Svjetski dan borbe protiv raka

Maligni tumori su drugi najčešći uzrok smrti u svijetu, iza bolesti srca i krvnih sudova.

U Republici Srpskoj u 2022. godini su uzeli preko 2600 života, nešto više muškaraca nego žena. Iste godine broj liječenih osoba u bolnicama sa dijagnozom tumora prelazio je 36 hiljada. Najveći broj smrtnih slučajeva bio je u dobi od 65 do 69 godina, sa znatno većom smrtnošću nakon 54. godine. Tri najčešća tipa karcinoma u našoj državi posljednjih godina su karcinom pluća, debelog crijeva i dojke kod žena, odnosno prostate kod muškaraca. Procjena je da se u BiH godišnje postavi preko 14 hiljada novih dijagnoza malignih tumora.

Tumori, odnosno neoplazme, su abnormalne izrasline tkiva koje mogu biti maligne (zloćudne) i benigne (dobroćudne). Dobroćudni tumori sporo rastu i ne šire se na druge dijelove tijela. Ako su većih dimenzija mogu ometati rad okolnih organa usljed vršenja pritiska na njih, ali prisustvo benignog tumora rijetko izaziva simptome bolesti. Kada doktori procijene da dobroćudni tumor ne ugrožava zdravlje i život pacijenta, on se ne mora ni uklanjati iz organizma.

Kancer ili rak su nazivi za zloćudne tumore izgrađene od malignih ćelija. Maligne ćelije su skoro iste kao i zdrave ćelije organizma. Od njih se razlikuju po tome što kancerske ćelije gube sposobnost specijalizovanja za određene funkcije koje zdrave ćelije pojedinih organa imaju, nekontrolisano se umnožavaju, invazivne su i mogu se širiti u ostatak organizma (metastazirati).

Osnovne metode za liječenje malignih tumora su hirurški zahvati, jonizujuće zračenje i lijekovi.

Lijekovi koji se koriste za zaustavljanje razvoja malignih ćelija zovu se citostatici. Citostatici u većini slučajeva oštećuju DNK ćelija i započinju njihovo uništavanje u organizmu. Oni djeluju na sve ćelije koje se brzo dijele, bez obzira da li je u pitanju maligno ili normalno tkivo. Normalna tkiva koja su iz ovog razloga posebno osjetljiva na dejstvo citostatika su koštana srž, sluzokoža želuca i crijeva, jajnici, testisi i korijen dlake. Zato su zajednički neželjeni efekti većine citostatika gubitak kose, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, usporeno zarastanje rana. Depresija koštane srži se negativno odražava na krvnoj slici: nedostatak crvenih krvnih zrnaca dovodi do anemije, nedostatak bijelih krvnih zrnaca do veće sklonosti ka infekcijama, a nedostatak krvnih pločica dovodi do povećane sklonosti krvarenju.

Cilj terapije tumora je da se unište ili uklone sve tumorske ćelije jer čak i samo jedna preostala maligna ćelija može dovesti do ponovnog razvoja bolesti. Procena je da tumor mase 100g sadrži oko sto milijardi ćelija. Kada bi se uništilo čak 99,99%, i dalje bi ostalo deset miliona malignih ćelija koje mogu biti uzrok metastaze. Zato je liječenje tumora zahtjevan i dugotrajan proces koji vrlo često nosi rizik od remisije – povratka bolesti.

Kako spriječiti rak?

Ne postoji način da se definitivno spriječi nastanak malignog tumora, ali postoje tri važna načina smanjenja rizika od razvoja kancera i smrtnog ishoda:

  • Izbjegavanje faktora rizika za razvoj kancera
  • Redovna kontrola zdravlja u svrhu ranog otkrivanja tumora kada su šanse za njegovo otklanjanje najveće
  • Započinjanje liječenja na vrijeme kako bi se produžio život pacijenta

Genetski materijal, naša DNK, novim ćelijama daje uputstvo kako da rastu i koje funkcije da obavljaju. Mehanizam nastanka tumora podrazumijeva promjenu (mutaciju) u genetskom materijalu ćelije koji kontroliše njen rast i funkciju. Ove promene dovode do nastanka ćelija koje gube svoje zadane funkcije i u slučaju malignih tumora nekontrolisano rastu i šire se organizmom. S obzirom da se DNK svakodnevno kopira pri deobi tjelesnih ćelija, svakodnevno nastaju i promjene u genetskom materijalu. Postoje kontrolni mehanizmi koji ove promjene uočavaju i popravljaju, ali neke mutacije koje im promaknu mogu biti uzrok nastanka malignog tumora.

Na propuste kontrolnih mehanizama i urođene genetske promjene ne možemo uticati, ali zato možemo izbjegavati faktore rizika koji su dokazano povezani sa razvojem malignih tumora.

Izbjegavanje unosa alkoholnih pića i prestanak pušenja jasne su preporuke za unapređenje zdravlja svih ljudi. Alkohol i duvanski proizvodi definitivno povećavaju rizik od razvoja malignih tumora i faktor su rizika koji se lako može izbjeći.

Odgovorno izlaganje sunčevom zračenju, pogotovo tokom perioda kada je UV indeks visok, osnova je zaštite od karcinoma kože uzrokovanog sunčevim zracima. Važno je zaštititi kožu odjećom i preparatima sa dovoljno visokim zaštitim faktorom (SPF) tokom cijele godine jer je sunčeva svjetlost prisutna i van ljetnih mjeseci.

Profesionalna izloženost kancerogenim supstancama smanjuje se praćenjem propisa o zaštiti na radu i redovnim doktorskim pregledima kod rizičnih profesija. Iako zaštitna oprema može biti skupa, a rad usporen bezbjednosnim mjerama, zdravlje i život zaposlenih moraju imati prioritet nad zaradom.

Vakcine protiv raka?

Vakcinacija protiv hepatitisa B sprečava hroničnu infekciju ovim virusom koji je zajedno sa virusom hepatitisa C jedan od vodećih uzročnika raka jetre. U nekim slučajevima ne dolazi do razvoja karcinoma jetre, ali nastaju trajno oštećenje i ciroza jetre. Rizik za razvoj ozbiljnih komplikacija infekcije virusom hepatitisa B veći je u ranoj životnoj dobi – čak 90% ako se beba zarazi prilikom porođaja.

Kod nas se prva doza vakcine protiv hepatitisa B daje neposredno nakon rođenja (najbolje unutar 24h), u prvom i šestom mjesecu života. Ovako ranom vakcinacijom smanjuje se mogućnost prenosa virusa sa zaražene majke na novorođenče.

U Republici Srpskoj oko 200 žena godišnje oboli od raka grlića materice, a oko 50 ih umre. Ovo znači da svaka četvrta dijagnoza raka grlića materice završi smrtnim ishodom. Karcinom grlića materice spada u grupu karcinoma koji se mogu spriječiti i to na dva načina. Vakcinacija protiv humanih papiloma virusa (HPV) sprečava oko 90% slučajeva raka grlića materice jer su ovi virusi njegov glavni uzročnik. Drugi način zaštite su redovni ginekološki pregledi – rano prepoznavanje prekanceroznih promjena može omogućiti uspješno liječenje bolesti. HPV se prenose seksualnim putem i smatra se da će 80% ljudi barem jednom u životu biti inficirano ovim virusima. U većini slučajeva infekcija prolazi spontano bez ikakvih simptoma, ali neki sojevi ovih virusa izazivaju karcinom glave i vrata, grlića materice, vagine, penisa ili anogenitalne bradavice (kondilome).

Vakcinacija je moguća za sve starije od 9 godina. Vakcina protiv HPV-a nalazi se na listi preporučenih vakcina za djevojčice i dječake uzrasta 11-14 godina i za njih je besplatna.

Preventivni zdravstveni pregledi

Postoji više stotina vrsta kancera, u zavisnosti od metode klasifikacije. Nema specifičnih simptoma koji bi ih razlikovali od drugih bolesti. Takođe, ne postoji univerzalni pregled koji može potvrditi ili isključiti prisustvo svih vrsta malignog tumora. Međutim, postoje testovi za utvrđivanje prisustva pojedinih vrsta kancera kod rizičnih populacija:

  • Mamografija za detekciju raka dojke
  • Papa test i testiranje na HPV za detekciju karcinoma grlića materice
  • Utvrđivanje nivoa PSA (prostata specifičnog antigena) za detekciju raka prostate
  • Pregled stolice i kolonoskopija za detekciju raka debelog crijeva
  • CT (kompjuterska tomografija) za detekciju raka pluća

Definisanje grupa ljudi koje treba testirati vrši se na osnovu ispitivanja koja utvrđuju vezu između sprovođenja pojedinih testova i smanjenja rizika od smrtnog ishoda usljed kancera. Svrha pregleda jeste da se isključi ili utvrdi prisustvo malignih promjena i na vrijeme primjeni terapija, posebno kod kancera koji su agresivni. Pojedine vrste raka rastu sporo tako da čak i kad se ne otkriju rano, njihovo liječenje može biti vrlo efikasno.

Tema Svjetskog dana borbe protiv raka za sljedeće 3 godine naglašava individualan pristup svakoj oboljeloj osobi i liječenje ljudskog bića, a ne samo bolesti. Briga o oboljelima treba biti usmjerena kako na fizičko tako i na psihičko zdravlje. Nažalost, život se ne može uvek spasiti. U tim slučajevima zdravstvena njega može i mora obezbjediti odgovarajući kvalitet ostatka života oboljele osobe i njenih najbližih.

mr ph. Tamara Devetak