Mentalno zdravlje jednako je važno kao i fizičko, ali je često zapostavljeno jer su mentalni poremećaji manje uočljivi od fizičkih. Uz određene duševne smetnje nameće se i osjećaj sramote, što dodatno otežava život osoba sa mentalnim poteškoćama. Takođe, u brojnim slučajevima ne postoje konkretni parametri koji se mogu mjeriti kako bi se utvrdilo prisustvo i intenzitet duševnog problema. Iz tog razloga je i terapija duševnih poremećaja zahtjevna.
Poremećaji mentalnog zdravlja obuhvataju narušavanje sposobnosti razmišljanja, kontrole emocija i ponašanja. Kada su poremećaji mentalnog zdravlja izraženi u toj mjeri da narušavaju kvalitet života pojedinca i ometaju svakodnevni život onda govorimo o duševnim bolestima. Duševne bolesti mogu biti prisutne kraći ili duži vremenski period. Pojedina stanja su toliko ozbiljna da zahtijevaju hospitalizaciju jer oboljele osobe mogu dovesti u opasnost sebe ili osobe iz svoje okoline.
Poremećaji mentalnog zdravlja mogu biti praćeni osjećajem straha i strepnje što je slučaj kod anksioznih poremećaja.
Osjećaj tuge, odsustvo pozitivnih emocija pri bavljenju aktivnostima koje su nekad pričinjavale zadovoljstvo, nedostatak volje i suicidne misli karakteristike su depresivnih poremećaja.
Kod poremećaja ponašanja može se javiti agresivnost ili smjena maničnih i depresivnih epizoda.
Poremećaji u psihičkom razvoju kod djece dovode do neadekvatnog sticanja intelektualnih, motornih i socijalnih vještina.
Poremećaji ponašanja u ishrani dovode do neadekvatnog unosa hrane koji rezultuje značajnim štetnim efektima na fizičko, ali i mentalno zdravlje. Mogu se javiti i kao prejedanje i kao nedovoljan unos hrane. Svjetska zdravstvena organizacija procenjuje da su 2019. godine od 14 miliona ljudi sa poremećajem u ponašanju u ishrani, 3 miliona bila djeca i adolescenti.
Da li je sramota ne biti psihički zdrav?
Zdravlje se definiše kao stanje potpunog psihičkog, fizičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i poremećaja. Po ovoj definiciji mogli bi smo zaključiti da je rijetko ko od nas zaista zdrav. Organizam, ali i životna sredina, podložni su promjenama koje sa sobom nose pozitivne ali i štetne efekte na zdravlje. Svima je logično da ne bismo osuđivali nekoga ko je rođen sa dijabetesom, niti nekoga ko je potražio pomoć doktora usljed preloma butne kosti. Zato nemamo razloga ni da osuđujemo osobe kojima psiha ne dozvoljava da obavljaju svakodnevne aktivnosti i iz istog razloga traže pomoć.
Šta osobe koje imaju problem sa mentalnim zdravljem mogu da očekuju od farmaceuta?
Magistri farmacije su najdostupniji visokoobrazovani zdravstveni radnici. Obrazovani su u oblasti anatomije, fiziologije, patološke fiziologije, medicinske biohemije, ljekovitih biljaka, proizvodnje i ispitivanja kvaliteta lijekova. Oni razimeju kako ljudski organizam funkcioniše i kako na njega djeluju lijekovi i suplementi koje unosimo. U Republici Srpskoj magistri farmacije nemaju mogućnost postavljanja dijagnoze bolesti i propisivanja lijekova na recept. Ono što magistri farmacije zaposleni u apoteci mogu, ali i moraju raditi kao dio dobre apotekarske prakse, jeste informisati stanovništvo o metodama sprečavanja, ranog prepoznavanja i liječenja bolesti i poremećaja.
Broj posjeta u službi porodične medicine u Republici Srpskoj 2022. godine bio je skoro 4.5 miliona. U centrima za zaštitu mentalnog zdravlja taj broj je bio nešto veći od 90 000. Postavljeno je nešto više od 39 000 dijagnoza duševnih poremećaja od čega 2000 kod djece.
Razgovor između farmaceuta i pacijenta može biti koristan u svrhu ranog prepoznavanja duševnih poremećaja. On nije zamjena za razgovor sa psihijatrom, ali može podstaći osobe u ovom smjeru ako im psihičke tegobe onemogućavaju svakodnevni život. Ako psihičke tegobe nisu značajno izražene i nema kontraindikacija, farmaceut može uputiti pacijenta ka samomedikaciji. Ovo uključuje preparate bez recepta koji utiču na raspoloženje, zaspivanje ili nivo energije za obavljanje svakodnevnih aktivnosti.
Osobe koje već imaju postavljenu dijagnozu određenog mentalnog poremećaja i uvedenu terapiju lijekovima mogu očekivati da ih farmaceut upozna sa njihovim lijekovima. Farmaceut je prilikom izdavanja lijeka zadnja karika u lancu između zdravstvenih radnika i pacijenta. Njegova dužnost je da pravilno pročita recept, jednako kao što je dužnost doktora da ga ispravno napiše i doziranje prilagodi potrebama pacijenta. Uprkos užurbanom životu neophodno je odvojiti nekoliko minuta da se razumije propisana terapija i po potrebi koriguje ako postoji sumnja da je došlo do greške u propisivanju ili izdavanju lijeka.
Bitno je imati realistična očekivanja od terapije. Pojedinim lijekovima treba i do nekoliko sedmica da ispolje svoje dejstvo ili zahtijevaju postepeno povećanje doze do efikasne. Neki lijekovi se moraju uzimati uz obrok, dok neki ne mogu ispoljiti svoju aktivnost ako se ne uzimaju na prazan stomak. Prestanak uzimanja nekih lijekova može dovesti do pogoršanja psihičkog poremećaja, dok dugotrajno uzimanje drugih može dovesti do bolesti zavisnosti.
Brojni lijekovi stupaju u interakciju sa preparatima kantariona koji se tradicionalno koriste u regulaciji raspoloženja. Rezultat ove interakcije može biti potpuni izostanak efekta lijeka ili nasuprot, njegovo toksično dejstvo. Zato je izuzetno važno razgovarati sa farmaceutom o svim lijekovima i suplementima koje uzimate.
Osobe koje su osjetile neželjene efekte lijekova mogu dobiti informaciju o tome da li promjena načina doziranja ili vremena uzimanja lijekova može uticati na pojavu neželjenog dejstva. U razgovoru pacijenta i farmaceuta može se utvrditi da li je neželjeno dejstvo posljedica interakcije lijekova sa hranom, pićem, drugim lijekovima i suplementima ili postoji potreba za konsultacijom sa doktorom i promjenom terapije.
Većinu duševnih poremećaja ne možemo izliječiti. Cilj je omogućiti osobi da živi svoj život. Definicija života i njegov smisao nisu isti za sve nas, pa je tako pristup duševnim poremećajima neophodno prilagoditi pojedincu, a ne njegovoj bolesti.
Niko od farmaceuta ne zna sve. Ali zato moraju znati gdje da pronađu tačne informacije i da ih na razumljiv način prikažu pacijentima. Budite kritični prema informacijama koje dobijate od zdravstvenih radnika, ali i informacijama koje čitate na internetu. Velika je razlika između informacije čija je svrha da se određeni preparat proda i informacije čija je svrha da se duševni problem razumijee, ublaži ili otkloni.
mr ph. Tamara Devetak