Ovih dana, po apotekama širom Evrope, pa i kod nas, javlja se potražnja za tabletama kalijum-jodida.
Razlog zbog kojeg se stanovništvo raspituje u vezi mogućnosti nabavke jodida jeste bojazan od izloženosti radioaktivnom jodu pri eventualnim nuklearnim katastrofama.
Jod je esencijalni mikroelement. To znači da je potreban svakoj ćeliji našeg organizma za normalno funkcionisanje i da je neophodno da ga ima dovoljno u hrani koju konzumiramo. Preporuka WHO, koju podržava i UNICEF, je dnevni unos joda od 150 μg, za trudnice i dojilje 220- 290 μg. Jedna od mjera ublažavanja deficita joda, koja je u mnogim zemljama već decenijama na snazi, jeste jodiranje kuhinjske soli. Zbog strategije smanjivanja unosa soli, te različitog sadržaja joda u zemlji i hrani, WHO je svakoj državi ostavila mogućnost da koriguje vrijednosti jodiranja soli.
Na slici ispod se vidi sastav jednog kilograma soli proizvedene u Tuzlanskoj solani za tržište Bosne i Hercegovine, gdje je decidno izražen sadržaj jodida preračunato na čisti jod.
Otprilike 70-80 % potreba našeg organizma za jodom otpada na potrebe štitne žlijezde. Štitnjači je jod neophodan kako bi sintetisala hormone – tiroksin (T4 – tetrajodtironin) i trijodtironin (T3) – važne regulatore metaboličkih procesa. Stoga štitnjača ima veliki afinitet da „zgrabi“ što više joda iz krvi.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da unos kalijum-jodida u situaciji nuklearne katastrofe, pri kojoj su u atmosferu oslobođene dovoljno velike količine radioaktivnog joda, prije svega ima funkciju zaštite funkcije štitne žlijezde. Taj unos ima zadatak da podmiri potrebe žlijezde za jodom, kako ne bi koristila radioaktivni izotop. Međutim, moramo znati kome to ima smisla dati, u kojoj dozi i kada.
Tablete kalijum jodida u uslovima evidentne izloženosti radioaktivnom jodu ima najviše smisla dati onim populacijama stanovništva kod kojih je aktivnost štitne žlijezde najveća. S tim u vezi ciljne kategorije su novorođenčad, trudnice, djeca i odrasli ispod 40 godina. Osobama iznad 40 godina ima smisla dati kalijum-jodid samo ukoliko se procjenjuje da je stepen izloženosti dovoljno veliki da može izazvati razaranje štitne žlijezde i posljedični doživotni hipotireoidizam.
Ispod se nalazi FDA tablica doziranja kalijum-jodida.
Prag radioaktivnog izlaganja štitaste žlijezde i
Preporučene doze KI kalijum-jodida za različite rizične grupe
Preparate kalijum-jodida najbolje je primijeniti u roku od 3-4 sata od početka izlaganja zračenju. Procenat zaštite je 90%, a efekat traje 24 h. U tom periodu potrebno je evakuisati stanovništvo iz kritične zone (krug od 15-20 km oko samog incidenta), ako je moguće. Ako nije, preporučuje se, u zavisnosti od intenziteta zračenja, ponavljanje doze, mada bi jedna doza trebala da bude dovoljna. Ponovni tretman se nikako ne preporučuje trudnicama i novorođenčadi, jer kalijum-jodid ima potencijal da suprimira funkciju štitne žlijezde kod fetusa i neonatusa.
Preparate kalijum – jodida, s obzirom na sve navedeno, nema smisla uzimati prevencije radi. Naprotiv, bespotrebno uzimanje van preporučenih protokola može da izazove ozbiljne neželjene efekte – poremećaj rada štitne žlijezde, ozbiljne alergijske reakcije, otok pljuvačnih žlijezda, jodizam (metalnih ukus, osjećaj pečenja desni i grla, bolni zubi i desni, probavne smetnje itd). Dijetetske suplemente, koji inače sadrže male količine joda (ispod 1 mg) nema smisla uzimati u ovim situacijama.
Mr ph Snežana Vujanović
Mr ph Tamara Devetak
