Majčino mlijeko je najbolja hrana za zdravo dojenče. Dojenje smanjuje rizik od pojedinih hroničnih bolesti kod djece, kao i mogućnost nastajanja infekcija.
Prednosti dojenja za majku su brojne. Između ostalog, dojenje smanjuje rizik od osteoporoze, smanjuje stopu karcinoma (jajnika, dojke, endometrijuma, štitne žlijezde) i pojavu postpartalne depresije.
U zavisnosti od toga u kom periodu dojenja je stvoreno, majčino mlijeko ima različit sastav i ulogu:
Majčino mlijeko nakon izdajanja može da se skladišti u za to namijenjenoj ambalaži, pod uslovom da ga dojenče nije počelo piti.
S obzirom da je trudnoća kompleksan proces koji na brojne načine mijenja tijelo žene, u pojedinim slučajevima nakon porođaja majke ne mogu da proizvedu dovoljnu količinu mlijeka kako bi prehranile novorođenče. Pojedini lijekovi otežavaju ili u potpunosti onemogućavaju laktaciju. U situacijama kada majka koristi lijekove koji se izlučuju mlijekom, a koji mogu uticati na zdravlje djeteta, majčino mlijeko ne treba koristiti za ishranu novorođenčeta. Tada formule za dojenčad predstavljaju jedini oblik zamjene za majčino mlijeko. One se izrađuju tako da sastavom odgovaraju potrebama dojenčadi određenog uzrasta.
Nutritivni zahtjevi dojenčeta
Kako bi se osigurali optimalan rast i razvoj djeteta, ishranu dojenčeta treba uskladiti sa dobi, polom, energetskim i nutritivnim potrebama. Dvije osnovne grupe nutrijenata u hrani su mikronutrijenti i makronutrijenti. Mikronutrijenti su neophodni za normalno funkcionisanje organizma. Tu spadaju svi vitamini i minerali.
Makronutrijenti su neophodni za stvaranje energije i izgradnju novih ćelija. Tu spadaju ugljeni hidrati (šećeri), lipidi (masti), proteini (bjelančevine) i dijetetska vlakna. Za razliku od ugljenih hidrata, lipida i proteina, dijetetska vlakna ne učestvuju u stvaranju energije. Ona su neophodna za normalan protok hrane kroz organe za varenje kao i za regulaciju apsorpcije u crijevima.
Prosječne energetske dnevne potrebe za dojenčad su 100-120 kcal/kg tjelesne težine (oko 900 kcal na dan). Oko 50% dnevnog unosa energije potroši se na održavanje bazalnog metabolizma. Bazalni metabolizam je minimum energije potreban za dnevno održavanje tjelesnih funkcija osobe u potpunom mirovanju. To je energija koja se troši na rad unutrašnjih organa i održavanje tijela u životu.
Najveći udio u ishrani dojenčeta čine ugljeni hidrati. Dovoljan unos ugljenih hidrata smanjuje količinu proteina koja se razgradi za dobijanje energije. Tako se osiguravaju dovoljne količine proteina za gradivnu ulogu. Mozak je najveći potrošač ugljenih hidrata, konkretno glukoze, u ogranizmu. Adekvatan unos ugljenih hidrata kod dojenčadi omogućava pravilan rad centralnog nervnog sistema.
Hrana bogata ugljenim hidratima: majčino mlijeko, formule za dojenčad, žitarice, kukuruz, krompir, voće.
Razgradnjom masnoće oslobađa se najveća količina energije, u poređenju sa ugljenim hidratima i proteinima. Višak energije se u organizmu skladišti u vidu masnoće u okviru masnog tkiva. Masno tkivo takođe djeluje kao toplotni izolator organizma. Istovremeni unos masnoće i liposolubilnih vitamina (A, D, E, K) omogućava bolju apsorpciju ovih vitamina.
Hrana bogata masnoćama: majčino mlijeko, formule za dojenčad, meso, riba, jaja, mliječni proizvodi, orašasti plodovi, ulja, margarin, maslac, mahunarke.
Zahtjev za unosom proteina ishranom ostaje isti tokom odrastanja dojenčeta. Njihova primarna uloga je gradivna, ali mogu poslužiti i za stvaranje energije. Brojni hormoni i svi enzimi u ogranizmu su proteini po svojoj strukturi. Oni su neophodni za obavljanje praktično svih funkcija u organizmu. Zato je važan dovoljan unos ugljenih hidrata i lipida kako bi se proteini sačuvali za izgradnju organizma koji kod dojenčeta stalno napreduje i raste.
Hrana bogata proteinima: majčino mlijeko, formule za dojenčad, meso, riba, jaja, mliječni proizvodi, orašasti plodovi, žitarice, mahunarke.
Dijetetska vlakna neophodna su za normalno funkcionisanje organa za varenje. Nedovoljan unos vlakana može povećati rizik za pojavu dijabetesa, bolesti srca, krvnih sudova i poremećaja nivoa masnoće u krvi. Kako ih nema u majčinom mlijeku, ona su bitna komponenta ishrane dojenčadi kada se uvede dohranjivanje.
Hrana bogata dijetetskim vlaknima: cjelovite žitarice, sjemenke, voće, mahunarke, orašasti plodovi.
U mikronutrijente ubrajamo sve vitamine i minerale. Većina mikronutrijenata se u sasvim dovoljnoj količini nalazi u majčinom mlijeku i formulama za dojenčad, tako da je dodatna suplementacija rijetko potrebna. Izuzetak mogu biti jod, vitamin K, vitamin D3 i gvožđe.
Kako se nalazimo u području u kojem zemljište nije bogato jodom, tako ga dojilje ne mogu hranom unijeti u dovoljnoj količini. Iz ovog razloga se jodira kuhinjska so i na taj način sprečava smanjenje funkcije štitne žlijezde koja bez joda ne može da funkcioniše.
Suplementacija sa 25μg vitamina K dnevno od 8. sedmice života tokom prva 3 mjeseca neophodna je kod isključivo dojene djece i dojenčadi koja ima manje od 2 obroka mliječne formule na dan. Razlog je u tome što vitamin K ne prolazi kroz posteljicu i nema ga u dovoljnoj količini u majčinom mlijeku. Kod odraslih osoba on se može sintetisati u crijevima, što kod dojenčadi zbog nedovoljne razvijenosti crijevnih bakterija nije moguće. Nedostatak vitamina K dovodi do povećane mogućnosti za krvarenje i produženog krvarenja. Zato se vitamin K preventivno primjenjuje i parenteralno u porodilištu.
Tokom prve godine života preporučuje se suplementacija dojenčadi sa 400IU vitamina D3 dnevno kako bi se spriječila pojava rahitisa. Rahitis nastaje kada se kosti zbog nedovoljne mineralizacije ne razvijaju kako treba. Vitamin D3 neophodan je za adekvatnu apsorpciju kalcijuma.
Kod anemičnih majki, nedonoščadi i djece male mase pri porodu, kao i pri nepravilnoj prehrani, postoji rizik od nedostatka gvožđa. Suplementacija se tada preporučuje kako bi se spriječio razvoj anemije – malokrvnosti.
Nedonoščad su djeca rođena prije navršene 37. sedmice trudnoće. Novorođenčad niske mase pri porođaju su sva novorođenčad mase manje od 2500g. Oni su rizična grupa zbog poteškoća u prilagođavanju na život van maternice. Zahtijevaju posebnu njegu i u početku cilj njihove prehrane jeste postizanje brzine rasta koju bi ostvarili intrauterino. Brzo dobijanje na težini nakon niske težine na porođaju nosi rizik od prekomjerne tjelesne težine, insulinske rezistencije i dijabetesa.
Dohranjivanje
Sa dohranjivanjem se počinje između 17. i 26. sedmice života. Dohranjivanje podrazumijeva postepeno uvođenje novih namirnica u ishranu dojenčeta. Te namirnice su voće, povrće, žitarice, meso, ribe i jaja. Ne poreporučuje se dodavanje začina, soli i šećera u hranu. Dohranjivanje se dodaje uz dojenje, i ono ne znači zamjenu majčinog mlijeka čvrstom hranom. Odgađanje započinjanja dohranjivanja ne sprečava alergiju na pojedine namirnice niti hronične bolesti. Ne preporučuje se davanje kravljeg mlijeka bebama mlađim od 12 mjeseci jer su količine soli prevelike. Tečni preparati na bazi pirinča, soje, badema i slično, ne odgovaraju prehrambenim potrebama dojenčeta i zato se nikako ne preporučuju kao zamjena za mlijeko čak ni nakon napunjene prve godine života.
Kako znati da dojenče dobija dovoljno mlijeka?
Dijete je živahno, napreduje u pogledu tjelesne mase, urin je svijetle boje, ima stolicu 3-8 puta dnevno tokom prvog mjeseca, kasnije nešto rjeđe.
Preporuke za uvođenje pojedinih namirnica na osnovu uzrasta
Ishrana dojilje
Ishrana tokom dojenja treba biti redovna, raznovrsna i uravnotežena. Sastav mlijeka se mijenja svaki dan u zavisnosti od ishrane dojilje. Pojedini ukusi i arome prelaze u majčino mlijeko te na taj način dojenče može da “osjeti” šta dojilja jede. Miris i ukus mlijeka mogu izmijeniti pojedini začini, kupus, kelj, citrusi, bijeli luk.
Preporučuje se 5-6 obroka dnevno koji obuhvataju sve grupe namirnica. U prvih nekoliko dana nakon porođaja treba jesti lako svarljivu hranu dok se organizam oporavlja. Tokom dojenja, preporučuje se unošenje barem 300-500 kcal više na dan u odnosu na uobičajen unos hrane. Kako su tokom dojenja potrebe za pojedinim vitaminima i mineralima povećane, opravdana je upotreba multivitaminskih suplemenata. Kod dojilja koje su na veganskoj ili vegetarijanskoj dijeti posebno se preporučuje nadoknada vitamina B12.
Nakon svakog podoja posebno je značajna hidratacija dojilje. Dnevno treba unijeti oko 8 čaša vode + 1 dodatnu čašu vode nakon svakog podoja. Pogodni su i čajevi od koprive, piskavice, komorača, anisa, korijandera.
Ni jednu vrstu hrane ne treba izbacivati iz jelovnika dojilje dok se ne pokaže da smeta dojenčetu. Ono što se ne preporučuje je unos više od 2 šolje kafe dnevno, alkohola i povećan unos kravljeg mlijeka. Namirnice koje u rijetkim slučajevima mogu izazvati probavne smetnje kod dojilje i dojenčeta su mahunarke, karfiol, čokolada, kravlje mlijeko, šljive, pržena jela.
Treba izbjegavati začinjenu hranu, sireve sa plijesnima, slatkiše, brzu hranu, sirovu hranu i nepasterizovane mliječne proizvode, gazirane i zaslađene napitke.
Tegobe dojenčeta
Kolike su bezazlen i prolazan poremećaj organa za varenje kod beba. Tačan uzrok je nepoznat. Javljaju se kao epizode plakanja i uznemirenosti. Počinju i prestaju bez vidljivog razloga i traju najmanje 3h/dan, 3 dana/nedeljno, bar 1 nedelju kod djece koja dobro napreduju. Korigovanje ishrane dojilje može olakšati simptome. Uglavnom se izbacuje unos pasulja, kelja, karfiola, luka, citrusa, kofeina, gaziranih pića, mlijeka, orašastih prolova, morskih plodova ili bobičastog voća. Pojedinačna namirnica se izbacuje iz jelovnika na period od najmanje 14 dana, a poboljšanje kod bebe može se uočiti već nakon 3-5 dana. Ako poboljšanje izostane, to znači da izbačena namirnica nije problematična. Za bebu se preporučuju čajevi od komorača i kamilice.
Simetikon u vidu kapi može se davati uz svaki podoj ili bočicu za hranjenje kako bi razgradio mjehuriće gasa u želucu i crijevima i olakšao njihovo izbacivanje iz organizma dojenčeta.
Laktaza u vidu kapi može se dodavati majčinom mlijeku ili formuli za dojenčad kako bi se olakšalo varenje laktoze – mliječnog šećera.
Probiotici (Lactobacillus rhamnosus ili Lactobacillus reuteri) mogu pomoći u varenju i resorpciji hranljivih sastojaka, ali i umanjiti grčeve.
Kod dojenčadi može se javiti vraćanje želudačnog sadržaja u jednjak. Obično je to znak pretjeranog uvlačenja vazduha tokom sisanja. Ako se vraćanje hrane javlja često, praćeno je nemirom i iznenadnim plakanjem, poteškoćama sa dobijanjem na tjelesnoj težini, problemima sa gutanjem ili dugotrajnom štucavicom poslije hranjenja – u pitanju može biti gastroezofagealni refluks (GER). U tom slučaju predlaže se posjeta pedijatru kako bi se izbjegla oštećenja sluzokože jednjaka.
Treba izbjegavati prekomjerno hranjenje, favorizovati češće obroke koji su manje obilni. Kod dojilja preporučuje se prilagođavanje tehnike dojenja. Kod ishrane formulom za dojenčad preporuka je pripremiti je u gušćem obliku. Okomit položaj tokom hranjenja i uspravan nesjedeći položaj 20-30 minuta nakon obroka mogu smanjiti mogućnost povraćanja želudačnog sadržaja.
Ako je beba nemirna i odbija dojku tokom podoja, a bez drugih simptoma, moguće je da je oslobađanje mlijeka prekomjerno što ostvaruje prevelik protok za bebu. Preporuka je dojenje u položaju sa delimičnim nagibom unazad. Ako je beba nemirna, a ima i dijareju, prekomjerno stvaranje gasova, analni ili oralni osip postoji mogućnost da je osjetljiva na neku namirnicu iz ishrane dojilje. Preporučuje se izbacivanje pojedinačnih namirnica na najmanje 2 sedmice i procjena bebinog stanja.
U izuzetno rijetkim slučajevima dojenčad mogu biti intolerantna na laktozu. Ovo stanje se najčešće manifestuje tek nakon treće godine života. Nema reakcije imunog sistema već se javljaju rijetke, vodene stolice, nadutost, bol u trbuhu. Tada se kod dojene dece preporučuje primjena kapi laktaze. Kod djece na formuli za dojenčad preporuka je prelaz na formule koje ne sadrže laktozu.
Intolerancija na laktozu se razlikuje od alergije na proteine kravljeg mlijeka. Simptomi ove alergije javljaju se već u prvih par mjeseci života – nekoliko dana ili sedmica nakon konzumiranja kravljeg mlijeka. Uz probleme sa varenjem javljaju se i klasični simptomi alergije.
Tegobe dojilje
Kod 50-85% porodilja može se javiti neki psihijatrijski poremećaj. Djelimično su uzrokovani velikom promjenom u nivou hormona u organizmu, kao i stresom. Postpartalna tuga se javlja u prvih 2-4 dana nakon porođaja i spontano prolazi u toku 1-2 sedmice. Postpartalna depresija i postpartalna psihoza su ozbiljnija stanja koja otežavaju obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Njih procjenjuje psihijatar i utvrđuje terapiju lijekovima.
Bol u dojkama može biti znak infekcije dojke ako je praćen povišenom tjelesnom temperaturom, drhtavicom, mučninom ili povraćanjem. Ako je bol praćen svrabom tada je najverovatnije u pitanju kandidijaza koja takođe izaziva bijele naslage u ustima bebe. U oba slučaja najbolje je obratiti se doktoru kako bi se uvela farmakoterapija. Ako bol nije praćen visokom temperaturom ili svrabom, najvjerovatnije beba ima plitak zahvat tokom dojenja. Tada treba prilagoditi položaj pri podoju i eventualno pregledati usta bebe da se utvrdi uzrok plitkog zahvata.
Upotreba lijekova tokom dojenja
Dojilje trebaju biti oprezne pri odabiru lijekova. U dogovoru sa doktorom treba odrediti koji lijekovi su najprikladniji za terapiju dojilje i da li su bezbjedni za dojenče. Za sada se apsolutnim kontraindikacijama dojenju smatraju amiodaron, citostatici, jodidi, ergot alkaloidi (terapija migrene), litijum, radiofarmaci, retinoidi.
Prvi izbor u terapiji bolova treba biti ibuprofen, a zatim paracetamol. Diklofenak se u minimalnim koncentracijama izlučuje u mlijeku i ne očekuju se neželjeni efekti na dojenče. Ne preporučuju se nimesulid, ketoprofen i metamizol. Ako je neophodna lokalna primjena lijeka na bradavice, nanositi ga nakon podoja. Lokalni antibiotski preparati koji sadrže gentamicin, metronidazol i neomicin bezbjedni su za upotrebu tokom dojenja.
U slučaju primjene hitne oralne kontracepcije (Ella One tableta) ne preporučuje se dojenje minimalno 24h nakon primjene lijeka. Preporuka je izdajanje i odbacivanje mlijeka kako bi se stimulisale laktacija i eliminacija aktivne supstance iz organizma.
mr. ph Tamara Devetak