Medicinska sredstva koja su nam najčešće dostupna za kućnu upotrebu su vage, aparati za mjerenje krvnog pritiska, tjelesne temperature i nebulizatori.

Mjerenje tjelesne mase

Istraživanja su pokazala da su digitalne vage pouzdanije od mehaničkih. Nijedna vaga nije apsolutno tačna tako da dve vage rijetko pokazuju istu vrijednost. Zato je za praćenje tjelesne mase najbolje je uvijek koristiti istu vagu – odstupanje od prave vrijednosti biće isto pa su informacije o povećanju ili smanjenju mase najpouzdanije. U slučaju da se važete na različitim vagama najbolje je porediti prosječne vrijednosti, a ne dva pojedinačna mjerenja.
Svaki put se važite u isto doba dana. Najbolje je izvagati se ujutro nakon korištenja toaleta. Na taj način smanjujete uticaj hrane, pića, urina i stolice trenutno prisutnih u organizmu na rezultate vaganja.

Mjerenje krvnog pritiska

Bolesti srca i krvnih sudova su najčešći uzrok smrti u svijetu. Neke bolesti su genetski uslovljene, ali mnoge su posljedica nezdravog načina života. Naročito opasni su prekomjerna tjelesna težina, konzumiranje alkohola i pušenje. Mjerenje vrijednosti krvnog pritiska je bezbolan i jednostavan proces značajan za bolesne, ali i zdrave osobe.
Određuju se dvije vrijednosti arterijskog krvnog pritiska – sistolni i dijastolni. Sistolni (gornji) je pritisak krvi na zidove krvnih sudova dok srce pumpa krv ih svojih komora. Dijastolni (donji) je pritisak kada se srce opušta i krv iz vena puni srčane pretkomore. Dakle, pri svakom otkucaju srca pritisak u arterijama se podiže na sistolnu, a između otkucaja pada na dijastolnu vrijednost.
Pored odabira pouzdanog uređaja za mjerenje krvnog pritiska, važno je i njegovo ispravno korištenje. Aparati za mjerenje krvnog pritiska sa manometrom su precizniji od digitalnih. Međutim, digitalni uređaji su mnogo jednostavniji za upotrebu i zato se u kućnim uslovima upravo oni najviše koriste. Upotreba uređaja sa manometrom zahtjeva dobar sluh i poznavanje korištenja stetoskopa.
Kada se manžetna naduva iznad vrijednosti pritiska u krvnom sudu dolazi do prekida protoka krvi kroz arteriju. Dok je pritisak u manžetni viši od pritiska u krvnom sudu onemogućen je protok krvi kroz njega. Postepenim izduvavanjem manžetne povremeno se uspostavi protok krvi – dok je pritisak u arteriji viši nego u manžetni, nakon čega opet dolazi do prekida protoka. Ovako isprekidano proticanje krvi kroz arteriju dovodi do turbulentnog protoka krvi što izaziva vibracije koje se čuju preko stetoskopa. Kako pritisak u manžetni pada, tako se produžuje period normalnog proticanja krvi kroz arteriju i vibracije prestaju.

U doktorskim ordinacijama često se koristi živin sfingomanometar sa manžetnom. Manžetna se postavlja iznad lakta, a stetoskop u lakatnu jamu – iznad brahijalne arterije. Slušalicama se prate “otkucaji” tokom duvanja manžetne sve dok ne prestanu biti čujni. Zatim se manžetna postepeno izduvava i prati se ponovna pojava otkucaja. Visina živinog stuba kada se čuje prvi otkucaj vrijednost je sistolnog pritiska. Visina živinog stuba kada se posljednji put u slušalicama čuje otkucaj je vrijednost dijastolnog pritiska.
Princip mjerenja je isti i za mehaničke aparate sa manometrom dostupnim za kućnu upotrebu, razlika je jedino što pritisak ne mjeri živin stub već aneroid (barometar sa kazaljkom).
Digitalni aparati imaju manžetnu, pumpu za njeno naduvavanje, senzor pritiska koji detektuje vibracije zida arterije i program koji interpretira dobijene rezultate. Mjerenje krvnog pritiska digitalnim aparatom takođe se zasniva na zaustavljanju protoka krvi usljed visokog pritiska u manžetni i praćenju vibracija zida arterije kada se protok ponovo uspostavi. Neki uređaji mjere promjene u pritisku i vibracijama tokom duvanja, a neki tokom izduvavanja manžetne. Sve izmjerene parametre aparat koristi za izračunavanje vrijednosti sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska. Pomjeranje ruke tokom mjerenja, nepravilan, suviše brz ili suviše spor rad srca negativno utiču na tačnost izračunatih vrijednosti. Takođe, algoritmi za preračunavanje se razlikuju od uređaja do uređaja.
Zato vrijednosti izmerene na digitalnom i mehaničkom aparatu za pritisak ne mogu biti iste, a takođe variraju i između različitih digitalnih aparata. U slučaju sumnje na znatno više ili niže vrijednosti pritiska od normalnih najbolje je izmjeriti ga u doktorskoj ordinaciji uz praćenje ostalih vitalnih parametara.
Postoje dvije vrste digitalnih aparata za mjerenje pritiska – aparati za nadlakticu i aparati za ručni zglob. Aparati za nadlakticu su pouzdaniji i preporuka su za sve kojima je potreban uređaj za kućno mjerenje.
Osnovna uputstva za pravilno mjerenje krvnog pritiska su sljedeća:
• Neposredno prije mjerenja krvnog pritiska ne uzimajte obilne obroke ili alkohol.
• Odmorite 10-15 minuta prije mjerenja, nemojte brinuti o izmjerenim vrijednostima. Ako pritisak bude suviše visok ili nizak dobro je što ste ga izmjerili.
• Sjedite za sto u udoban položaj, nemojte prekrštati ruke ili noge. Ruku na koju stavljate manžetnu položite na sto, ali nemojte se naslanjati na laktove.
• Važno je da je manžetna dovoljno široka da obuhvati 80% nadlaktice. Postavite je 2cm iznad lakta i zategnite tako da možete uvući jedan prst ispod ivice. Suviše zategnuta ili nedovoljno zategnuta manžetna daće netačne vrijednosti krvnog pritiska. Crijevo koje izlazi iz manžetne treba biti iznad lakta, na sredini prednje strane nadlaktice.
• Ako imate aparat za ručni zglob postavite ga preko radijalne arterije – arterija na kojoj mjerite puls na ruci. Nemojte ga stavljati preko odjeće. Tokom mjerenja zglob sa aparatom držite u nivou srca i nemojte ga savijati.
• Pritisnite dugme za pokretanje aparata i nemojte se pomijerati ili pričati tokom mjerenja.
• Ako je dobijena vrijednost neočekivano niska ili visoka sačekajte par minuta pa pritisak izmjerite ponovo. Pojedini aparati imaju opciju 3 uzastopna mjerenja nakon čega pokazuju srednju vrijednost izmjerenih pritisaka. Na ovaj način dobija se najpreciznija vrijednost.

Mjerenje tjelesne temperature

Tjelesna temperatura zavisi od mjesta na kojem se mjeri. Najviša je rektalna, zatim u ustima i uhu, a najniža ispod ruke. Prosječna vrijednost je 37°C i sve vrijednosti iznad se smatraju povišenim. Povišena tjelesna temperatura može biti odgovor organizma na upalu ili infekciju. Na višoj temperaturi razmnožavanje bakterija i replikacija virusa su otežani, a povećana je efikasnost imunog sistema. Zato se preporučuje da se temperatura koja ne prelazi 38°C kod osoba bez hroničnih bolesti ne spušta lijekovima ako ne ometa svakodnevne aktivnosti.
Živini toplomjeri izrađeni su od stakla i zasnivaju se na širenju žive u rezervoaru pri povećanju temperature. Zbog živine toksičnosti ovi toplomjeri se više ne proizvode, a kao alternativa postoje toplomjeri punjeni drugim tečnostima koji funkcionišu na isti način. “Otresanjem” toplomjera spušta se temperatura tečnosti u rezervoaru između dva mjerenja.
Digitalni toplomjeri u svojem vrhu imaju elemente osjetljive na promjenu temperature. Na osnovu struje koja prolazi kroz aparat i električnog otpora izračunavaju i prikazuju izmjerenu vrijednost. Dužina mjerenja zavisi od mjesta na kojem se mjerenje vrši.
Kod mjerenja ispod pazuha vrh digitalnog ili “običnog” toplomjera treba prisloniti na kožu u sredini pazušne jame i pritisnuti ruku uz grudni koš.
Za rektalno mjerenje dostupni su digitalni toplomjeri sa savitljivim vrhom.
Beskontaktni toplomjeri baziraju se na detektovanju infracrvenog zračenja kojeg odaju sva tijela čija temperatura je veća od apsolutne nule (-273.15°C odnosno 0°K). Zato mogu biti korisni za mjerenje temperature vode, mlijeka za bebe kao i tjelesne temperature. Udaljenost na kojoj najpreciznije mjere temperaturu definisana je u uputstvu za upotrebu i varira od uređaja do uređaja. Važno je držati ih mirno i na konstantnoj udaljenosti od čela osobe čiju temperaturu mjerite.
Digitalni toplomjeri za uho drže se u uhu usmjereni ka otvoru ušnog kanala, ne njegovom zidu, i mjere temperaturu bubne opne.

Pravilna upotreba nebulizatora

Inhalatori su medicinska sredstva koji olakšavaju udisanje lijekova, mogu se koristiti samostalno ili u kombinaciji sa komorom – široka plastična cijev koja olakšava upotrebu inhalatora kod loše tehnike udisanja. Aparati koje mi kolokvijalno zovemo inhalatori su zapravo nebulizatori. Nebulizatori su uređaji koji tečnost pretvaraju u sitne kapljice koje se udišu. Imaju nastavak za usta ili masku za nos i usta. Udisanjem čistog fiziološkog rastvora vlaže se disajni putevi, a kombinovanjem sa tečnim lijekovima mogu se olakšati simptomi astme, bronhitisa i drugih bolesti disajnih organa.
Postoje tri osnovna tipa nebulizatora:
• Nebulizator sa mrežicom – tečnost prolazi kroz vibrirajuću mrežicu sa mikroskopskim otvorima čime se stvaraju sitne kapljice. Pogodni za udisanje većine lijekova.
• Ultrazvučni nebulizator – vibracije visoke frekvencije pretvaraju tečnost u sitne kapljice. Ne mogu se koristiti za udisanje suspenzija, samo rastvora.
• Mlazni nebulizator – kompresor ubacuje vazduh u raspršivač koji pretvara tečnost u sitne kapljice.
Na tržištu se najčešće nalaze mlazni nebulizatori jer su pogodni za inhalaciju većine lijekova i nisu skupi. Detaljna uputstva za korištenje mogu se razlikovati od modela do modela, ali univerzalne preporuke su:
• Prije upotrebe provjerite da li su sva crijeva nebulizatora neoštećena.
• Napunite raspršivač tečnošću koju udišete. Nikad nemojte sipati više tečnosti od označenog maksimalnog nivoa.
• Ako vam je propisana inhalacija više lijekova obavezno provjerite zapremine koje dodajete i da li se smiju miješati u raspršivaču. Neke lijekove ćete morati inhalirati odvojeno od drugih.
• Povežite crijevo od kompresora do raspršivača. Povežite raspršivač sa nastavkom za usta ili maskom.
• Sjedite uspravno na stolici ili krevetu, nemojte se savijati ili ležati kako biste izbjegli pritiskanje disajnih puteva.
• Nastavak za usta obuhvatite usnama i tokom inhaliranja držite u ustima. Maska mora odgovarati dimenzijama lica – prekriva donji dio nosa i usta kako ne biste disali van nje.
• Udišite i izdišite na usta.
• Kada završite inhaliranje ugasite uređaj. Ako ste inhalirali lijekove isperite usta i grlo vodom.
• Crijevo koje nosi vazduh od kompresora do raspršivača nemojte čistiti iznutra, kroz njega prolazi čist vazduh.
• Raspršivač, nastavak za usta i masku poslije svake upotrebe obavezno očistite prema uputstvu proizvođača.
• Filter za vazduh mijenjajte prema uputstvu – nakon određenog vremenskog perioda ili broja korištenja.

Udahnute kapljice različite veličine dospjevaju do razičitih dijelova disajnih organa. Najmanje kapljice (manje od 5µm) dospjevaju do pluća, a veće se zadržavaju u bronhijama ili usnoj duplji. Brzina oslobađanja aerosola određuje zapreminu lijeka koja je dostupna za udisanje u minuti. Izbor nebulizatora zavisi od svrhe njegove upotrebe. Ako vam je potrebno liječenje donjih disajnih puteva sa većom zapreminom lijeka odaberite nebulizator veće brzine koji stvara kapljice manje od 5µm. Ako zbog problema sa gornjim disajnim putevima inhalirate malu zapreminu lijeka odgovaraće vam i slabiji nebulizator koji nema veliku brzinu protoka i pravi kapljice veće od 5µm.

Pri odabiru aparata za mjerenje krvnog pritiska, tjelesne mase, temperature ili za inhaliranje važno je utvrditi zašto vam je potreban. Pojedini modeli imaju dodatne funkcije koje svima mogu biti korisne, ali ako vam nisu neophodne one uređaju samo povećavaju cijenu. Važno je da ih prometuju apoteke ili ovlaštene prodavnice medicinske opreme i da imaju CE oznaku koja potvrđuje da proizvod ispunjava zahtjeve Evropske Unije u vidu sigurnosti, zdravlja i zaštite životne sredine.

mr ph. Tamara Devetak