Menopauza predstavlja kraj reproduktivnog perioda za žene. Ona je normalan dio starenja i karakteriše je prestanak menstrualnog ciklusa kojeg prate hormonske promjene.
S obzirom da hormoni kontrolišu sve procese u organizmu, u menopauzi mogu se javiti simptomi poput valunga, vaginalne suvoće, promjena raspoloženja. Ženski polni hormoni (estrogeni) imaju zaštitan efekat na srce i krvne sudove pa žene prije menopauze imaju manju šansu za razvoj kardiovaskularnih bolesti od muškaraca. Kako menopauzu prati smanjenje estrogena u organizmu, tako rizik od razvoja bolesti srca i krvnih sudova postaje veći. Estrogeni takođe smanjuju razgradnju kostiju što doprinosi njihovoj gustini. Zato u menopauzi postoji veći rizik od razvoja osteoporoze – povećana je razgradnja kostiju koje posljedično postaju krhke i lomljive.
Procesi razgradnje i ponovne izgradnje kosti odvijaju se tokom cijelog života.
U mladosti je izgradnja znatno veća od razgradnje što omogućava rast. Nakon toga slijedi period bez većih promjena u gustini kostiju, a nakon 40. godine života počinje prirodan gubitak koštane mase. Izgradnja kostiju kod starijih osoba nije dovoljno brza da nadoknadi njihovu razgradnju. Djelimičan uzrok je smanjenje količine polnih hormona (estrogena i testosterona) u organizmu, koji inače imaju zaštitnu ulogu u održavanju gustine kostiju. Smanjen nivo testosterona kod muškaraca povećava rizik od nastanka osteoporoze. Nedostatak testosterona može biti posljedica bolesti ili starosti – sinteza se prirodno smanjuje nakon 40. godine života.
Osteoporoza je progresivna bolest kostiju koju prati gubitak koštane mase i povećan rizik od loma kosti. Češće se javlja kod žena nego muškaraca, posebno kod starijih od 50 godina. Najčešće nastaju lomovi kičmenih pršljenova, kukova i podlaktice.
Neki od faktora rizika za razvoj osteoporoze na koje možemo uticati su pušenje, unos kofeina, prekomjeran unos alkohola, dugotrajne dijete bez unosa proteina, preniska tjelesna masa, nedovoljna fizička aktivnost. Kod starijih osoba dodatno je važno smanjiti rizik od padova – redovno kontrolisati šećer u krvi i pritisak, korigovati vid, koristiti pomagala za hodanje.
Za postavljanje dijagnoze osteoporoze i procenu rizika od nastanka koštanih preloma koristi se DEXA metoda. Gustina kostiju se upoređuje sa zdravim mladim osobama istog pola i zdravim osobama istog pola i uzrasta. Što je veće odstupanje vrijednosti od prosečnih veći su stepen razvoja bolesti i rizik od nastanka preloma. Prelomi kosti u starijoj životnoj dobi čest su uzrok nepokretnosti i pogoršanja drugih hroničnih bolesti. Zato je važno procijeniti rizik od osteoporoze i smanjiti mogućnost loma kostiju.
Pravilna ishrana i fizička aktivnost imaju veliki značaj u prevenciji i liječenju osteoporoze. Fizička aktivnost važna je od djetinjstva kada ima ulogu rane prevencije razvoja osteoporoze. Dostiže se maksimalna gustina kostiju koja pomaže u odlaganju razvoja osteoporoze u starijem životnom dobu. Nastavak sa fizičkom aktivnosti tokom života štiti od kardiovaskularnih bolesti i jača mišiće. Vježbe opterećenja pored uticaja na mišiće održavaju i koštanu masu. Kada je osteoporoza već prisutna vježbe se trebaju prilagoditi pojedinačnom pacijentu. Važno je omogućiti pokretljivost, a izbjeći pretjerano opterećenje kostiju i mišića koje dovodi do povreda.
Za izgradnju kostiju i održavanje njihove čvrstine neophodni su kalcijum i fosfor. Vitamin D3 omogućava apsorpciju kalcijuma iz hrane u tankom crijevu. Vitamin K2 povećava izgradnju i smanjuje razgradnju kosti.
U ishrani su najvažniji unos vitamina D3 i kalcijuma. Potrebno je 400-800 internacionalnih jedinica (10-20 μg) vitamina D3 i 800-1500 mg kalcijuma dnevno u zavisnosti od uzrasta. Hrana bogata kalcijumom su mlijeko i mliječni proizvodi, bademi, zeleno lisnato povrće (zelena salata, špinat), boranija, pasulj.
Vitamin D3 može se u malim količinama unijeti hranom (žumance, riba), a takođe se sintetiše u koži. Neophodno je izlaganje kože sunčevoj svjetlosti tokom 15 minuta dnevno. Na sintezu vitamina D3 utiču boja kože i intenzitet sunčeve svjetlosti.
Organizam ima najviše koristi od vitamina i minerala unesenih hranom. Kod osoba koje ishranom ne unose dovoljne količine kalcijuma i vitamina D3 ili je već prisutan njihov nedostatak u organizmu postoji mogućnost suplementacije.
mr ph. Tamara Devetak
