Netolerancija laktoze i alergija na proteine kravljeg mlijeka kod novorođenčadi
Ugljeni hidrati (šećeri) su makronutrijenti - grupa hranjivih materija koja je organizmu neophodna u većoj količini. Enzimi prisutni u crijevima cijepaju kompleksne molekule ugljenih hidrata na jednostavnije gradivne jedinice koje organizam koristi pretežno za stvaranje energije.
Laktoza je glavni ugljeni hidrat u mlijeku sisara. Laktoza čini oko 40% dnevnog unosa energije kod novorođenčadi koja se hrani isključivo mlijekom. Laktoza podstiče apsorpciju kalcijuma, magnezijuma i cinka, a važna je i za razvoj dobrih bakterija koje naseljavaju crijeva. Kako bi organizam mogao apsorbovati laktozu neophodno je prisutvo enzima laktaze u tankom crijevu. Laktaza cijepa molekule laktoze na jednostavnije ugljene hidrate koje crijeva mogu apsorbovati - glukozu i galaktozu.
Konzumiranje laktoze kod pojedinaca izaziva nelagodu u stomaku. Terapija varira u zavisnosti od izraženosti osetljivosti na laktozu, količine laktoze unesene u organizam i stepena nedostatka enzima laktaze u organizmu. Praktikuju se izbjegavanje problematičnih namirnica i nadoknada enzima.
Netolerancija na mlijeko može biti uzrokovana sadržajem laktoze ili proteina u mlijeku. Netolerancija laktoze može da se javi kod novorođenčadi, ali i kod odraslih osoba. Simptomi su raznoliki i obuhvataju prolivaste stolice, mučninu, bol u stomaku i nadutost nakon konzumiranja hrane koja sadrži laktozu.
Kod malog broja novorođenčadi prisutan je urođen genetski uslovljen nedostatak enzima laktaze. Unos majčinog ili kravljeg mlijeka kod ove novorođenčadi izaziva tešku dijareju i dehidrataciju koja može ozbiljno ugroziti život djeteta. Ovaj oblik netolerancije laktoze zahtijeva izbacivanje namirnica sa laktozom iz ishrane.
Primarna netolerancija laktoze najčešći je oblik osjetljivosti na mliječni šećer. Genetski je uslovljena. Novorođenčad proizvodi dovoljnu količinu enzima laktaze po rođenju. Njena se aktivnost smanjuje nakon prve godine života, vjerovatno jer mlijeko prestaje biti glavna namirnica. Kod primarne netolerancije laktoze ovo smanjenje aktivnosti enzima laktaze javlja se prije postepenog prelaza na drugu hranu što izaziva tegobe kod novorođenčeta.
Razvojni nedostatak laktaze usljed nerazvijenog probavnog sistema može se javiti kod male djece i on prolazi s vremenom, kako se organizam razvija.
Sekundarna netolerancija laktoze posljedica je patoloških promjena koje negativno utiču na strukturu i funkciju tankog crijeva. Kod novorođenčadi to mogu biti gastroenteritis uzrokovan rotavirusom ili norovirusom, uporna dijareja izazvana parazitima, alergije na hranu. Sekundarna netolerancija laktoze se može izliječiti liječenjem osnovne bolesti.
Razvoj i izraženost simptoma netolerancije laktoze zavisi od količine laktoze koja ostane nerazgrađena u crijevima. Ona je takođe hrana za bakterije u crijevima koje razgradnjom laktoze oslobađaju gasove i dodatno izazivaju nadutost. Kada se stvori dovoljno gasova koji istežu zid creva javljaju se i grčevi.
Treba razlikovati netoleranciju laktoze i alergiju na proteine kravljeg mlijeka.
Simptomi netolerancije laktoze posljedica su njenog prekomernog sadržaja u debelom crijevu jer nije normalno svarena i apsorbovana u tankom crijevu. U procesu razvoja alergije na proteine kravljeg mlijeka učestvuje imuni sistem koji nakon unosa proteina kravljeg mlijeka izaziva oštećenja sluzokože crijeva. Simptomi se uglavnom razvijaju tokom prve sedmice nakon uvođenja kravljeg mlijeka ili hrane za bebe na bazi kravljeg mlijeka. Netolerancija proteina mlijeka nije česta kod novorođenčadi i uglavnom prolazi u toku prvih godina života.
Simptomi ova dva poremećaja reakcije organizma na unos mliječnih proizvoda su slični. S obzirom na rano uvođenje kravljeg mlijeka u ishranu beba, često je teško utvrditi da li je u pitanju netolerancija laktoze ili alergija na proteine kravljeg mlijeka bez sveobuhvatne kliničke procjene. Netačno postavljena dijagnoza može dovesti do izbacivanja laktoze iz ishrane novorođenčadi koja je mogu iskoristiti kao važan izvor energije. Takođe može dovesti do izbjegavanja mliječnih proizvoda koji su važan izvor kalcijuma kod djece u razvoju.
Simptomi alergije na proteine kravljeg mlijeka mogu se javiti i van probavnog trakta. Javljaju se kožne promjene tipa osipa i atopijskog dermatitisa, astma, rinokonjuktivitis.
Za utvrđivanje prisustva netolerancije na laktozu može se praktikovati izbacivanje namirnica sa laktozom tokom 2 sedmice. Ako se simptomi povuku u tom periodu, a ponovo jave kada se mliječni proizvodi ponovo uvedu u ishranu, može se utvrditi prisustvo netolerancije na laktozu. Takođe se može koristiti test daha na vodonik. Povećanje količine izdahnutog vodonika 60 minuta nakon unosa određene količine laktoze znak je poremećaja apsorpcije laktoze. Test kiselosti stolice koristi se kod male djece koja ne mogu adekvatno izdahnuti vazduh za test daha na vodonik. Stolica kod djece sa netolerancijom na laktozu je značajno kiselija jer nesvarena laktoza povećava njenu kiselost. U rijetkim slučajevima koriste se analiziranje krvi i biopsija tankog crijeva.
Za utvrđivanje alergije na proteine kravljeg mlijeka koriste se test stolice, kožni test i analiziranje krvi.
Da li treba prekidati dojenje djece koja imaju netoleranciju na laktozu?
Preporuke svih zvaničnih udruženja pedijatara naglašavaju kako dojenje ne treba prekidati kod novorođenčadi koja se hrane isključivo majčinim mlijekom. Dojenčad koja se nastave hraniti majčinim mlijekom pokazuju kraće trajanje dijareje i manji gubitak na tjelesnoj masi. Prolazne tegobe usljed konzumiranja majčinog mlijeka daleko su manje od koristi koje ono ima za dojenče.
Kod dojenčadi koja jede mliječne formule, odabir formula sa smanjenim sadržajem laktoze ili bez nje treba vršiti tek kada se postavi tačna dijagnoza netolerancije na laktozu. Hrana sa laktozom može se ponovo postepeno uvesti u ishranu nakon 2 mjeseca izbjegavanja, kada se ponovo uspostavi aktivnost enzima laktaze u crijevima. Restriktivne dijete se primenjuju samo kratkotrajno kako bi se izbjegli nedostatak kalcijuma i vitamina.
Jedini izuzetak su novorođenčad sa urođenim nedostatkom enzima laktaze kod kojih unos laktoze izaziva tešku dijareju koja može biti opasna po život. Kod ove djece dojenje se ne može nastaviti i primjenjuju se mliječne formule bez laktoze.
Potpuno izbjegavanje mliječnih proizvoda kod starije djece i odraslih osoba netolerantnih na laktozu obično nije neophodno. Unos jogurta, zrelih sireva, mlijeka sa dodatom laktazom ili dodatak enzima laktaze u ishrani mogu obezbediti dovoljan unos kalcijuma bez razvoja ozbiljnih simptoma.
Mlijeka na biljnoj bazi zovu se “mlijeko” samo zato što se koriste kao njegova zamena u ishrani odraslih osoba. Svojim sastavom nikako ne mogu da se porede sa mlijekom sisara i zato ne mogu biti alternativa majčinom mlijeku ili mliječnim formulama za novorođenčad osjetljivu na laktozu ili proteine kravljeg mlijeka.
Razblaživanje kravljeg ili kozijeg mlijeka vodom takođe nije adekvatna opcija kod djece osjetljive na laktozu ili proteine kravljeg mlijeka. Treba voditi računa o sadržaju hranjivih materija koje se u hrani dojenčeta nalaze, a ne samo o zapremini hrane koju unese.
Zamjena majčinog mlijeka kravljim ili kozijim mlijekom ne smatra se adekvatnom jer nutritivne potrebe novorođenčadi, teladi i jarića nisu iste, pa tako ni mlijeka ne sadrže jednake količine hranjivih materija. Hrana na bazi kravljeg ili kozijeg mlijeka prilagođena potrebama novorođenčadi može biti zamjena majčinom mlijeku.
Dojenčad alergična na proteine kravljeg mlijeka mogu se bez problema hraniti majčinim mlijekom. Dojilje u tom slučaju treba da izbace proteine kravljeg mlijeka iz ishrane. Kod dojenčadi na mliječnim formulama, treba koristiti formule sa hidrolizovanim proteinima ili one koje ne sadrže proteine već njihove gradivne jedinice - aminokiseline. Kod ovih novorođenčadi laktozu ne treba izbacivati iz ishrane jer ona nije protein i na nju nisu alergična.
mr ph. Tamara Devetak