oštećuju DNK ćelija i započinju njihovo uništavanje u organizmu. Oni djeluju na sve ćelije koje se brzo dijele, bez obzira da li je u pitanju maligno ili normalno tkivo. Normalna tkiva koja su iz ovog razloga posebno osjetljiva na dejstvo citostatika su koštana srž, sluzokoža želuca i crijeva, jajnici, testisi i korijen dlake. Zato su zajednički neželjeni efekti većine citostatika gubitak kose, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, usporeno zarastanje rana. Depresija koštane srži se negativno odražava na krvnoj slici: nedostatak crvenih krvnih zrnaca dovodi do anemije, nedostatak bijelih krvnih zrnaca do veće sklonosti ka infekcijama, a nedostatak krvnih pločica dovodi do povećane sklonosti krvarenju.

Cilj terapije tumora je da se unište ili uklone sve tumorske ćelije jer čak i samo jedna preostala maligna ćelija može dovesti do ponovnog razvoja bolesti. Procena je da tumor mase 100g sadrži oko sto milijardi ćelija. Kada bi se uništilo čak 99,99%, i dalje bi ostalo deset miliona malignih ćelija koje mogu biti uzrok metastaze. Zato je liječenje tumora zahtjevan i dugotrajan proces koji vrlo često nosi rizik od remisije - povratka bolesti.

Kako spriječiti rak?

Ne postoji način da se definitivno spriječi nastanak malignog tumora, ali postoje tri važna načina smanjenja rizika od razvoja kancera i smrtnog ishoda:

• Izbjegavanje faktora rizika za razvoj kancera
• Redovna kontrola zdravlja u svrhu ranog otkrivanja tumora kada su šanse za njegovo otklanjanje najveće
• Započinjanje liječenja na vrijeme kako bi se produžio život pacijenta

Genetski materijal, naša DNK, novim ćelijama daje uputstvo kako da rastu i koje funkcije da obavljaju. Mehanizam nastanka tumora podrazumijeva promjenu (mutaciju) u genetskom materijalu ćelije koji kontroliše njen rast i funkciju. Ove promene dovode do nastanka ćelija koje gube svoje zadane funkcije i u slučaju malignih tumora nekontrolisano rastu i šire se organizmom. S obzirom da se DNK svakodnevno kopira pri deobi tjelesnih ćelija, svakodnevno nastaju i promjene u genetskom materijalu. Postoje kontrolni mehanizmi koji ove promjene uočavaju i popravljaju, ali neke mutacije koje im promaknu mogu biti uzrok nastanka malignog tumora.

Na propuste kontrolnih mehanizama i urođene genetske promjene ne možemo uticati, ali zato možemo izbjegavati faktore rizika koji su dokazano povezani sa razvojem malignih tumora.

Izbjegavanje unosa alkoholnih pića i prestanak pušenja jasne su preporuke za unapređenje zdravlja svih ljudi. Alkohol i duvanski proizvodi definitivno povećavaju rizik od razvoja malignih tumora i faktor su rizika koji se lako može izbjeći.

Odgovorno izlaganje sunčevom zračenju, pogotovo tokom perioda kada je UV indeks visok, osnova je zaštite od karcinoma kože uzrokovanog sunčevim zracima. Važno je zaštititi kožu odjećom i preparatima sa dovoljno visokim zaštitim faktorom (SPF) tokom cijele godine jer je sunčeva svjetlost prisutna i van ljetnih mjeseci.

Profesionalna izloženost kancerogenim supstancama smanjuje se praćenjem propisa o zaštiti na radu i redovnim doktorskim pregledima kod rizičnih profesija. Iako zaštitna oprema može biti skupa, a rad usporen bezbjednosnim mjerama, zdravlje i život zaposlenih moraju imati prioritet nad zaradom.

Vakcine protiv raka?

Vakcinacija protiv hepatitisa B sprečava hroničnu infekciju ovim virusom koji je zajedno sa virusom hepatitisa C jedan od vodećih uzročnika raka jetre. U nekim slučajevima ne dolazi do razvoja karcinoma jetre, ali nastaju trajno oštećenje i ciroza jetre. Rizik za razvoj ozbiljnih komplikacija infekcije virusom hepatitisa B veći je u ranoj životnoj dobi - čak 90% ako se beba zarazi prilikom porođaja.

Kod nas se prva doza vakcine protiv hepatitisa B daje neposredno nakon rođenja (najbolje unutar 24h), u prvom i šestom mjesecu života. Ovako ranom vakcinacijom smanjuje se mogućnost prenosa virusa sa zaražene majke na novorođenče.

U Republici Srpskoj oko 200 žena godišnje oboli od raka grlića materice, a oko 50 ih umre. Ovo znači da svaka četvrta dijagnoza raka grlića materice završi smrtnim ishodom. Karcinom grlića materice spada u grupu karcinoma koji se mogu spriječiti i to na dva načina. Vakcinacija protiv humanih papiloma virusa (HPV) sprečava oko 90% slučajeva raka grlića materice jer su ovi virusi njegov glavni uzročnik. Drugi način zaštite su redovni ginekološki pregledi - rano prepoznavanje prekanceroznih promjena može omogućiti uspješno liječenje bolesti. HPV se prenose seksualnim putem i smatra se da će 80% ljudi barem jednom u životu biti inficirano ovim virusima. U većini slučajeva infekcija prolazi spontano bez ikakvih simptoma, ali neki sojevi ovih virusa izazivaju karcinom glave i vrata, grlića materice, vagine, penisa ili anogenitalne bradavice (kondilome).

Vakcinacija je moguća za sve starije od 9 godina. Vakcina protiv HPV-a nalazi se na listi preporučenih vakcina za djevojčice i dječake uzrasta 11-14 godina i za njih je besplatna.

Preventivni zdravstveni pregledi

Postoji više stotina vrsta kancera, u zavisnosti od metode klasifikacije. Nema specifičnih simptoma koji bi ih razlikovali od drugih bolesti. Takođe, ne postoji univerzalni pregled koji može potvrditi ili isključiti prisustvo svih vrsta malignog tumora. Međutim, postoje testovi za utvrđivanje prisustva pojedinih vrsta kancera kod rizičnih populacija:

• Mamografija za detekciju raka dojke
• Papa test i testiranje na HPV za detekciju karcinoma grlića materice
• Utvrđivanje nivoa PSA (prostata specifičnog antigena) za detekciju raka prostate
• Pregled stolice i kolonoskopija za detekciju raka debelog crijeva
• CT (kompjuterska tomografija) za detekciju raka pluća

Definisanje grupa ljudi koje treba testirati vrši se na osnovu ispitivanja koja utvrđuju vezu između sprovođenja pojedinih testova i smanjenja rizika od smrtnog ishoda usljed kancera. Svrha pregleda jeste da se isključi ili utvrdi prisustvo malignih promjena i na vrijeme primjeni terapija, posebno kod kancera koji su agresivni. Pojedine vrste raka rastu sporo tako da čak i kad se ne otkriju rano, njihovo liječenje može biti vrlo efikasno.

Tema Svjetskog dana borbe protiv raka za sljedeće 3 godine naglašava individualan pristup svakoj oboljeloj osobi i liječenje ljudskog bića, a ne samo bolesti. Briga o oboljelima treba biti usmjerena kako na fizičko tako i na psihičko zdravlje. Nažalost, život se ne može uvek spasiti. U tim slučajevima zdravstvena njega može i mora obezbjediti odgovarajući kvalitet ostatka života oboljele osobe i njenih najbližih.

mr ph. Tamara Devetak

Vodeći su nam dermatolozi preporučili kako riješiti problematična područja koja nastaju starenjem kako biste zadovoljno starili u bilo kojoj životnoj dobi.

Uz vidljive znakove, tu su i ćelijska te molekularna oštećenja na "tihom", nevidljivom nivou koja podrazmijevaju da koža postaje isušena, tanja i osjetljivija s vremenom. S obzirom na štetne uticaje faktora iz okoline poput UV zraka i zagađenosti, vrlo je važno zaštititi i temeljno očistiti kožu.
Bez obzira na starosnu dob, hidratacija kože i dubinsko hranjenje antioksidansima te upotreba zaštitne kreme s barem SPF 25 mogu smanjiti ćelijska oštećenja. Ova neutralizacija tihog starenja kože u samom korijenu efikasnija je od ispravljanja već prisutnih znakova koja god starosna skupina bila, međutim koža u svakom generacijskom periodu ima svoje tegobe:

U 20-ima

Ako još imate bubuljice, potražite proizvode bez ulja i sa salicilnom kiselinom. Vaša buduća koža će Vam zahvaliti na usvajanju dobrih navika tokom ove decenije u kojoj se oblikujete. Pripazite koliko vode pijete, redovito vježbajte i spavajte dovoljno noću - 8 sati.

U 30-ima

Javljaju se tanke linije, a boja kože postaje neujednačena. Vrijeme je da započnete koristiti posebnu anti-age njegu za kožu, posebno na osjetljivom području oko očiju, kao i da pripazite na zastupljenost antioksidansa u Vašoj njezi za kožu, ali i ishrani: jedite hranu koja je dobra za Vašu kožu poput kelja, kupina i kivija. Za djelovanje protiv štetnih faktora iz okoline koristite nježno sredstvo za čišćenje s hidratantnim sastojcima.

U 40-ima

Bore i staračke pjege su se vjerojatno pojavile te je Vaš cilj ujednačiti pigmentaciju i povećati nivo kolagena. Tokom ove decenije koža gubi sjaj i teksturu. Dugoročna hidratacija je važnija nego ikad, stoga koristite serum s hijaluronskom kiselinom ispod Vaše anti-age njege.

U 50-ima

Hormonske promjene mogu uzrokovati isušenost kože. Što je manje estrogena, to je koža više suha, manje elastična, a smeđe su mrlje još uvijek prisutne. Suprotstavite se tim efektima uz anti-age njegu s hranjivim uljima koja potiče hidrataciju i tonus kože.

Prehlada i gripa su zarazna oboljenja disajnih organa izazvana virusima. Prenose se udisanjem kapljica koje zaražene osobe izbace kihanjem ili kašljanjem.

Osnovne razlike između gripe i prehlade su u uzročniku i izraženosti simptoma. Gripu izazivaju virusi influence, zato se ovo oboljenje nekad i zove influenca. Prehladu izazivaju drugi virusi koji napadaju disajne organe - virusi parainfluence, koronavirusi, rinovirusi. Oboljela osoba najviše je zarazna tokom prvih dana razvoja simptoma. Simptomi obično traju 5 do 10 dana i prolaze spontano, bez terapije. Osjećaj slabosti može potrajati i sedmicu-dve nakon ozdravljenja jer oganizmu treba vremena da se oporavi.

Iako su simptomi prehlade i gripe slični, obično su u slučaju prehlade manje izraženi dok kod gripe nastaju naglo i značajnije utiču na obavljanje svakodnevnih aktivnosti.

Koji antibiotici su najbolji protiv gripe i prehlade?

Antibiotici su lijekovi koji ubijaju bakterije uništavanjem dijelova bakterijske ćelije ili onemogućavanjem njihovog razmnožavanja. Kada bakterije izložimo malim dozama antibiotika koje nisu dovoljne da ih ubiju, samo im dajemo priliku da postanu otpornije i izazovu opasnije infekcije koje nemamo čim liječiti. Ovo je razlog zašto neopravdana upotreba antibiotika dovodi do razvoja opasnijih bakterija. Antibiotici takođe ne znaju koje bakterije su dobre, a koje loše. Na ovaj način upotreba antibiotika može imati i neželjene efekte koji su posljedica uništavanja dobrih bakterija u našem organizmu. Zato se uz antibiotike preporučuje primjena probiotika - dobrih bakterija.

Virusi se značajno razlikuju od svih živih bića, pa tako i bakterija. Nemaju ćelije i ne razmnožavaju se kao drugi živi organizmi. Proces stvaranja novih virusa zove se replikacija i odvija se u inficiranim ćelijama domaćina (biljka, životinja, čovek). Zato antibiotici nemaju nikakav efekat na viruse, ne mogu ih uništiti niti spriječiti zarazu. S obzirom da su i gripa i prehlada virusna oboljenja primjena antibiotika nema nikakav efekat na bolest.

Jedina opravdana upotreba antibiotika kod gripe i prehlade jeste u slučaju komplikacija praćenih bakterijskom infekcijom. U ovim slučajevima nastaju ozbiljni simptomi koji su povod za doktorski pregled gdje se određuje koji antibiotik je najefikasniji.

Kako spriječiti i liječiti gripu i prehladu?

Najbolja metoda prevencije gripe je vakcinacija. Virusi gripe se stalno mijenjaju i prilagođavaju odbrambenim mehanizmima domaćina kako bi mogli opstati. Zato prirodni imunitet ne može biti apsolutna zaštita od zaraze. Postoji više sojeva virusa gripe pa se na osnovu procjene koji sojevi će biti najzastupljeniji svake sezone pravi nova vakcina. Procjena se vrši na osnovu podataka dobijenih uzimanjem uzoraka od oboljelih osoba širom svijeta. Vakcinacija protiv sezonske gripe smanjuje šansu infekcije virusima influence i smanjuje mogućnost razvoja komplikacija poput upale pluća ili smrtnog ishoda. Redovna vakcinacija posebno je značajna za trudnice, starije osobe i hronične bolesnike.

Za sad ne postoji vakcina protiv prehlade, pa je jedina metoda prevencije održavanje zdravlja i izbjegavanje kontakta sa oboljelim osobama.

Liječenje gripe i prehlade je simptomatsko - ublažavaju se simptomi dok se organizam sam ne izbori sa virusom. Antivirusni lijekovi efikasni protiv virusa influence mogu se primenjivati u slučaju težih oblika gripe. Oni se ne primjenjuju kod prehlade jer ne djeluju na njene uzročnike.

Simptomi prehlade i gripe su posljedica reakcije organizma na infekciju. Pri povišenoj tjelesnoj temperaturi razmnožavanje bakterija i replikacija virusa su otežani, a efikasnost imunog sistema je povećana. Blago povišena tjelesna temperatura je zato korisna u odbrani organizma protiv mikroorganizama.

Začepljen nos i stvaranje sluzi u respiratornom sistemu otežavaju dalji prodor virusa u organizam. Svrha kašlja i kihanja je izbacivanje virusa i čišćenje disajnih puteva.

Liječenje simptoma treba započeti što prije. S obzirom da organizam koji se bori protiv infekcije troši više energije preporučuju se unos dovoljno hrane i odmaranje.

Prestanak pušenja i održavanje vlažnosti prostorija u kojima bolesnik boravi smanjuju nadražaj disajnih puteva.

Povišena tjelesna temperatura dovodi do dehidratacije usljed pojačanog znojenja. Ovim putem se gube voda i so iz organizma. Dehidriran organizam je malaksao i teže se oporavlja. Zato je važno unositi dovoljno tečnosti u vidu vode, toplih čajeva, supe. Dostupna su i sredstva za oralnu rehidraciju koja sadrže glukozu i minerale, namenjena za rehidraciju organizma.

Lijekovi protiv alergije (antihistaminici) mogu biti korisni ako su prisutni kijavica, curenje iz nosa i svrab očiju.

Ispiranje nosa fiziološkim rastvorom može biti korisno jer čisti nos i sinuse od sluzi i prisutnih uzročnika infekcije. Izražena začepljenost nosa koja otežava disanje može se ublažiti primjenom sprejeva za nos sa dekongestivima. Oni sužavaju krvne sudove u nosu, smanjuju otok nosne sluznice i olakšavaju prolaz vazduha kroz nos. Iako efikasni, ovi lijekovi mogu biti opasni ako se koriste dugo i često. Razlog je oštećenje nosne sluzokože i izazivanja zavisnosti - prisutan je osjećaj začepljenosti nosa kada se sprej ne primjenjuje.

Zato se sprejevi za nos sa dekongestivima ne smiju koristiti duže od 5 dana.

Dekongestivi se mogu naći i u kombinovanim preparatima za oralnu primjenu namijenjenim za liječenje simptoma gripe i prehlade. Uglavnom ih prate paracetamol, ibuprofen, vitamin C. Oralne dekongestive treba koristiti sa oprezom jer mogu značajno narušiti zdravlje osoba sa povišenim krvnim pritiskom, uvećanom prostatom, srčanim bolestima, povišenim očnim pritiskom.

Za spuštanje povišene tjelesne temperature najbolji su paracetamol ili ibuprofen. Ako visoka temperatura ne ometa svakodnevne aktivnosti i nije preko 39℃ - ne spuštati je odmah može biti korisno. Ovo naravno ne važi za osobe kojima povišena temperatura dodatno ugrožava zdravstveno stanje, poput hroničnih bolesnika.

Za ublažavanje bola u grlu mogu se koristiti pastile i sprejevi za grlo. Oni uglavnom djeluju antiseptički i analgetički - sprečavaju razmnožavanje mikroorganizama i ublažavaju bol. Od pomoći može biti i grgljanje mlake slane vode ili čaja od žalfije.

Kašalj može početi kao suv i preći u produktivan ili obrnuto, ali ne može biti i suv i produktivan istovremeno. Šlajm možda nije prisutan svaki put kad se nakašljete, ali ako ga ima on se mora izbaciti.

U slučaju suvog kašlja mogu se koristiti lijekovi koji smanjuju nadražaj ždrijela i potrebu za kašljanjem. Čaj od bijelog sljeza sadrži sluz koja smanjuje nadražaj na suvi kašalj. Važno je pripremati ga sa toplom - ne vrelom - vodom kako bi se očuvali pozitivni efekti sluzi. Sirup bijelog sljeza, islandskog lišaja i bokvice takođe su namijenjeni za ublažavanje suhog kašlja.

Produktivan kašalj znači da je prisutan sekret koji treba iskašljati i u tom slučaju se koriste proizvodi koji olakšavaju iskašljavanje. Zaustavljanje produktivnog kašlja može dodatno otežati disanje jer vazduh ne može da prolazi kroz disajne puteve koje ispunjava sluz. Biljni preparati na bazi timijana, jagorčevine i bršljana mogu olakšati iskašljavanje i zato se koriste kod produktivnog kašlja.

Suplementacija cinkom i vitaminom C u početnim fazama bolesti može doprineti ublažavanju simptoma.

Osnovne preporuke za gripu i prehladu

mr ph. Tamara Devetak