Month: Februar 2025

Oči su naš najvažniji senzorni organ. Oči su opjevane, oči su ogledalo duše ali isto tako oči mogu ukazati na neka zdravstvena stanja našeg organizma i mogu snositi posljedice lošeg životnog stila.
Zadnjih godina, sve više ljudi pati od simptoma suhog oka koje se još zove keratokonjunktivitis sicca. Istraživanja kažu da se broj osoba koje imaju simptome suhog oka udvostrucio u zadnjih 20 godina. Smatra se da će od pet osoba koje dolaze kod oftalmologa, jedna sigurno imati simptome suhog oka.

Kako da znam da li imam suho oko?

Simptomi se mogu uveliko razlikovati, ali oni koji se najčešće javljaju su:
- svrab
- peckanje
- umorne i crvene oči
- osjećaj stranog tijela u oku
- oči koje suze i „vodenaste“ oči
- pretjerana osjetljivost na svjetlost
- nelagoda pri nošenju kontaktnih leća
- preosjetljivost očiju na vjetar/dim
- zamagljen vid
- bol u očima

Šta je uzrok?

Postoji širok spektar svih mogućih uzroka suhog oka, ovdje navodimo najčešće uzroke:
• Dob starija od 50g – proizvodnja suza se smanjuje kako starimo.
• Ženski spol – suhe oči su češće kod žena, posebno ako je žena pod uticajem hormonalnih promjena koje se dešavaju zbog trudnoće, upotrebe kontraceptiva ili menopauze.
• Ishrana sa malo vitamina posebno vitamina A i omega-3-masnih kiselina.
• Upotreba nekih lijekova - osobe koje se liječe estrogenima ili lijekovima za snižavanje krvnog pritiska, diureticima, hormonskim kontraceptivima, antidepresivima…
• Već postojeće bolesti kao što je dijabetes, artritis, bolest vezivnog tkiva, Sjögrenov sindrom, bolest štitne žlijezde, infekcija oka, alergije …
• Posljedica povrede oka ili operativnog zahvata na oku.
• Uticaj sredine - klimatizovani prostori, veoma suha klima, grijanje, izloženost polutantima, hladnoća, vjetar …
• Nošenje kontaktnih sočiva i naočala.
• Digitalni mediji - izrazito jak uticaj ima izloženost i upotreba digitalnih medija. Istraživanja pokazuju da je čak je 80% stanovništva izloženo „digitalnom naprezanju“ očiju.

Zasto ekrani imaju negativan uticaj na naše oči?

Prosjek upotrebe digitalnih medija, ili bolje rečeno gledanja u ekrane pametnih telefona, tableta, laptopova, kompjutera iznosi 5-7 sati na dan. Gledanje u ekran opterečava naše oči i umjesto da trepćemo 15 puta u minuti, naše oko trepće samo 4 puta. Treptanje je važno za naše oči jer se treptanjem oko „podmazuje“ sa suznim filmom. Oči izložene digitalnom naprezanju, ukoliko se ne tretiraju na vrijeme, vremenom mogu preći u hronično suhe oči.
Preporuke za prevenciju i olakšanje simptoma suhog oka
Pravite česte pauze od gledanja u ekran
Možete koristiti pravilo 20/20/20, tj svakih 20 minuta fokusirajte se na neki objekat udaljen 20 stopa (7 m) na 20 sekundi. Na ovaj način ćete rasteretiti oči koje će ujedno početi i više treptati.
Koristite kapi za vlaženje očiju
Kapi za oči pomažu vlaženju očiju i potpomažu odbrambenu barijeru i prevenciju pojave hronično suhog oka.
Odmarajte oči
Naše oči trebaju odmor. Često ih zatvorite na par sekundi.
Redovno trepćite
Treptanjem oko ravnomjerno razmazuje tečnost po cijeloj površini oka. Naše oko treba treptaj svakih 10 sekundi.
Zaštitne naočale
Redovno koristite zaštitne naočale za sunce koje blokiraju UV zrake i po mogućnosti imaju i bočnu zaštitu.
Hidriranje
Redovno pijte dovoljno tečnosti.
„Hrana za oči“
Koliko god je hrana važna za naše opšte zdravlje, toliko je važna i za zdravlje naših očiju.

Najvažniji vitamini i elementi u tragovima koji utiču na zdravlje očiju:
Vitamin E
Štiti ćelije od propadanja i pojave suhog oka. Ima ga najviše u suncokretovom ulju, paprikama, špinatu, crvenoj ribizli, žumancu jajeta…

Vitamin A
Vitamin A i njegov prekusor beta-karoten mogu se naći u mrkvi, paradajzu, cvekli…

Cink
Cink je posebno važan za retinu i iskoristljivost vitamina A. Ima ga u mahunarkama, integralnim žitaricama, orasima i kamenicama…

Vitamin C
Vitamin C igra važnu ulogu u funkcionisanju suznog filma i u zaštiti protiv oksidativnog stresa. Ima ga u bobicama acerole, u šipku, paprici, prokulicama.

Vitamin B2
Štiti ćelije od propadanja, ima ga u mliječnim proizvodima, brokuli, avokadu.

Vitamin B6
Neophodan za funkcionisanje suznog filma. Ima ga u lososu, sardinama, skuši, krompiru, kelju.

Vitamin B12
Mesni proizvodi, posebno u goveđim bubrezima, telećoj i svinjskoj jetri.

Suho oko je rijetko potpuno izlječivo, zato treba na vrijeme raditi na prevenciji. Ukoliko se ipak dijagnostikuje, simptomi se mogu kontrolisati odmaranjem očiju, promjenom životnog stila i redovnom upotrebom kapi za oči.
Mnogo toga dobroga za naše oči možemo sami da uradimo sa malo truda.
Čuvajte svoje oči.

HPV, ili humani papiloma virus, je grupa od više od 150 srodnih virusa. Svaki tip virusa pokazuje sklonost ka određenom tkivu tj koži ili sluznici. Većina HPV infekcija je bez simptoma i prolazi sama od sebe, ali neki sojevi mogu uzrokovati rak ili druge zdravstvene probleme.
Evo nekoliko ključnih informacija o HPV-u:

KAKO SE PRENOSI?

Prenosi se direktnim kontaktom koža na kožu, koža na sluznicu, sluznica na sluznicu. Važno je naglasiti da je najčešći vid prenosa HPV-a seksualnim putem. To znači kontakt sa kožom i sluzokožom zaraženih područja tokom vaginalnog, analnog ili oralnog seksa. Virus se može prenijeti čak i kada zaražena osoba ne pokazuje simptome ili znakove infekcije.
Osim seksualnog kontakta, HPV se može prenijeti i intimnim kontaktom, što uključuje kontakt koža na kožu u području genitalija. U rijetkim slučajevima, HPV se također može prenijeti sa majke na novorođenče tokom porođaja.
Važno je napomenuti da pojedini niskorizični tipovi HPV obično uzrokuju bradavice, dok drugi, visokorizični tipovi, mogu uzrokovati rak grlića materice i druge vrste raka.

KAKO SE HPV MANIFESTUJE KOD MUŠKARACA?

Veoma često se kod muškaraca ne može zaključiti da ima HPV jer ne postoje očiti znaci koji bi na to upućivali. Ako muškarac nema simptome vezane za HPV , ne znači da nije prenosnik istog. Takođe, u mnogim slučajevima, virus se može eliminisati iz tijela bez ikakvog liječenja. Međutim, postoje neki oblici ispoljavanja HPV-a kod muškaraca:
Genitalne bradavice: Jedan od najčešćih simptoma HPV-a kod muškaraca. To su meke, kožne izrasline koje se mogu pojaviti na genitalijama, analnom području ili u usnoj šupljini.
Displazija: U rijetkim slučajevima tipovi virusa koji uzrokuju ozbiljnije oblike bolesti mogu dovesti do displazije (npr anusa, penisa i gornjeg dijela grla), koja može biti prekancerozno stanje.
Kancer/rak: Neki tipovi HPV-a, kao što su tipovi 16 i 18, povezani su sa razvojem raka kod muškaraca, uključujući rak anusa, penisa i orofarinksa (gornjeg grla).

KAKO SE HPV VIRUS MANIFESTUJE KOD ŽENA?

Slično kao I kod muškaraca, oko 80% žena tokom svoga života se zarazi sa nekim od tipova HPV virusa kojeg organizam eliminiše bez posljedica. Dakle, žena može imati HPV virus bez simptoma. Ukoliko se jave simptomi, oni se najčešće manifestiraju u vidu:
Genitalne bradavice: Neki niskorizični tipovi HPV-a, kao što su tipovi 6 i 11, mogu uzrokovati genitalne bradavice. Ove bradavice se mogu pojaviti kao male izrasline ili promjene na koži u genitalnom području, anusu ili na unutrašnjoj strani grudi.
Promjene na grliću materice: Visokorizični tipovi HPV-a (kao što su tipovi 16 i 18) mogu uzrokovati promjene u ćelijama grlića materice, što se može otkriti Papa testom. Ove promjene se nazivaju cervikalna displazija i mogu, ako se ne liječe, napredovati do raka grlića materice.
Kancer/rak grlića materice: Dugotrajna infekcija visokorizičnim tipovima HPV-a može dovesti do razvoja raka grlića materice. Ovo je ozbiljno stanje koje uglavnom zahtijeva medicinsku intervenciju.
Drugi oblici kancera/raka: HPV je također povezan s drugim vrstama raka kod žena, kao što je rak vulve, vagine ili rektuma.

DIJAGNOZA

Dijagnoza humanog papiloma virusa (HPV) obično se postavlja kombinacijom kliničkog pregleda, anamneze i specifičnih medicinskih testova. Evo osnovnih koraka koje ljekar može preduzeti da dijagnostikuje HPV:
Anamneza i fizički pregled: Doktor će uzeti anamnezu pacijenta i izvršiti fizički pregled područja koje može biti zahvaćeno virusom. U slučaju žena, to može uključivati ginekološki pregled.
PAP test (Papanicolaou test): Ovaj test se koristi za otkrivanje abnormalnih ćelija na grliću materice koje mogu biti uzrokovane HPV-om. Test se obično radi tokom rutinskog ginekološkog pregleda.
HPV testiranje: U nekim slučajevima, posebno kada postoje abnormalni rezultati Papa testa, može se preporučiti direktan HPV test. Postoje različite vrste HPV-a i neke su povezane s većim rizikom od raka.
Biopsija: Ako se sumnja na bilo koje abnormalno tkivo ili lezije, ljekar može preporučiti biopsiju za uzimanje uzoraka tkiva za dalju analizu.
Pregledi kod muškaraca: Iako ne postoje rutinski testovi na HPV kod muškaraca, doktor može pregledati vanjske genitalije u potrazi za bradavicama ili drugim abnormalnostima. U nekim slučajevima može se uraditi i analni test ako postoji rizik od raka analnog kanala.
Uvijek je najbolje razgovarati sa svojim liječnikom kako biste odredili najprikladniju dijagnostičku proceduru na osnovu vaše individualne situacije. Također, prevencija HPV-a, uključujući vakcinaciju i redovne preglede, igra ključnu ulogu u smanjenju rizika od HPV infekcija i srodnih bolesti.

PREVENCIJA

Prevencija virusa HPV ključna je za smanjenje rizika od infekcija i povezanih zdravstvenih problema, kao što su rak grlića materice, analni rak i drugi oblici raka. Evo nekoliko važnih mjera za prevenciju HPV-a:
Vakcinacija: HPV vakcina može značajno smanjiti rizik od infekcije određenim sojevima virusa koji uzrokuju rak. Preporučuje se da se vakcina daje prije nego što osoba postane seksualno aktivna, obično u odrasloj dobi.
Vakcina se obično daje djeci i adolescentima između 9 i 14 godina, prije stupanja u seksualne odnose.
Starije osobe (do 26, a ponekad i do 45 godina) također mogu primiti vakcinu uz konsultaciju s ljekarom.

Sigurno seksualno ponašanje: Upotreba kondoma - Iako ne pružaju potpunu zaštitu, kondomi značajno smanjuju rizik od prenosa HPV-a. Ograničavanje broja seksualnih partnera - manji broj partnera smanjuje rizik od izloženosti virusu.
Redovni ginekološki pregledi: Papanikolau test (PAPA test) - rano otkrivanje promjena na grliću materice omogućava pravovremeno liječenje. HPV testiranje - može se koristiti za otkrivanje visokorizičnih tipova HPV-a.
Zdrav način života: Jačanje imuniteta - jačanje imuniteta zdravom ishranom, redovnim vježbanjem i smanjenjem stresa može pomoći tijelu u borbi protiv HPV infekcije. Prestanak pušenja - pušenje slabi lokalni imunitet sluzokože i povećava rizik od nastanka raka.
Edukacija i svijest: Informisanje mladih o rizicima HPV-a i načinima zaštite može pomoći u sprečavanju širenja infekcije.
Ako imate dodatnih pitanja o HPV prevenciji ili vakcinaciji, slobodno ih postavite! 😊

Medicinska sredstva koja su nam najčešće dostupna za kućnu upotrebu su vage, aparati za mjerenje krvnog pritiska, tjelesne temperature i nebulizatori.

Mjerenje tjelesne mase

Istraživanja su pokazala da su digitalne vage pouzdanije od mehaničkih. Nijedna vaga nije apsolutno tačna tako da dve vage rijetko pokazuju istu vrijednost. Zato je za praćenje tjelesne mase najbolje je uvijek koristiti istu vagu - odstupanje od prave vrijednosti biće isto pa su informacije o povećanju ili smanjenju mase najpouzdanije. U slučaju da se važete na različitim vagama najbolje je porediti prosječne vrijednosti, a ne dva pojedinačna mjerenja.
Svaki put se važite u isto doba dana. Najbolje je izvagati se ujutro nakon korištenja toaleta. Na taj način smanjujete uticaj hrane, pića, urina i stolice trenutno prisutnih u organizmu na rezultate vaganja.

Mjerenje krvnog pritiska

Bolesti srca i krvnih sudova su najčešći uzrok smrti u svijetu. Neke bolesti su genetski uslovljene, ali mnoge su posljedica nezdravog načina života. Naročito opasni su prekomjerna tjelesna težina, konzumiranje alkohola i pušenje. Mjerenje vrijednosti krvnog pritiska je bezbolan i jednostavan proces značajan za bolesne, ali i zdrave osobe.
Određuju se dvije vrijednosti arterijskog krvnog pritiska - sistolni i dijastolni. Sistolni (gornji) je pritisak krvi na zidove krvnih sudova dok srce pumpa krv ih svojih komora. Dijastolni (donji) je pritisak kada se srce opušta i krv iz vena puni srčane pretkomore. Dakle, pri svakom otkucaju srca pritisak u arterijama se podiže na sistolnu, a između otkucaja pada na dijastolnu vrijednost.
Pored odabira pouzdanog uređaja za mjerenje krvnog pritiska, važno je i njegovo ispravno korištenje. Aparati za mjerenje krvnog pritiska sa manometrom su precizniji od digitalnih. Međutim, digitalni uređaji su mnogo jednostavniji za upotrebu i zato se u kućnim uslovima upravo oni najviše koriste. Upotreba uređaja sa manometrom zahtjeva dobar sluh i poznavanje korištenja stetoskopa.
Kada se manžetna naduva iznad vrijednosti pritiska u krvnom sudu dolazi do prekida protoka krvi kroz arteriju. Dok je pritisak u manžetni viši od pritiska u krvnom sudu onemogućen je protok krvi kroz njega. Postepenim izduvavanjem manžetne povremeno se uspostavi protok krvi - dok je pritisak u arteriji viši nego u manžetni, nakon čega opet dolazi do prekida protoka. Ovako isprekidano proticanje krvi kroz arteriju dovodi do turbulentnog protoka krvi što izaziva vibracije koje se čuju preko stetoskopa. Kako pritisak u manžetni pada, tako se produžuje period normalnog proticanja krvi kroz arteriju i vibracije prestaju.

U doktorskim ordinacijama često se koristi živin sfingomanometar sa manžetnom. Manžetna se postavlja iznad lakta, a stetoskop u lakatnu jamu - iznad brahijalne arterije. Slušalicama se prate “otkucaji” tokom duvanja manžetne sve dok ne prestanu biti čujni. Zatim se manžetna postepeno izduvava i prati se ponovna pojava otkucaja. Visina živinog stuba kada se čuje prvi otkucaj vrijednost je sistolnog pritiska. Visina živinog stuba kada se posljednji put u slušalicama čuje otkucaj je vrijednost dijastolnog pritiska.
Princip mjerenja je isti i za mehaničke aparate sa manometrom dostupnim za kućnu upotrebu, razlika je jedino što pritisak ne mjeri živin stub već aneroid (barometar sa kazaljkom).
Digitalni aparati imaju manžetnu, pumpu za njeno naduvavanje, senzor pritiska koji detektuje vibracije zida arterije i program koji interpretira dobijene rezultate. Mjerenje krvnog pritiska digitalnim aparatom takođe se zasniva na zaustavljanju protoka krvi usljed visokog pritiska u manžetni i praćenju vibracija zida arterije kada se protok ponovo uspostavi. Neki uređaji mjere promjene u pritisku i vibracijama tokom duvanja, a neki tokom izduvavanja manžetne. Sve izmjerene parametre aparat koristi za izračunavanje vrijednosti sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska. Pomjeranje ruke tokom mjerenja, nepravilan, suviše brz ili suviše spor rad srca negativno utiču na tačnost izračunatih vrijednosti. Takođe, algoritmi za preračunavanje se razlikuju od uređaja do uređaja.
Zato vrijednosti izmerene na digitalnom i mehaničkom aparatu za pritisak ne mogu biti iste, a takođe variraju i između različitih digitalnih aparata. U slučaju sumnje na znatno više ili niže vrijednosti pritiska od normalnih najbolje je izmjeriti ga u doktorskoj ordinaciji uz praćenje ostalih vitalnih parametara.
Postoje dvije vrste digitalnih aparata za mjerenje pritiska - aparati za nadlakticu i aparati za ručni zglob. Aparati za nadlakticu su pouzdaniji i preporuka su za sve kojima je potreban uređaj za kućno mjerenje.
Osnovna uputstva za pravilno mjerenje krvnog pritiska su sljedeća:
• Neposredno prije mjerenja krvnog pritiska ne uzimajte obilne obroke ili alkohol.
• Odmorite 10-15 minuta prije mjerenja, nemojte brinuti o izmjerenim vrijednostima. Ako pritisak bude suviše visok ili nizak dobro je što ste ga izmjerili.
• Sjedite za sto u udoban položaj, nemojte prekrštati ruke ili noge. Ruku na koju stavljate manžetnu položite na sto, ali nemojte se naslanjati na laktove.
• Važno je da je manžetna dovoljno široka da obuhvati 80% nadlaktice. Postavite je 2cm iznad lakta i zategnite tako da možete uvući jedan prst ispod ivice. Suviše zategnuta ili nedovoljno zategnuta manžetna daće netačne vrijednosti krvnog pritiska. Crijevo koje izlazi iz manžetne treba biti iznad lakta, na sredini prednje strane nadlaktice.
• Ako imate aparat za ručni zglob postavite ga preko radijalne arterije - arterija na kojoj mjerite puls na ruci. Nemojte ga stavljati preko odjeće. Tokom mjerenja zglob sa aparatom držite u nivou srca i nemojte ga savijati.
• Pritisnite dugme za pokretanje aparata i nemojte se pomijerati ili pričati tokom mjerenja.
• Ako je dobijena vrijednost neočekivano niska ili visoka sačekajte par minuta pa pritisak izmjerite ponovo. Pojedini aparati imaju opciju 3 uzastopna mjerenja nakon čega pokazuju srednju vrijednost izmjerenih pritisaka. Na ovaj način dobija se najpreciznija vrijednost.

Mjerenje tjelesne temperature

Tjelesna temperatura zavisi od mjesta na kojem se mjeri. Najviša je rektalna, zatim u ustima i uhu, a najniža ispod ruke. Prosječna vrijednost je 37°C i sve vrijednosti iznad se smatraju povišenim. Povišena tjelesna temperatura može biti odgovor organizma na upalu ili infekciju. Na višoj temperaturi razmnožavanje bakterija i replikacija virusa su otežani, a povećana je efikasnost imunog sistema. Zato se preporučuje da se temperatura koja ne prelazi 38°C kod osoba bez hroničnih bolesti ne spušta lijekovima ako ne ometa svakodnevne aktivnosti.
Živini toplomjeri izrađeni su od stakla i zasnivaju se na širenju žive u rezervoaru pri povećanju temperature. Zbog živine toksičnosti ovi toplomjeri se više ne proizvode, a kao alternativa postoje toplomjeri punjeni drugim tečnostima koji funkcionišu na isti način. “Otresanjem” toplomjera spušta se temperatura tečnosti u rezervoaru između dva mjerenja.
Digitalni toplomjeri u svojem vrhu imaju elemente osjetljive na promjenu temperature. Na osnovu struje koja prolazi kroz aparat i električnog otpora izračunavaju i prikazuju izmjerenu vrijednost. Dužina mjerenja zavisi od mjesta na kojem se mjerenje vrši.
Kod mjerenja ispod pazuha vrh digitalnog ili “običnog” toplomjera treba prisloniti na kožu u sredini pazušne jame i pritisnuti ruku uz grudni koš.
Za rektalno mjerenje dostupni su digitalni toplomjeri sa savitljivim vrhom.
Beskontaktni toplomjeri baziraju se na detektovanju infracrvenog zračenja kojeg odaju sva tijela čija temperatura je veća od apsolutne nule (-273.15°C odnosno 0°K). Zato mogu biti korisni za mjerenje temperature vode, mlijeka za bebe kao i tjelesne temperature. Udaljenost na kojoj najpreciznije mjere temperaturu definisana je u uputstvu za upotrebu i varira od uređaja do uređaja. Važno je držati ih mirno i na konstantnoj udaljenosti od čela osobe čiju temperaturu mjerite.
Digitalni toplomjeri za uho drže se u uhu usmjereni ka otvoru ušnog kanala, ne njegovom zidu, i mjere temperaturu bubne opne.

Pravilna upotreba nebulizatora

Inhalatori su medicinska sredstva koji olakšavaju udisanje lijekova, mogu se koristiti samostalno ili u kombinaciji sa komorom - široka plastična cijev koja olakšava upotrebu inhalatora kod loše tehnike udisanja. Aparati koje mi kolokvijalno zovemo inhalatori su zapravo nebulizatori. Nebulizatori su uređaji koji tečnost pretvaraju u sitne kapljice koje se udišu. Imaju nastavak za usta ili masku za nos i usta. Udisanjem čistog fiziološkog rastvora vlaže se disajni putevi, a kombinovanjem sa tečnim lijekovima mogu se olakšati simptomi astme, bronhitisa i drugih bolesti disajnih organa.
Postoje tri osnovna tipa nebulizatora:
• Nebulizator sa mrežicom - tečnost prolazi kroz vibrirajuću mrežicu sa mikroskopskim otvorima čime se stvaraju sitne kapljice. Pogodni za udisanje većine lijekova.
• Ultrazvučni nebulizator - vibracije visoke frekvencije pretvaraju tečnost u sitne kapljice. Ne mogu se koristiti za udisanje suspenzija, samo rastvora.
• Mlazni nebulizator - kompresor ubacuje vazduh u raspršivač koji pretvara tečnost u sitne kapljice.
Na tržištu se najčešće nalaze mlazni nebulizatori jer su pogodni za inhalaciju većine lijekova i nisu skupi. Detaljna uputstva za korištenje mogu se razlikovati od modela do modela, ali univerzalne preporuke su:
• Prije upotrebe provjerite da li su sva crijeva nebulizatora neoštećena.
• Napunite raspršivač tečnošću koju udišete. Nikad nemojte sipati više tečnosti od označenog maksimalnog nivoa.
• Ako vam je propisana inhalacija više lijekova obavezno provjerite zapremine koje dodajete i da li se smiju miješati u raspršivaču. Neke lijekove ćete morati inhalirati odvojeno od drugih.
• Povežite crijevo od kompresora do raspršivača. Povežite raspršivač sa nastavkom za usta ili maskom.
• Sjedite uspravno na stolici ili krevetu, nemojte se savijati ili ležati kako biste izbjegli pritiskanje disajnih puteva.
• Nastavak za usta obuhvatite usnama i tokom inhaliranja držite u ustima. Maska mora odgovarati dimenzijama lica - prekriva donji dio nosa i usta kako ne biste disali van nje.
• Udišite i izdišite na usta.
• Kada završite inhaliranje ugasite uređaj. Ako ste inhalirali lijekove isperite usta i grlo vodom.
• Crijevo koje nosi vazduh od kompresora do raspršivača nemojte čistiti iznutra, kroz njega prolazi čist vazduh.
• Raspršivač, nastavak za usta i masku poslije svake upotrebe obavezno očistite prema uputstvu proizvođača.
• Filter za vazduh mijenjajte prema uputstvu - nakon određenog vremenskog perioda ili broja korištenja.

Udahnute kapljice različite veličine dospjevaju do razičitih dijelova disajnih organa. Najmanje kapljice (manje od 5µm) dospjevaju do pluća, a veće se zadržavaju u bronhijama ili usnoj duplji. Brzina oslobađanja aerosola određuje zapreminu lijeka koja je dostupna za udisanje u minuti. Izbor nebulizatora zavisi od svrhe njegove upotrebe. Ako vam je potrebno liječenje donjih disajnih puteva sa većom zapreminom lijeka odaberite nebulizator veće brzine koji stvara kapljice manje od 5µm. Ako zbog problema sa gornjim disajnim putevima inhalirate malu zapreminu lijeka odgovaraće vam i slabiji nebulizator koji nema veliku brzinu protoka i pravi kapljice veće od 5µm.

Pri odabiru aparata za mjerenje krvnog pritiska, tjelesne mase, temperature ili za inhaliranje važno je utvrditi zašto vam je potreban. Pojedini modeli imaju dodatne funkcije koje svima mogu biti korisne, ali ako vam nisu neophodne one uređaju samo povećavaju cijenu. Važno je da ih prometuju apoteke ili ovlaštene prodavnice medicinske opreme i da imaju CE oznaku koja potvrđuje da proizvod ispunjava zahtjeve Evropske Unije u vidu sigurnosti, zdravlja i zaštite životne sredine.

mr ph. Tamara Devetak

Maligni tumori su drugi najčešći uzrok smrti u svijetu, iza bolesti srca i krvnih sudova.

U Republici Srpskoj u 2022. godini su uzeli preko 2600 života, nešto više muškaraca nego žena. Iste godine broj liječenih osoba u bolnicama sa dijagnozom tumora prelazio je 36 hiljada. Najveći broj smrtnih slučajeva bio je u dobi od 65 do 69 godina, sa znatno većom smrtnošću nakon 54. godine. Tri najčešća tipa karcinoma u našoj državi posljednjih godina su karcinom pluća, debelog crijeva i dojke kod žena, odnosno prostate kod muškaraca. Procjena je da se u BiH godišnje postavi preko 14 hiljada novih dijagnoza malignih tumora.

Tumori, odnosno neoplazme, su abnormalne izrasline tkiva koje mogu biti maligne (zloćudne) i benigne (dobroćudne). Dobroćudni tumori sporo rastu i ne šire se na druge dijelove tijela. Ako su većih dimenzija mogu ometati rad okolnih organa usljed vršenja pritiska na njih, ali prisustvo benignog tumora rijetko izaziva simptome bolesti. Kada doktori procijene da dobroćudni tumor ne ugrožava zdravlje i život pacijenta, on se ne mora ni uklanjati iz organizma.

Kancer ili rak su nazivi za zloćudne tumore izgrađene od malignih ćelija. Maligne ćelije su skoro iste kao i zdrave ćelije organizma. Od njih se razlikuju po tome što kancerske ćelije gube sposobnost specijalizovanja za određene funkcije koje zdrave ćelije pojedinih organa imaju, nekontrolisano se umnožavaju, invazivne su i mogu se širiti u ostatak organizma (metastazirati).

Osnovne metode za liječenje malignih tumora su hirurški zahvati, jonizujuće zračenje i lijekovi.

Lijekovi koji se koriste za zaustavljanje razvoja malignih ćelija zovu se citostatici. Citostatici u većini slučajeva oštećuju DNK ćelija i započinju njihovo uništavanje u organizmu. Oni djeluju na sve ćelije koje se brzo dijele, bez obzira da li je u pitanju maligno ili normalno tkivo. Normalna tkiva koja su iz ovog razloga posebno osjetljiva na dejstvo citostatika su koštana srž, sluzokoža želuca i crijeva, jajnici, testisi i korijen dlake. Zato su zajednički neželjeni efekti većine citostatika gubitak kose, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, usporeno zarastanje rana. Depresija koštane srži se negativno odražava na krvnoj slici: nedostatak crvenih krvnih zrnaca dovodi do anemije, nedostatak bijelih krvnih zrnaca do veće sklonosti ka infekcijama, a nedostatak krvnih pločica dovodi do povećane sklonosti krvarenju.

Cilj terapije tumora je da se unište ili uklone sve tumorske ćelije jer čak i samo jedna preostala maligna ćelija može dovesti do ponovnog razvoja bolesti. Procena je da tumor mase 100g sadrži oko sto milijardi ćelija. Kada bi se uništilo čak 99,99%, i dalje bi ostalo deset miliona malignih ćelija koje mogu biti uzrok metastaze. Zato je liječenje tumora zahtjevan i dugotrajan proces koji vrlo često nosi rizik od remisije - povratka bolesti.

Kako spriječiti rak?

Ne postoji način da se definitivno spriječi nastanak malignog tumora, ali postoje tri važna načina smanjenja rizika od razvoja kancera i smrtnog ishoda:

• Izbjegavanje faktora rizika za razvoj kancera
• Redovna kontrola zdravlja u svrhu ranog otkrivanja tumora kada su šanse za njegovo otklanjanje najveće
• Započinjanje liječenja na vrijeme kako bi se produžio život pacijenta

Genetski materijal, naša DNK, novim ćelijama daje uputstvo kako da rastu i koje funkcije da obavljaju. Mehanizam nastanka tumora podrazumijeva promjenu (mutaciju) u genetskom materijalu ćelije koji kontroliše njen rast i funkciju. Ove promene dovode do nastanka ćelija koje gube svoje zadane funkcije i u slučaju malignih tumora nekontrolisano rastu i šire se organizmom. S obzirom da se DNK svakodnevno kopira pri deobi tjelesnih ćelija, svakodnevno nastaju i promjene u genetskom materijalu. Postoje kontrolni mehanizmi koji ove promjene uočavaju i popravljaju, ali neke mutacije koje im promaknu mogu biti uzrok nastanka malignog tumora.

Na propuste kontrolnih mehanizama i urođene genetske promjene ne možemo uticati, ali zato možemo izbjegavati faktore rizika koji su dokazano povezani sa razvojem malignih tumora.

Izbjegavanje unosa alkoholnih pića i prestanak pušenja jasne su preporuke za unapređenje zdravlja svih ljudi. Alkohol i duvanski proizvodi definitivno povećavaju rizik od razvoja malignih tumora i faktor su rizika koji se lako može izbjeći.

Odgovorno izlaganje sunčevom zračenju, pogotovo tokom perioda kada je UV indeks visok, osnova je zaštite od karcinoma kože uzrokovanog sunčevim zracima. Važno je zaštititi kožu odjećom i preparatima sa dovoljno visokim zaštitim faktorom (SPF) tokom cijele godine jer je sunčeva svjetlost prisutna i van ljetnih mjeseci.

Profesionalna izloženost kancerogenim supstancama smanjuje se praćenjem propisa o zaštiti na radu i redovnim doktorskim pregledima kod rizičnih profesija. Iako zaštitna oprema može biti skupa, a rad usporen bezbjednosnim mjerama, zdravlje i život zaposlenih moraju imati prioritet nad zaradom.

Vakcine protiv raka?

Vakcinacija protiv hepatitisa B sprečava hroničnu infekciju ovim virusom koji je zajedno sa virusom hepatitisa C jedan od vodećih uzročnika raka jetre. U nekim slučajevima ne dolazi do razvoja karcinoma jetre, ali nastaju trajno oštećenje i ciroza jetre. Rizik za razvoj ozbiljnih komplikacija infekcije virusom hepatitisa B veći je u ranoj životnoj dobi - čak 90% ako se beba zarazi prilikom porođaja.

Kod nas se prva doza vakcine protiv hepatitisa B daje neposredno nakon rođenja (najbolje unutar 24h), u prvom i šestom mjesecu života. Ovako ranom vakcinacijom smanjuje se mogućnost prenosa virusa sa zaražene majke na novorođenče.

U Republici Srpskoj oko 200 žena godišnje oboli od raka grlića materice, a oko 50 ih umre. Ovo znači da svaka četvrta dijagnoza raka grlića materice završi smrtnim ishodom. Karcinom grlića materice spada u grupu karcinoma koji se mogu spriječiti i to na dva načina. Vakcinacija protiv humanih papiloma virusa (HPV) sprečava oko 90% slučajeva raka grlića materice jer su ovi virusi njegov glavni uzročnik. Drugi način zaštite su redovni ginekološki pregledi - rano prepoznavanje prekanceroznih promjena može omogućiti uspješno liječenje bolesti. HPV se prenose seksualnim putem i smatra se da će 80% ljudi barem jednom u životu biti inficirano ovim virusima. U većini slučajeva infekcija prolazi spontano bez ikakvih simptoma, ali neki sojevi ovih virusa izazivaju karcinom glave i vrata, grlića materice, vagine, penisa ili anogenitalne bradavice (kondilome).

Vakcinacija je moguća za sve starije od 9 godina. Vakcina protiv HPV-a nalazi se na listi preporučenih vakcina za djevojčice i dječake uzrasta 11-14 godina i za njih je besplatna.

Preventivni zdravstveni pregledi

Postoji više stotina vrsta kancera, u zavisnosti od metode klasifikacije. Nema specifičnih simptoma koji bi ih razlikovali od drugih bolesti. Takođe, ne postoji univerzalni pregled koji može potvrditi ili isključiti prisustvo svih vrsta malignog tumora. Međutim, postoje testovi za utvrđivanje prisustva pojedinih vrsta kancera kod rizičnih populacija:

• Mamografija za detekciju raka dojke
• Papa test i testiranje na HPV za detekciju karcinoma grlića materice
• Utvrđivanje nivoa PSA (prostata specifičnog antigena) za detekciju raka prostate
• Pregled stolice i kolonoskopija za detekciju raka debelog crijeva
• CT (kompjuterska tomografija) za detekciju raka pluća

Definisanje grupa ljudi koje treba testirati vrši se na osnovu ispitivanja koja utvrđuju vezu između sprovođenja pojedinih testova i smanjenja rizika od smrtnog ishoda usljed kancera. Svrha pregleda jeste da se isključi ili utvrdi prisustvo malignih promjena i na vrijeme primjeni terapija, posebno kod kancera koji su agresivni. Pojedine vrste raka rastu sporo tako da čak i kad se ne otkriju rano, njihovo liječenje može biti vrlo efikasno.

Tema Svjetskog dana borbe protiv raka za sljedeće 3 godine naglašava individualan pristup svakoj oboljeloj osobi i liječenje ljudskog bića, a ne samo bolesti. Briga o oboljelima treba biti usmjerena kako na fizičko tako i na psihičko zdravlje. Nažalost, život se ne može uvek spasiti. U tim slučajevima zdravstvena njega može i mora obezbjediti odgovarajući kvalitet ostatka života oboljele osobe i njenih najbližih.

mr ph. Tamara Devetak

Vodeći su nam dermatolozi preporučili kako riješiti problematična područja koja nastaju starenjem kako biste zadovoljno starili u bilo kojoj životnoj dobi.

Uz vidljive znakove, tu su i ćelijska te molekularna oštećenja na "tihom", nevidljivom nivou koja podrazmijevaju da koža postaje isušena, tanja i osjetljivija s vremenom. S obzirom na štetne uticaje faktora iz okoline poput UV zraka i zagađenosti, vrlo je važno zaštititi i temeljno očistiti kožu.
Bez obzira na starosnu dob, hidratacija kože i dubinsko hranjenje antioksidansima te upotreba zaštitne kreme s barem SPF 25 mogu smanjiti ćelijska oštećenja. Ova neutralizacija tihog starenja kože u samom korijenu efikasnija je od ispravljanja već prisutnih znakova koja god starosna skupina bila, međutim koža u svakom generacijskom periodu ima svoje tegobe:

U 20-ima

Ako još imate bubuljice, potražite proizvode bez ulja i sa salicilnom kiselinom. Vaša buduća koža će Vam zahvaliti na usvajanju dobrih navika tokom ove decenije u kojoj se oblikujete. Pripazite koliko vode pijete, redovito vježbajte i spavajte dovoljno noću - 8 sati.

U 30-ima

Javljaju se tanke linije, a boja kože postaje neujednačena. Vrijeme je da započnete koristiti posebnu anti-age njegu za kožu, posebno na osjetljivom području oko očiju, kao i da pripazite na zastupljenost antioksidansa u Vašoj njezi za kožu, ali i ishrani: jedite hranu koja je dobra za Vašu kožu poput kelja, kupina i kivija. Za djelovanje protiv štetnih faktora iz okoline koristite nježno sredstvo za čišćenje s hidratantnim sastojcima.

U 40-ima

Bore i staračke pjege su se vjerojatno pojavile te je Vaš cilj ujednačiti pigmentaciju i povećati nivo kolagena. Tokom ove decenije koža gubi sjaj i teksturu. Dugoročna hidratacija je važnija nego ikad, stoga koristite serum s hijaluronskom kiselinom ispod Vaše anti-age njege.

U 50-ima

Hormonske promjene mogu uzrokovati isušenost kože. Što je manje estrogena, to je koža više suha, manje elastična, a smeđe su mrlje još uvijek prisutne. Suprotstavite se tim efektima uz anti-age njegu s hranjivim uljima koja potiče hidrataciju i tonus kože.